Hipertenzija u djece i adolescenata ima bitan utjecaj na kvalitetu života u odrasloj dobi zbog povećanja kardiovaskularnog rizika. Zbog porasta prevalencije hipertenzije, prvenstveno uslijed ...epidemije pretilosti među djecom, postala je i javnozdravstveni problem. U nastojanju da se podigne svjesnost o arterijskoj hipertenziji u pedijatrijskoj populaciji i olakša njihovo zbrinjavanje u svakodnevnoj praksi, 2019. godine objavljene su prve Praktične smjernice za dijagnostiku i liječenje arterijske hipertenzije u djece i adolescenata. U ovom preglednom članku obrađen je samo dio sadržaja Smjernica uključujući definiciju i klasifikaciju hipertenzije, metode mjerenja arterijskoga tlaka te indikacije i osnovne principe liječenja arterijske hipertenzije u djece.
CHIARIJEVE MALFORMACIJE PRI OTROCIH Peter Spazzapan; Jure Guntar; Borut Prestor
Slovenska pediatrija,
06/2020, Letnik:
27, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Izhodišče. Chiarijeve malformacije so raznolika klinična in radiološka stanja, za katere je značilna herniacija romboencefalnih struktur preko velike zatilne odprtine (VZO). Chiarijeve malformacije ...so lahko simptomatske ali brezsimptomne. O načinu zdravljenja se odločimo glede na patofiziološki proces, ki je privedel do njihovega nastanka, in glede na klinično sliko. Material, preiskovanci in metode. Preiskali smo otroke s Chiarijevo malformacijo, ki smo jih v obdobju 2015−2018 pregledali v Enoti za otroško nevrokirurgijo UKC Ljubljana. Rezultati. Obravnavali smo 45 otrok s Chiarijevo malformacijo, izmed njih 39 otrok s Chiarijevo malformacijo tipa 1 (CIM) in šest otrok s Chiarijevo malformacijo tipa 2 (CIIM). CIM smo v 9 primerih zdravili operativno, CIIM pa smo na ta način zdravili le v enem primeru. Zaključki. Chiarijeve malformacije so posledica različnih patofizioloških procesov. Njihovo poznavanje je pomembno zaradi pravilne odločitve o ustreznem načinu zdravljenja.
Cilj: Ciljevi istraživanja bili su utvrditi postoji li razlika u mjerenju intraokularnog tlaka (IOT) Goldmanovom aplanacijskom tonometrijom (GAT) i air-puff tonometrijom (APT) te usporediti osjećaj ...ugode prilikom mjerenja IOT-a objema metodama. Ispitanici i metode: Ovom presječnom studijom obuhvaćena su 133 ispitanika kojima je učinjen standardni oftalmološki pregled. Ispitanici su na pregled dolazili zbog korekcije refrakcijske greške od listopada 2017. do travnja 2018. godine na Polikliniku za oftalmologiju „Oculus“ u Osijeku. Isključni kriteriji bili su dob manja od 18 godina, liječenje od glaukoma, operativni zahvat na prednjem ili stražnjem segmentu oka, degenerativne promjene na prednjem segmentu oka ili teži poremećaj suznog filma. Svim ispitanicima izmjeren je IOT objema metodama, nakon čega su ispitanici dobrovoljno ispunili anketu u kojoj su se prikupljali sljedeći podatci: dob, spol, nošenje leća, broj pregleda mjerenja IOT-a te procjena ugodnosti pregleda GAT-om i APT-om. Rezultati: Presječna studija uključila je 133 pacijenta (83 žene, 50 muškaraca). Medijan dobi ispitanika bio je 51 godina. Utvrđena je statistički značajna razlika između izmjerenog IOT-a desnog i lijevog oka GAT-om i APT-om (t-test za zavisne uzorke, P < 0,001). Nije bilo statistički značajnih razlika u ocjeni ugode mjerenja IOT-a GAT-om i APT-om (Fisherov egzaktni test, P = 0,180). Zaključci: Iako APT ima određene prednosti u odnosu na GAT, GAT daje preciznije rezultate mjerenja IOT-a te se s razlogom danas smatra zlatnim standardom u mjerenju IOT-a.
Aim: The objectives of the study were to determine whether there is any difference in the measurement of intraocular pressure (IOP) by Goldmann applanation tonometry (GAT) and air-puff tonometry (APT) and to compare the feeling of comfort when measuring the IOP by both methods. Participants and methods: This cross-sectional study included 133 participants, who underwent standard ophthalmic examination. Participants were examined for correction of refractive error from October 2017 to April 2018 at the Ophthalmology polyclinic “Oculus”, Osijek. Exclusion criteria were age under 18 years, glaucoma treatment, operative surgery at the anterior or posterior eye segment, degenerative changes in the anterior eye segment, or tear film disorder. IOP was measured in all participants by both methods, after which participants voluntarily completed a questionnaire in which the following data were collected: age, gender, data on wearing lenses, number of IOP measures, and evaluation of the comfort level of GAT and APT. Results: This cross-sectional study included 133 patients (83 women, 50 men). The median of the participants’ age was 51. There was a statistically significant difference between the measured IOP of the right and left eye with the GAT and APT (t-test, P < 0.001). There was no significant difference in the comfort level of IOP measured with GAT and APT (Fisher’s exact test, P = 0.180). Conclusions: Although APT has some advantages over GAT, GAT provides more accurate results for IOP measurement and is therefore considered a gold standard for IOT measurement today.
Održavanje adekvatne opskrbe mozga kisikom sukladno metaboličkim potrebama ključan je korak u zbrinjavanju pacijenta s akutnom ozljedom mozga u okviru Jedinice intenzivnog liječenja (JIL), bilo da se ...radi o pacijentima s traumatskom ozljedom mozga (eng. Traumatic brain injury, TBI), intracerebralnim (ICH) ili subarahnoidalnim krvarenjem (SAH), odnosno o perioperativnom zbrinjavanju pacijenata u okviru neurokirurških, kardiokirurških ili zahvata vaskularne kirurgije. Ti su pacijenti pod povećanim rizikom razvoja sekudarne ozljede mozga posljedično hipoksiji i ishemiji. Upravo je s ciljem sprječavanja sekundarne ozljede mozga započeto s monitoriranjem moždane oksigenacije. Dostupne se metode mogu podijeliti na neinvazivne – trenutno je jedina dostupna near-infracrvena spektroskopija (NIRS), i invazivne poput monitoriranja jugularne venske saturacije kisikom (SjvO2) i monitoriranja parcijalnog tlaka kisika u moždanom parenhimu (PtiO2). Svaka od metoda ima svoje prednosti, ali i nedostatke, uz mjesto u kliničkom radu, te će isti uz opis metode i kliničku primjenu biti prikazani u ovome radu.
Sindrom abdominalnog odjeljka predstavlja karakteristično stanje s povišenim vrijednostim intraabdominalnog tlaka višim od 12 mmHg, dilatacijom abdomena popraćeno zatajenjem unutarnjih organa: ...bubrega, pluća i krvožilnog sustava. Budući da se uz njega često javljaju i brojne komplikacije kao i zatajenje brojnih organskih sustava razvoj sindroma abdominalnog odjeljka predstavlja vrlo opasno i hitno stanje s visokom stopom mortaliteta. U humanoj medicini, ovaj sindrom je prepoznat već godinama, a do sada je dobro istražena i opisana njegova klasifikacija, etiologija, patofiziologija, klinička slika, dijagnostički postupci kao i smjernice za uspješno liječenje. U veterinarskoj medicini pojava ovoga sindroma u kliničkoj praksi vrlo često prolazi nedijagnosticirano. Zbog širokog spektra nespecifičnih simptoma koji se kod ovog oboljenja javljaju u pasa, kao i zbog prilično rijetkog prakticiranja mjerenja vrijednosti intraabdominalnog tlaka, razvoj sindroma abdominalnog odjeljka često se na vrijeme ne prepoznaje i/ili se kao takav pripisuje drugim patološkim stanjima različitih organskih sustava. Iz istog je razloga u veterinarskoj medicini do sada provedeno premalo kliničkih ispitivanja i znanstvenih radova u pasa, koji bi pružali odgovor i detaljnije objasnili etiologiju, mehanizam nastanka, progresiju, adekvatne dijagnostičke postupke te smjernice u liječenju ovoga sindroma. S obzirom da u pasa još uvijek nisu jasno definirane granične vrijednosti intraabdominalnog tlaka, teško je govoriti u kojem se trenutku javlja abdominalna hipertenzija i ako se javi hoće li rezultirati pojavom navedenog sindroma. Postavljanje egzaktne dijagnoze sindroma abdominalnog odjeljka u pasa je otežano s obzirom da do razvoja sindroma može doći zbog različitih traumatskih stanja, ozljeda, opekotina i različitih organskim ili sistemskih bolesti. Smjernice za liječenje za sada u veterinarskoj medicini nisu specifične, nije opisan jasan protokol liječenja u pasa, već se on odvija prema smjernicama preuzetim iz humane medicine. Sigurno je da je potrebno provesti dodatna znanstvena i klinička istraživanja koja će pridonijeti boljem shvaćanju ovoga sindroma. Usvojena nova znanja pridonijet će njegovu lakšem prepoznavanju, dijagnosticiranju i adekvatnom liječenju na dobrobit svih budućih pacijenata.
Abdominal compartment syndrome is a characteristic condition with an intraabdominal pressure higher than 12 mmHg, dilatation of the abdomen accompanied by multiorgan failure, especially the kidney, lungs and cardiovascular system. The development of abdominal compartment syndrome is a very urgent and life-threatening condition with high mortality since it is often accompanied by numerous complications and multiple organ failure. This syndrome has been recognized in human medicine for years and its classification, aetiology, pathophysiology, clinical signs, diagnostic procedures and treatment guidelines have been described. On the other hand, this syndrome often goes unrecognized and undiagnosed in veterinary practice. Due to the broad range of non-specific clinical signs that occur in dogs and due to the rare practice of measuring intra-abdominal pressure, the development of compartment syndrome is often not recognized by veterinarians or it is attributed to other diseases. For the same reason, very few clinical trials or scientific studies in dogs have been conducted to explain the aetiology, pathophysiology, progression, adequate diagnostic procedures and treatment guidelines for this syndrome in veterinary medicine. Since the limits of intraabdominal pressure are not clearly defined in dogs, it is difficult to say when abdominal hypertension actually occurs, and once it occurs whether it will progress into a life-threatening condition. Making the final diagnosis of abdominal compartment syndrome in dogs is very difficult as it can develop due to different traumatic conditions, injuries, burns or organic and systemic diseases. The guidelines for treatment in veterinary patients are not specific, with no individual treatment protocol for dogs described to date, and so treatment is performed according to guidelines taken from human medicine. Indeed, scientific and clinical studies will be needed to gain a better understanding of compartment syndrome, which will enable its easier recognition, better diagnosis and more successful treatment for the benefit of all future patients.
High hydrostatic pressure processing, as a non-thermal process, is used for inactivation of microorganisms with minimum conversion of the food itself. An equivalent standard of food safety is ...achieved as for heat pasteurisation and meet consumer requirements for fresh and minimum processed products with shorter processing time unlike conventional techniques. In recent studies, high pressure is considered to be responsible for changes in cell structure and biopolymers in processed foodstuffs, resulting in better water bindings, gelling processes and the emergence of new textures and products. This paper presents the use of high hydrostatic pressure in the processing of red meat and meat products, fruits and vegetables and the influence on microorganisms in food. Besides pasteurisation, process is also used for the extraction of bioactive compounds, with significantly higher yields and quality compared to conventional extraction methods.
Izhodišče: V Sloveniji so pri otrocih dejavniki, ki vplivajo na srčno-žilno ogroženost, v zadnjih letih v porastu. Merjenje hitrosti pulznega vala (PWV) je neinvazivna oblika merjenja srčno-žilne ...ogroženosti, ki bi se lahko uporabljala za spremljanje ogroženih in navidezno zdravih otrok v preventivne namene. Namen pilotne raziskave je pridobiti referenčne razpone vrednosti PWV pri otrocih, da bi lahko učinkovito dolgoročno spremljali njihovo srčno-žilno ogroženost.
Metode: Med aprilom 2018 in junijem 2019 smo pri 150 otrocih osnovnih ter srednjih šol v Mariboru in okolici izmerili PWV. Za posamezno starostno skupino smo izbrali vzorec otrok in mladostnikov brez pridruženih bolezni, ki bi lahko vplivale na rezultate meritev. Za meritve PWV smo uporabljali metodo aplanacijske tonometrije SphygmoCor. Percentilni grafikon smo izrisali na osnovi metodologije LMS, percentilne krivulje pa s pomočjo funkcije na osnovi distribucije “BCCGo”.
Rezultati: Potrdili smo, da vrednosti PWV s starostjo naraščajo (Rho = 0,387; p < 0,001). Z metodo LMS smo izračunali percentilne vrednosti PWV glede na starost in jih predstavili grafično. Ob primerjavi vrednosti PWV smo ugotovili, da se te po starostnih skupinah statistično značilno razlikujejo (H = 23,062; p < 0,001). Ugotovili smo tudi, da razmerje med sistoličnim in diastoličnim krvnim tlakom šibko negativno korelira s PWV (Rho = -0,218; p = 0,043).
Zaključki: V pilotni raziskavi smo pridobili preliminarne pediatrične referenčne razpone vrednosti PWV po starosti in potrdili, da bi se lahko metoda zaradi neinvazivnosti in enostavnosti uporabljala v preventivne namene. Rezultati so obetavni, vendar je potrebno testirati večji vzorec preiskovancev, da bi opredelili nacionalne referenčne vrednosti za uporabo te metode pri spremljanju srčno-žilnega zdravja slovenske pediatrične populacije.
Pljučna hipertenzija je pestra bolezen, ki pomembno poslabša napoved izida pri bolnikih, zato stremimo k zgodnjem odkrivanju, saj določene podrazrede pljučne hipertenzije lahko učinkovito specifično ...zdravimo. Ključna preiskava, s katero potrdimo ali ovržemo diagnozo pljučna hipertenzija, je desnostranska srčna kateterizacija. Poleg invazivno izmerjenega tlaka v pljučni arteriji med desnostransko srčno kateterizacijo merimo minutni srčni iztis, opredelimo, ali gre za t.i. predkapilarno ali pokapilarno (oz. kombinirano) pljučno hipertenzijo, ter pri izbranih bolnikih izvajamo test vazoreaktivnosti in/ali test obremenitve s tekočino. Ultrazvočna preiskava srca je sicer bolj dostopna, enostavna in manj invazivna preiskava za odkrivanje pljučne hipertenzije, vendar nam lahko poda le verjetnost, da hipertenzija obstaja. Zato se uporablja le kot presejalna metoda za odkrivanje pljučne hipertenzije. Pri utemeljeno povečanem tveganju za pljučno hipertenzijo pa za postavitev diagnoze in spremljanje učinkovitosti zdravljenja redkih oblik pljučne hipertenzije vedno opravimo desnostransko srčno kateterizacijo. Najpogosteje se pljučna hipertenzija pojavlja pri bolnikih z boleznijo levega srca ali pljučno boleznijo. Redkejši obliki pljučne hipertenzije, pri katerih je v ospredju remodeliranje pljučnega žilja, sta pljučna arterijska hipertenzija in kronična trombembolična pljučna hipertenzija. Pri slednjih dveh so zelo učinkoviti specifični ukrepi, kot so uvedba specifičnih zdravil za pljučno hipertenzijo in pri kronični trombembolični pljučni hipertenziji na prvem mestu pljučna endarterektomija in/ali balonska dilatacija pljučnih arterij. Vse to pomembno izboljša napoved izida bolezni in kakovost življenja bolnika. Na Kliničnem oddelku za pljučne bolezni in alergije Univerzitetnega kliničnega centra Ljubljana od septembra 2018 redno, tedensko, opravljamo desnostranske srčne kateterizacije za diagnosticiranje redkih oblik pljučne hipertenzije, spremljanje učinkovitosti zdravljenja in v postopku predpriprave na presaditev pljuč.
Abstract Introduction Arterial hypertension (AH) and type 2 diabetes (T2D) represent a significant burden for the public health system, with an exceptionally high prevalence in patients aged ≥65 ...years. This study aims to test the acceptability, clinical effectiveness, and cost-effectiveness of telemonitoring in elderly patients with AH and T2D at the primary care level. Methods A m ulti-centre, prospective, randomized, controlled t rial w ill be conducted. Patients a ged ≥ 65 y ears with AH and T2D will be randomized in a 1:1 proportion to a mHealth intervention or standard care group. Patients in the intervention group will measure their blood pressure (BP) twice weekly and blood glucose (BG) once monthly. The readings will be synchronously transmitted via a mobile application to the telemonitoring platform, where they will be reviewed by a general practitioner who will indicate changes in measurement regimen or carry out a teleconsultation. The primary endpoint will be a change in systolic BP (SBP) and glycated haemoglobin (HbA1c) relative to standard care up to 12 months after inclusion. Secondary endpoints will be a change in other observed clinical variables, quality-of-life indexes, and costs. Expected results Telemonitoring will be an acceptable method of care associated with significant reductions in SBP and HbA1c levels and an increase in quality-of-life indexes in the intervention group. However, the cost-effectiveness threshold (incremental cost-effectiveness ratio below €25,000/quality-adjusted life year) might not be reached. Conclusion This study will provide new evidence for scaling up telemonitoring network at the primary care level and modifying telemonitoring protocols to achieve the best clinical and cost-effective outcomes.
Zaviralci natrij-glukoznega prenašalnega sistema 2 (SGLT-2) so najnovejša skupina zdravil za zdravljenje sladkorne bolezni tipa 2, ki so v klinični uporabi zadnjih nekaj let. V proksimalnih tubulih ...ledvic zmanjšajo reabsorpcijo glukoze, ki se zato izloči z urinom. Zato se zniža koncentracija glukoze v krvi in nastopi ugodni vpliv na urejenost glikemije, obenem pa s tem ne povečajo tveganja za hipoglikemijo. Zaviralci SGLT-2 imajo tudi ugodne presnovne učinke, in sicer znižajo telesno maso, krvni tlak in koncentracijo sečne kisline v serumu. Upočasnijo tudi napredovanje začetne diabetične ledvične bolezni. Za nekatere predstavnike so tudi pokazali, da pomembno zmanjšujejo pojavnost srčno-žilnih dogodkov in zapletov, vendar mehanizem še ni v celoti raziskan in je predmet intenzivnega preučevanja. Redko povzročijo resne neželene učinke. V prispevku je opisan mehanizem delovanja zaviralcev SGLT-2, njihov vpliv na urejenost glikemije in drugo: presnovni učinki, vpliv na pojavnost srčno-žilnih bolezni in najpogostejši neželeni učinki ter možnosti predpisovanja zaviralcev SGLT-2 v Sloveniji.
PDF
