Perzijska medicina, koja je procvjetala u zlatnom dobu islama (od 9. do 12. stoljeća), smatra ljudsko tijelo jedinstvenom cjelinom čiji su organi u stalnoj interakciji i ravnoteži jedni s drugima. ...Koža je jedan od tih međusobno ovisnih organa koji imaju važnu ulogu u zaštiti unutarnjih organa te kao sustav za izlučivanje može izlučivati tvari koje tijelu nisu potrebne. Alternativno, maternica, vitalni organ u trudnoći, izlučuje višak tjelesnog materijala tijekom menstruacije kako bi održala zdravlje žene. Ova narativna studija govori o važnosti usklađivanja strukture i funkcije tih dvaju organa na temelju važnih udžbenika perzijske medicine, posebno onih napisanih tijekom ovoga povijesnog razdoblja. Jednako tako, elektroničke baze podataka korištene su za istraživanje članaka. Koža i maternica dva su organa za izlučivanje. Kada je izlučivanje viška tvari menstruacijom fiziološki ili patološki poremećeno, tijelo te tvari prenosi na kožu kao organ koji je povezan s maternicom. Dakle, kliničke manifestacije nekih kožnih bolesti mogu biti znak neravnoteže u funkciji maternice i srodnih organa. Posljedično, strukturne i funkcionalne sličnosti obaju organa mogu pružiti nov pogled u pristupu njihovim participativnim bolestima, uz integraciju perzijske i konvencionalne medicin
Antičke tradicionalne medicinske teorije koje su nastale na temelju starih medicinskih doktrina i njihovu povijesnu pozadinu danas značajno spominju znanstvenici koji proučavaju povijest medicine. ...Perzija i Indija imale su mnoge interakcije u različitim perspektivama kao što su znanje, religija i tradicija. Jedan od najznačajnijih aspekata u odnosu između Indijaca i Perzijanaca jest prijenos temeljnih teorija njihovih medicinskih doktrina. Kao što je navedeno u mnogim povijesnim tekstovima iz prvih razdoblja islamske ere u Iranu, velik broj medicinskih tekstova prikupljen je iz susjednih civilizacija u Iranu po nalogu abasidskog kalifa. Tekstovi su zatim prevedeni na arapski, sirijski i perzijski pa su se njima koristili perzijski liječnici i pisci. Perzijski su liječnici tijekom zlatnog doba islama (8. – 16. st.) imali zadivljujuću ulogu u razvoju medicinskog znanja u nekoliko aspekata preko liječničkih inovacija i izražavanjem i vrednovanjem različitih ideja o medicini. Neke od indijskih medicinskih teorija iznio je poznati perzijski liječnik Ali ibn Sahl Rabbanal-Tabari koji je djelovao u 3. stoljeću po Hidžri/9. st. Napisao je knjigu Firdousal-Hikmah (Raj mudrosti), koja je prva enciklopedija islamske medicine u Iranu. Knjiga opisuje osnove i terapijske postupke usvojene u indijskoj medicini, zajedno s postupcima perzijske i grčke medicinske doktrine, raspravljajući o temeljnim medicinskim teorijama u te tri doktrine. U ovom radu raspravljamo o odrazu tradicionalne indijske medicine kako je opisana u Firdousal-Hikmahu i njezinom utjecaju na kasnije medicinske tekstove.
Pozadina: Unani medicina, također poznata pod nazivom „Unani-tibb“, ima dugu i impresivnu povijest u Indiji koja se temelji na grčko-arapskoj medicini i učenju Hipokrata, Galena i arapskih liječnika. ...Njen glavni princip je održavanje ravnoteže među različitim aspektima tijela, sastavljenome od četiri elementa, različitih temperamenata, jednostavnih i složenih organa te četiri tekućine. Metode: Istraženi su i analizirani glavni bibliografski izvori koji se odnose na utjecaj antičke grčke medicine u Indiji i na načela Unani medicine. Rezultati: asimilacija Hipokratovih načela u zemlji s različitom filozofijom i pogledom na svijet bila je uspješna. Drevni grčki medicinski sustav obogaćen s lokalnim elementima naišao je na veliki odaziv indijskog naroda i liječnika. Zaključak: Danas Unani medicina nije samo popularna u Indiji, gdje je registrirano nekoliko praktičara Unani medicine, već ona uživa porast interesa u cijelom svijetu.
Tradicionalna medicina prema definiciji svjetske zdravstvene organizacije (WHO) obuhvaća načine na koje su različite kulture čuvale i unapređivale zdravlje, te liječile bolesti svojih pripadnika. ...Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije jest da se za očuvanje zdravlja koriste sva provjerena medicinska iskustva i metode različitih civilizacija, a ne samo službene medicine Zapada. Cilj istraživanja: Cilj rada bilo je prikupljanje što većeg broja informacija o načinu i sredstvima za održavanje higijene u svakodnevnom životu, te ljekovitih pripravaka koji su se upotrebljavali za njegu i liječenje kože, tijekom prve polovine 20 stoljeća na području istočne Hrvatske (Slavonija, Baranja i zapadni Srijem). Sekundarni cilj bilo je utvrđivanje mogućeg racionalnog djelovanja narodnih pripravaka i postupaka - pokušaj racionalnog objašnjenja svrhe oživljavanja istih u suvremnoj narodnoj medicini. Nacrt studije: Istraživanje se sastojalo od bibliografskog i terenskog istraživanja. Ispitanici i metode: Bibliografskim istraživanjem obuhvaćene su knjige i publikacije namijenjene prosvijećivanju puka. Terensko istraživanje učinjeno je primjenom kvalitativnih etnoloških metoda. Prikazani su rezultati polustrukturiranog intervjua odabranih 27 ispitanika - kazivača, te dvaju grupnih razgovora - jednog s 18 stanovnica Iloka i drugog s 4 stanovnice iz Petrijevaca. Rezultati: Važno je istaknuti da ovaj rad nije rezultat istraživanja antropologa, niti povjesničara, nego liječnika praktičara, koji koristi neke od antropoloških metoda. Svojevrsna modifikacija metode i načina prikaza rezultata je bila nužna, jer temu ovog istraživanja nije bilo moguće prikazati na uobičajeni biomedicinski način. S druge pak strane, povijesni i antropološki elementi u istraživanju bili su okvir i potpora za dobivanje konkretnih informacija o ljekovitim pripravcima ili sredstvima za održavnje higijene. Zaključak: Ovaj rad pruža uvid u zdravstveno prosvjećivanje i zdravstvenu informiranost naroda u prvoj polovini 20. stoljeća. Opisuje higijenske standarde i obrađuje najčešće primjenjivane tvari narodne medicine s naglaskom na vanjsku primjenu.
According to the World Health Organization (WHO) definition, traditional, folk medicine covers ways in which different cultures preserve and improve health and treat the diseases of its members. The World Health Organization's recommendation is to use all proven medical experiences and methods of different civilizations, not just the official Wester medicine, to preserve health and well being. Objectives: The aim was to collect as much information as possible about the way and means for maintaining hygiene in everyday life, and the medicinal preparations used for skin care and treatment during the first half of the 20th century in Eastern Croatia (Slavonia, Baranja and Western Srijem). The secondary goal was to determine the possible rational action of folk formulations and procedures - an attempt to rationalize the purpose of reviving them in contemporary folk medicine. Study Design: The research consisted of bibliographic and field research. Participants and methods: Bibliographic research included books and publications intended for educating the public. Field research has been carried out using qualitative ethnological methods. The results of the semi-structured interview of the selected 27 interviewees and two group discussions (one with 18 inhabitants of Ilok and the other with 4 residents of Petrijevci) are presented. Results: It is important to note that this paper is not the result of research done by an anthropologist, nor a historian, but a physician practitioner's, using some of the anthropological methods. A slight modification of the methods and results presentation was necessary because the topic of this research could not be presented in the usual biomedical way. On the other hand, the historical and anthropological elements of the research were the framework and support for obtaining specific information on medicinal remedies or products for hygiene maintenance. Conclusion: This paper provides insight into the health education and awareness of the people in the first half of the 20th century. It describes hygiene standards and the most commonly used substances in folk medine of that time, with an emphasis external application.
Tradicionalna medicina prema definiciji svjetske zdravstvene organizacije (WHO) obuhvaća načine na koje su različite kulture čuvale i unapređivale zdravlje, te liječile bolesti svojih pripadnika. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije jest da se za očuvanje zdravlja koriste sva provjerena medicinska iskustva i metode različitih civilizacija, a ne samo službene medicine Zapada. Cilj istraživanja: Cilj rada bilo je prikupljanje što većeg broja informacija o načinu i sredstvima za održavanje higijene u svakodnevnom životu, te ljekovitih pripravaka koji su se upotrebljavali za njegu i liječenje kože, tijekom prve polovine 20 stoljeća na području istočne Hrvatske (Slavonija, Baranja i zapadni Srijem). Sekundarni cilj bilo je utvrđivanje mogućeg racionalnog djelovanja narodnih pripravaka i postupaka - pokušaj racionalnog objašnjenja svrhe oživljavanja istih u suvremnoj narodnoj medicini. Nacrt studije: Istraživanje se sastojalo od bibliografskog i terenskog istraživanja. Ispitanici i metode: Bibliografskim istraživanjem obuhvaćene su knjige i publikacije namijenjene prosvijećivanju puka. Terensko istraživanje učinjeno je primjenom kvalitativnih etnoloških metoda. Prikazani su rezultati polustrukturiranog intervjua odabranih 27 ispitanika - kazivača, te dvaju grupnih razgovora - jednog s 18 stanovnica Iloka i drugog s 4 stanovnice iz Petrijevaca. Rezultati: Važno je istaknuti da ovaj rad nije rezultat istraživanja antropologa, niti povjesničara, nego liječnika praktičara, koji koristi neke od antropoloških metoda. Svojevrsna modifikacija metode i načina prikaza rezultata je bila nužna, jer temu ovog istraživanja nije bilo moguće prikazati na uobičajeni biomedicinski način. S druge pak strane, povijesni i antropološki elementi u istraživanju bili su okvir i potpora za dobivanje konkretnih informacija o ljekovitim pripravcima ili sredstvima za održavnje higijene. Zaključak: Ovaj rad pruža uvid u zdravstveno prosvjećivanje i zdravstvenu informiranost naroda u prvoj polovini 20. stoljeća. Opisuje higijenske standarde i obrađuje najčešće primjenjivane tvari narodne medicine s naglaskom na vanjsku primjenu.
Inhibitori acetilkolinesteraze (AChE) povećavaju kolinergičku transmisiju u mozgu, pa se koriste za simptomatsko liječenje Alzheimerove bolesti (AD). S druge strane, inhibitori butirilkolinesteraze ...(BuChE) značajno povećavaju ekstracelularnu količinu AChE u mozgu, a da pri tome ne uzrokuju snažne nuspojave ni u središnjem ni i perifernom živčanom sustavu. Galantamin, jedan od odobrenih AChE inhibitora, alkaloid iz lukovica narcisa, pokazuje da su biljke značajni izvor novih potencijalnih AChE- i BuChE- inhibitora. U ovom radu, ispitivali smo učinak dvanaest biljaka koje se koriste u tradicionalnoj europskoj medicini na različite poremećaje središnjeg živčanog sustava i na poboljšanje pamćenja. Pomoću Ellmanove kolorimetrijske metode praćen je inhibitorni učinak metanolnih i heksanskih ekstrakata tih biljaka na AChE i BuChE. Najjači inhibitorni učinak pokazali su heksanski ekstrakti cvjetova Arnica chamissonis Less. susb. foliosa i nadzemnih dijelova Ruta graveolens L. u koncentraciji od 400 μg mL1. Međutim, metanolni ekstrakti cvjetova Arnica chamissonis Less. susb. foliosa i nadzemnih dijelova Hypericum perforatum L. u istim koncentracijama pokazuju selektivnu inhibiciju samo na AChE. Ostali ekstrakti bili su nedjelotvorni. Rezultati ukazuju na potrebu daljnjih ispitivanja ekstrakata arnike, rute i gospine trave da se utvrdi koji su sastojci ekstrakata odgovorni za inhibiciju AChE i BuChE.
PDF