Afino preslikavanje našlo je primjenu u različitim područjima geodezije. U ovome su radu opisane dvije moguće interpretacije afinog preslikavanja ravnine na ravninu. Pri prvoj od njih afino ...preslikavanje rastumačeno je kao kompozicija rotacije, nejednolike promjene mjerila i smicanja uz translaciju. Pokazano je da takva raščlamba afinog preslikavanja nije jedinstvena te je objašnjeno da pri interpretaciji afinog preslikavanja nema smisla govoriti o dvije translacije, dvije promjene mjerila ili dvije rotacije. Druga interpretacija afinog preslikavanja paralelno je projiciranje ravnine na ravninu u prostoru. Iz vektorskog prikaza preslikavanja dolazi se do uobičajenih izraza za afino preslikavanje s pomoću koordinata pridruženih točaka. Takav pristup omogućuje i jasnu geometrijsku interpretaciju parametara preslikavanja.
Na temelju definicije funkcije iz teorije skupova u radu pokazujemo kako se u sintaksi može govoriti o sintaktičkoj funkciji kao relaciji među dvama elementima, a ne kao ulozi nekoga elementa. Iz ...Tesniereove strukturalne sintakse, Martinetove funkcionalne sintakse te Van Houtove relacijske jezične teorije crpit ćemo teorijsko uporište, a osobitu ćemo pozornost posvetiti pitanju glagola kao funkcije te identičnomu statusu relacijskih strukturalnih sredstava koji imaju prazne riječi i funkcionalni monemi. Prazne riječi operatori su translacije, mehanizma koji djeluje na razini ustroja jedinica i na razini ustroja izričaja.
U radu se analizira jezikoslovno nazivlje u djelu Éléments de syntaxe structurale francuskoga jezikoslovca Luciena Tesnièrea te se pokušava utvrditi u kojoj je mjeri moguće govoriti o njegovoj ...sustavnosti. Jezikoslovno se nazivlje razmatra prema razdjelima koje je utvrdila strukturalna sintaksa, tj. koneksija, junkcija, translacija, a ne prema modelu tradicionalne gramatike (različitim jezičnim razinama). Gdje je god to moguće, predlažu se odgovarajuće hrvatske istovrijednice Tesnièreovim nazivcima, a preispituju se i tipovi postanka hrvatskih nazivaka iz strukturalne sintakse koji su dosad poznati hrvatskoj jezikoslovnoj javnosti.
Članak predstavlja porodicu cikloidnih kružnih ploha koje nastaju gibanjem kružnice duž posebne prostorne cikloide, pri čemu kružnica leži u normalnoj ravnini te krivulje, a središte joj je na ...krivulji. Prostorna cikloida može nastati istodobnom rotacijom točke oko tri različte osi 1^o, 2^o, 3^o, u prostoru. Oblik prostorne cikloide, isto kao i oblik cikloidne kružne plohe, ovisi o međusobnom položaju rotacijskih osi, kratnosti kutnih brzina i orijentacijama pojedinih rotacija. Izvedena je analitička reprezentacija tih ploha, njihova klasifikacija te neka od geometrijskih svojstava.
Jeronimova Vita sancti Pauli primi eremitae pripada najpopularnijim hagiografskim tekstovima kršćanske antike i srednjega vijeka. Legendu o prvom kršćanskom pustinjaku osobito su štovali pavlini, ...europski monaški red, prisutan u Hrvatskoj od 13. stoljeća. Ova legenda, popularna u srednjovjekovnim kršćanskim književnostima, bila je poznata i starijoj hrvatskoj književnosti. U pet hrvatskoglagoljskih spomenika čitamo u
hrvatskom crkvenoslavenskom prijevodu s grčkoga i latinskoga jezika životopis o prvome kršćanskom pustinjaku, u Akademijinu glagoljskom fragmentu 32b iz 15. st., Žgombićevu zborniku iz 16. st., u II. Novljanskom brevijaru (1495.), Baromićevu (1493.) i Brozićevu brevijaru (1561.). Glagoljski pavlinski II. Novljanski brevijar jedini sadrži tekst Translacije relikvija sv. Pavla Pustinjaka koja je prijevod latinskoga teksta Translatio in Ungariam saec. XIV (BHL 6598). Prema Translaciji svečevo je tijelo sredinom 12. stoljeća najprije iz Egipta bilo preneseno u Carigrad, odakle je, svečeva glava odnesena u Rim, a tijelo je nakon zauzeća Carigrada 1240.
godine prenijeto u venecijansku crkvu sv. Julijana. Naposljetku je ugarski kralj Ludovik I. naredio da se relikvije sv. Pavla prenesu u Ugarsku, gdje je osnovan eremitski pavlinski red. Tako su Pavlove moći 1381. g. prenijete iz
Venecije u Budim najprije u kraljevsku kapelu, a kasnije u pavlinsku crkvu samostana sv. Lovre. U tekstu se translacije među odličnicima kraljevstva koji su pratili relikvije spominje i zagrebački biskup Pavao. Biskup Pavao Horvat, zajedno je, uz pečujskoga biskupa Valentina, predvodio hrvatskougarsku delegaciju na mirovnim pregovorima s Mlečanima u Torinu 1381.godine. Uz izdanje teksta Translacije relikvija sv. Pavla Pustinjaka transliteriranog
u latinicu, članak sadrži jezičnu analizu i faksimil iz II. Novljanskog brevijara.
Pojam kulture jedan je od najsloženijih u humanističkim i društvenim znanostima. Istodobno, kultura je ključna sastavnica svakog poimanja multikulturalizma. Zapravo, od shvaćanja kulture, i osobito ...odnosa pojedinca spram (svoje) kulture, uvelike ovisi na koji način će pojedini teoretičar razvijati (svoje) ideje multikulturalizma. Zato smo, prvo, u osnovnim crtama prikazali tradicionalno antropološko shvaćanje kulture - u smislu statičkog, nepromjenljivog, sveobuhvatnog entiteta, koji u potpunosti određuje neku zajednicu, uglavnom vezanu uz “vlastiti” teritorij. Nasuprot tome razvijaju se novi, među kojima i postmoderni pristupi. Oni naglašavaju upravo obrnuto: dinamičnost, unutarnju heterogenost i promjenljivost kultura. Iz ove perspektive kultura se ne odnosi tek na artefakte i objekte kao takve, nego ponajprije na načine na koji se ljudi prema njima odnose (osobito u simboličkom smislu), kako ih doživljavaju i interpretiraju. Napokon, povezanost određenja kulture i koncepcije multikulturalizma pokazali smo na primjeru istaknutih teoretičara na ovom području istraživanja društva.
Na temelju definicije funkcije iz teorije skupova u radu pokazujemo kako se u sintaksi može govoriti o sintaktičkoj funkciji kao relaciji među dvama elementima, a ne kao ulozi nekoga elementa. Iz ...Tesniereove strukturalne sintakse, Martinetove funkcionalne sintakse te Van Houtove relacijske jezične teorije crpit ćemo teorijsko uporište, a osobitu ćemo pozornost posvetiti pitanju glagola kao funkcije te identičnomu statusu relacijskih strukturalnih sredstava koji imaju prazne riječi i funkcionalni monemi. Prazne riječi operatori su translacije, mehanizma koji djeluje na razini ustroja jedinica i na razini ustroja izričaja.
Pogreške u translaciji uglavnom su povezane s toksičnim učincima u stanici zbog proizvodnje funkcionalno aberantnih i pogrešno smotanih proteina. Međutim, pod određenim okolnostima pogreške u ...translaciji mogu imati povoljne učinke i omogućiti stanicama da se prilagode drugim stresnim uvjetima. Mistranslacija može biti prouzročena pogreškama koje čine aminoacil-tRNA-sintetaze, esencijalni enzimi koji povezuju aminokiseline s pripadnim molekulama tRNA. Soj bakterije Escherichia coli koji eksprimira mutiranu inačicu izoleucil-tRNAsintetaze s inaktiviranom domenom za popravak, proizvodi mistranslatirane proteome u kojima su valin (Val) i norvalin (Nva) pogrešno ugrađeni u proteine umjesto izoleucina. Usporedili smo ovaj soj s divljim tipom kako bismo odredili učinke takve mistranslacije na rast bakterija u uvjetima oksidacijskog stresa. Kada su stanice bile prethodno inkubirane s 0,75 mmol/L Nva ili 1,5 mmol/L Val ili Nva i potom izložene vodikovu peroksidu, nije primijećen povoljan učinak mistranslacije. Međutim, kada je soj s nedostatkom popravka pogreške uzgajan u mediju s dodatkom 0,75 mmol/L Val do rane ili srednje eksponencijalne faze rasta te potom izložen oksidacijskom stresu, prerastao je divlji tip uzgojen u istim uvjetima. Stoga naši rezultati pokazuju skroman adaptivni učinak mistranslacije izoleucina na rast bakterija u oksidacijskom stresu, ali samo u određenim uvjetima. To upućuje na osjetljivu ravnotežu između štetnih i povoljnih učinaka mistranslacije.
Škrinja sv. Šimuna Bogoprimca najreprezentativnije je i na ikonografskoj razini najkompleksnije djelo primjenjene umjetnosti hrvatskog Trecenta. Iako su joj posvećene dvije monografije i niz ...pojedinačnih studija, ostaje čitav niz otvorenih pitanja koja tek čekaju razložna tumačenja. Osobito su veliki problemi povezani uz tumačenja pojedinih uprizorenja, koja su kod različitih autora različito shvaćena. Primjetno je pritom, da je u proučavanju složenog ikonografskog programa na škrinji nedostajala studija kojom bi se složena ikonografija obuhvatila kao jedinstvena i čvrsto povezana cijelina u kojoj je svaka pojedinačna scena sagledana kao nedjeljivi dio cijeline. Ovom se studijom nastoji ukazati na to da je ikonografski program škrinje, posebice onih osam reljefa na njezinom sanduku, odabrano i raspoređeno na temelju jednog vrlo sudiozno promišljenog i razrađenog programa čiji su autori petorica zadarskih patricija kojima je kraljica Elizabeta, supruga moćnog kralja Ludovika I Velikog (1342. – 1382.) povjerila ne samo srebro za izradu škrinje, već i druge važne pojedinosti u svezi s narudžbom, a to znači izbor izvođača, a što je još važnije odabir vizualnog sadržaja za komunikaciju s publikom. Nema sumnje da je kraljica sama u svezi sa sadržajem imala svojih prohtjeva što se na škrinji i zrcali u raskošnom posvetnom natpisu same naručiteljice kao i u donatorskoj sceni u kojoj se ona pojavljuje zajedno sa svojim kćerima. Pouzdano je po njezinoj uputi nastao i onaj reljef pomalo neobičnog sadržaja u kojemu kraljica stoji uz odar svojega oca bosanskog bana Stjepana (+1354.), a kojega na onaj drugi svijet ispraća upravo sv. Šimun Pravednik. Valja se prisjetiti da je ban Stjepan smatram heretikom – patarenom, pa njegova kći katolička kraljica ovim reljefom nastoji popraviti povijest. Sve su ovo scene na poleđini. Kraljica je bez sumnje bila suglasna i s tim da se na škrinji uprizori i životopis samoga sveca što je onda učinjeno na vrlo vješt način na pročelju. Jedini poznati događaj iz svečeva života uprizoren je u sceni „Prikazanje u Hramu“, a ta je okružena reljefima na kojima je prikazana svečeva translacija što u dosadašnjim studijama nije nikad bilo zamjećeno. Ta se translacija sastoji od tri scene koje su neizostavni dio svake translacije, a to su pronalaženje tijela (inventio corporis), prenos tijela u novu sredinu (translatio corporis) i konačno smještaj tijela na novoj lokaciji gdje će ubuduće počivati (colocatio corporis). No te su scene zadarski patriciji interpretirali na sebi svojstven način nastojeći na samoj škrinji afirmirati upravo srednjovjekovni Zadar i njegov patricijat. Tako su u sceni inventio corporis prikazani zadarski rektori koji interveniraju u posljednji trenutak prije no što neki monasi iz zadarskog predgrađa preuzmu svečevo tijelo i smjeste ga u svoj samostan. U sceni colocatio corporis, svečevo se tijelo unosi u crkvu Sv. Marije Velike u nazočnosti Kralja Ludovika i zahvalnih građana predvođenih biskupom Nikolom Matafarom. U toj je sceni prikazano vraćanje svečevog tijela iz Venecije gdje je, prema autorovom tumačenju, bilo rekvirirano u razdoblju zadarske pobune protiv mletačke vlasti (1346. – 1358.). Te dvije scene koje obočuju onu središnju služe ujedno da prikažu isključivo pravo Zadrana na posjed relikvije. Problem koji je izbio na lokalnoj razini s monasima rješava lokalna vlast, zadarski rektori. Kad problem postaje „međudržavni“, dakle s Venecijom, rješava ga u korist građana njihov suveren ugarsko-hrvatski kralj.
Likovna interpretacija translacije sv. Šimuna uprizorena na škrinji uvelike se oslanja na uprizorenja iz ciklusa o translaciji sv. Marka s pročelja mletačke bazilike (pronalazak i iskapanje tijela, prevoz tijela brodom, polaganje tijela u novo svetište). Autor stoga na više mjesta uspoređuje mletačke prizore i one sa zadarske škrinje.
Razmatraju se elektoralnogeografski aspekti izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru koji su održani 1990: način konstruiranja izbornih jedinica, način translacije glasova pojedine stranke u broj ...zastupničkih mjesta, regionalne značajke izbornih rezultata, te kao presudna odrednica izbornih rezultata, utjecaj nacionalnog sastava stanovništva.
