U okviru projekta izrade arheološke topografije općine Suhopolje kao pokaznog primjera za izradu arheološke topografije Hrvatske, 2000. i 2001. godine obavljeni su terenski pregledi suhopoljske ...općine. Pri terenskom pregledu iz 2000. zabilježena je na položaju Suhopolje-Lajkovina veća zona nalaza keramike koji upućuju na kasnobrončanodobno nizinsko naselje. U terenskom pregledu 2001. godine izvršen je intenzivni sustavni terenski pregled izdvojenog i koordinatnom mrežom označenog dijela i rasprostranjenosti nalaza koji treba biti provjeren pokusnim iskopavanjima.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Najnovija knjiga Instituta za povijest umjetnosti Umjetnička topografija Hrvatske: Krapinsko-zagorska županija impresivan je rezultat dugogodišnjih istraživanja brojnih znanstvenika. U uvodnim su ...poglavljima sintezno obuhvaćene teme vezane uz sakralnu arhitekturu s inventarom, feudalnu arhitekturu te spomen-obilježja. U kataloškom dijelu detaljno su i pregledno prikazani pojedinačni spomenici popraćeni fotografijama, arhitektonskim snimkama i kartama. Knjiga predstavlja izniman doprinos (u)poznavanju vrijedne kulturne baštine kao i poticaj za daljnja istraživanja.
Na temelju raspoloživih podataka sistema Argo sondi i podataka o visini morske razine, analizirani su površinski, intermedijarni (350 m) i duboki (1000 m) sustavi strujanja u Jonskom moru u toku ...2010., 2011., 2012. i 2013. godine. Pritom su opisana i uspoređena termohalina svojstva dobivena iz profila Argo sondi. Razmatrano je i širenje guste vode iz Jadranskog mora, naročito ono vezano uz iznimno velik gubitak topline s površine mora u toku zimskog razdoblja u 2012. godini. Tokom perioda istraživanja, polja strujanja karakteriziraju vrtlozi čiji je promjer otprilike 100 km. Vrtlog Pelops, posebice, opaža se od morske površine do 1000 m dubine. Anticiklonalna struktura u središtu Jonskog mora, na sjevernoj strani struje tzv. Mid-Ionian Jet, sastavljena je od više manjih vrtloga i također se proteže do istih dubina. Ciklonalno strujanje dobro se uočava na sve tri razine u rubnom (dužobalnom) području unutar sjevernog Jonskog more. Vrlo izrazit signal prisustva guste jadranske vode (Adriatic Dense Water, AdDW) opažen je na otprilike 1000 m dubine u sjeverozapadnom dijelu jonskog bazena u kasno proljeće 2012. godine. Otuda, AdDW vrlo vjerojatno postupno tone strujeći prema jugu, i njen se signal više ne opaža jer su Argo mjerenja ograničena na maksimalnu dubinu od 2000 m.
Clanak opisuje dva srednjovjekovna imanja križnickih redova uz gornji tok potoka Glogovnice. Sjevernije
se pružao posjed Glogovnica u vlasništvu Regularnih kanonika Svetog Groba Jeruzalemskog u cijem ...je
središtu bio samostan s crkvom Blažene Djevice Marije, a južnije su se prostirale zemlje templara, koje su
naslijedili ivanovci, sa središtem oko crkve Svetog Ivana. Posjedi su obradeni s gledišta povijesne
topografije za što su korišteni svi dostupni topografski podaci iz izvora, literature i topografskih karata
ukljucujuci i do sada provedena arheološka istraživanja. Nastojalo se odrediti koja su naselja bila dio ovih
imanja i koji su se objekti nalazili na njima te ustanoviti što tocniji tok meda, što je omogucilo da se utvrdi
njihovo mjesto u mreži srednjovjekovnih posjeda. Istraživanje problema vezanih za ova dva posjeda
rezultiralo je znatnim ispravcima njihovih meda kako su bile opisane u dosadašnjoj literaturi.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U ovom radu se na nekoliko primjera iz diplomatičkih izvora iz razdoblja od 13. do 15. stoljeća obrađuju obiteljska i osobna imena kao i toponimi koji su nesumnjivo izvedeni od etnonima Hrvat i ...Hrvati, a koji su u istim izvorima "zatečeni" u području srednjovjekovne Slavonije, poglavito u prostorima srednjovjekovne Vukovske, Požeške, Zagrebačke, Križevačke te onim dijelovima Baranjske županije koji su se nalazili s desne strane Drave. Većje, mađarska, od hrvatske daleko naprednija, povijesno-topografska grana medievističke znanosti prilično pouzdano utvrdila kako gotovo da i nema županije srednjovjekovnog Ugarskog Kraljevstva, u kojoj nije postojao barem jedan sličan toponim izveden od hrvatskog etničkog imena. Stoga prisutnost etnonima i etnotoponima istovjetnog podrijetla još manje treba čuditi na jugozapadnom rubu panonskougarskog prostora, odnosno u okviru srednjovjekovnog Slavonskog Kraljevstva, koje je usto i prostorno bliže matičnom izvorištu tog etnonima u zoni istočnog Jad~ana i zapadnih Dinarida. Ove tvrdnje lako su provjerljive već u svescima opsežnog i poznatog mađarskog srednjovjekovnog Gyorjfojevog povijesno-topografskog priručnika (Gyorgy Gyorjfo, Az Arpad-kori Magyrorsag torteneti joldrajza, sv. 1-4, Budapest, 1963.-1998.), odnosno u rukopisu pokojnoga mađarskog povjesničara Pala Engela (1938.-2001.), pripremljenog za 5. svezak navedenog priručnika, kojije usto upravo trebao obraditi prostore onih srednjovjekovnih "južnougarskih županija ", poglavito Vukovske i Požeške, koje su se također računale u Slavonsko Kraljevstvo. PostOji također i niz drugih uradaka mađarske medievistike koji u «ugarko-panonskom» srednjovjekovnom prostoru obrađujupojavu toponima, kako onih izvedenih od etnonima Horvat(i), tako i npr. toponima izvedenih od "vlaške etnije ", odnosno Olasz(i). Postanak nekih od tih toponima u panonskom prostoru, bar što se Horvata tiče, zasigurno je relativno velike starosti, odnosno neki od njih čini se datiraju najkasnije u prijelaz iz ranog u razvijeno srednjovjekovlje, tj. najkasnije u razdoblje 11.-12. stoljećajersu neki od njih, poput onih srednjovjekovnih H(o)rvata u prostoru današnjih Mikanovaca u Vukovarsko-srijemskoj županiji zapisani još u ranom 13. stoljeću. Naravno, svi toponimi Horvati koji su postojali u slavonskom i ugarskom srednjovjekovnom prostoru, nužno ne znače kako su ta naselja uvijek naseljavali etnički Hrvati u srednjovjekovnom smislu, već možemo pretpostaviti kako su ista naselja tek osnovali i pOSjedovali ljudi čije je etničko podrijetlo bilo hrvatsko. Stoga vrlo realno možemo razmišljati o migracijama pojedinaca ili, bolje reći, manjih «ratničko-plemićkih» obiteljskih skupina ili rodova iz hrvatskoga matičnog istočnojadranskog i zapadnodinarskog prostora u panonske prostore, i to najkasnije neposredno nakon onog trenutka kada Hrvatsko Kraljevstvo koncem ll. stoljeća dolazi u posjed Arpadovića. Čini se kako je upravo ugarski kralj, a to vrijedi kako za Arpadoviće tako i za Anžuvince i kasnije vladare, upravo inicira migracije tih hrvatskih "ratničko-plemićkih" obiteljskih skupina. Takvi primjeri migracija hrvatskih plemićkih prarodova iz matičnog područja u srednjovjekovnu Slavoniju zabilježeni su već u diplomatičkim izvorima iz 13. stoljeća, što je najbolje, još početkom pedesetih, pokazao znameniti hrvatski medievist Miho Barada u svojem radu "Lapčani". On je ondje upravo dokazao kako su pojedini pripadnici jedne prahrvatske seoske zajednice nastanjene u, danas iščezlom, primorskom Lapcu, u Ninskoj biskupiji i županiji, tj. u zaleđu Zadra, tijekom 13. i 14. stoljeća osnovali niz novih plemićkih zajednica, počevši od Karina još u ll. stoljeću, zatim u 13. stoljeću u Gomiljanima kod Bužana u Lici, u Donjem Lapcu i Nebljuhu također u Lici, te u konačnici i u prostoru donjeg Pounja u Gorskoj županiji koje se nalazilo već u prostoru srednjovjekovne Slavonije. Naravno, te migracije pojedinaca i obiteljskih zajednica u razdoblju od 12. do 14. stoljeća, koje uglavnom ostaju nezabilježene u dipomatičkim izvorima, daleko su od onih velikih i masovnih migracija sa «zapadnobalkanskog» prostora koje u drugoj polovici 15. stoljeća u osnovi započinju uzrokovane osmanlijskom ekspanzijom. Iste migracije «južnoslavenskih etniciteta», uzrokovane osmanlijskim osvajanjima, će u razdoblju od 15. do 18. stoljeća u niz periodičnih valova dobrano zapljusnuti panonski i peripanonski prostor. Zapadna hrvatska polovica tih migracija na sjeveru će već u 16. stoljeću doseći prostor današnjeg Gradišća, Moravske i Slovačke, ali i prostora današnje Slovenije, Istre i zapadne obale Italije. Posljedice tih osmanlijskih osvajanja u jugoistočnoj Europi tako danas u konačnici imaju nebrojene kulturološke, etničke, političke i druge posljedice, od kojih je svakakojedna od zanimljivijih činjenica i to kako je u današnjih Mađara i Slovenaca prezime Horvat jedno od najučestalijih.
U prilogu se raščlanjuju neki problemi srednjovjekovne topografije jugozapadne Slavonije, tj. područja između Save, Ilove, Papuka i Psunja. Polazeći od hidrografijskih identifikacija Dezsõa Csánkija, ...na osnovi nekoliko listina iz 13. stoljeća rekonstruira se srednjovjekovno viđenje hijerarhije vodâ u sljevovima Pakre, Bijele i Ilove. Zatim se s tim u vezi razmatra ubikacija triju posjeda benediktinskih opatija Grabovo i Rudina što ih opisuju izvori iz 1234. i 1349. Uz to se daju i jezična tumačenja pojedinih toponima i hidronima.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Distribucija obiteljskog statusa na području grada Zagreba pokazuje tipičan koncentrični obrazac, s povećanjem veličine obitelji i prosječne površine stana, a smanjenjem prosječne starosti ...stanovništva s udaljavanjem od njegova središta. Najnaglašeniji obiteljski karakter imaju nova stambena naselja na rubu morfološkog grada, kao odredište većine unutargradskih preseljavanja i doseljavanja u grad, u kojima preteže mlađe stanovništvo. Ponovni porast prosječne dobi stanovništva u periurbanom prostoru umanjuje obiteljski karakter vanjskih gradskih područja.
