Tekst analizira značenje i razumijevanje pojma governance te njegov prijevod na hrvatski jezik. Vlade, izvršne vlasti, vladajući (governing) pristupom odozgo, izdavanjem naloga i kontroliranjem, ...odnosno upravljanjem, ne mogu se učinkovito i djelotvorno nositi s problemima i izazovima. Kako bi odgovorile na takve izazove, vlade prihvaćaju vladanje odozdo, po horizontalnom načelu suradnje s ostalim dionicima, pa su onda u prilici mobilizirati raspoložive resurse, izgraditi povjerenje i novu mrežu suradnje te razviti koncept vladavine (governance). Koncept dobre vladavine u Europskoj uniji je alat kojim se jačaju procesi konvergencije. Istraživanja o vladavini u Hrvatskoj su rijetka, a radovi o toj temi uglavnom analiziraju vladavinu, dobru vladavinu i višerazinsku vladavinu kao novu upravnu doktrinu. Imajući u vidu značenje pojma governance u engleskom jeziku te njegovo značenje u odnosu na druge pojmove, drži se da ga na hrvatski jezik treba prevoditi kao vladavina. Analizira se i značenje pojmova: affordability, social entrepreneurship, eligibility i resilience te se predlaže prevođenje na hrvatski jezik.
Održivo upravljanje otpadom jedno je od ključnih tematskih područja koje su države Europske unije dužne implementirati u odnosu na europski okolišni acquis. Važan cilj acquisa je uspostava zero waste ...modela gospodarenjem otpadom koji podrazumijeva multidisciplinaran pristup s ciljem očuvanja svih resursa odgovornom proizvodnjom, potrošnjom, ponovnom uporabom i oporabom proizvoda, ambalaže i materijala bez spaljivanja i ispuštanja u zemlju, vodu ili zrak koji ugrožavaju okoliš ili živote ljudi. Ovaj rad ima za cilj pružiti strukturiran opis organizacije gospodarenjem komunalnim otpadom u zero waste modelu koji je istovremeno obuhvatan i detaljan. Slučaj na kojem gradimo opis dolazi iz hrvatske regije Donjeg Međimurja s glavnim fokusom na grad Prelog kao referentnom točkom proučavanja, pri čemu se nastoji odgovoriti na istraživačko pitanje: Kako je organizirano upravljanje otpadom na lokalnoj razini u zero waste modelu. Temeljem analize dokumenata i intervjua s ključnim dionicima sustava gospodarenja otpadom, rad detektira ključne elemente zero waste modela: 1) održivi ciljevi lokalnih strateških dokumenata, 2) djelotvorna mreža aktera (EU, nadležno ministarstvo, lokalna samouprava, pružatelji komunalne usluge, nevladin sektor, građani), 3) uspostavljeni suradnički odnosi među akterima, 4) korištenje modernih i participativnih instrumenata javnih politika i 5) aktivna uloga građana.
Sustainable waste management is one of the most important issues that EU countries are obliged to implement in the context of the European environmental acquis. An important objective of the acquis is the introduction of a zero-waste management model, which involves a multidisciplinary approach aimed at preserving all resources through responsible production, consumption, reuse, and recycling of products and materials without incineration or release into the soil, water, or air that endangers the environment or human life. The aim of this article is to provide a structured, comprehensive, and detailed description of the organization of municipal waste management within the framework of the zero-waste model. The case on which we base the description comes from the Croatian region of Donje Međimurje, with the focus on the town of Prelog as the reference point of the study, where we try to answer the research question: How is waste management organized at the local level within the zero-waste model? Based on the analysis of documents and interviews with the main actors of the local waste management system, the paper identifies the key elements of the zero-waste model: 1) sustainable objectives of local strategic documents, 2) an effective network of actors (EU, competent ministry, local self-government, utility service providers, non-governmentalsector, citizens), 3) established cooperative relationships between actors, 4) use of modern and participatory public policy instruments, and 5) the active role of citizens.
Platform work represents a new and rapidly growing form of work, the emergence of which raises important issues concerning the protection of platform workers from excessive, unsafe, and often poorly ...paid work. The question of unclear employment status of persons performing work via digital platforms is considered one of the key challenges related to this type of work. The author critically analyses the provisions of the new European Commission’s proposal for a Directive on improving working conditions in platform work and evaluates their suitability for dealing with the main labour law challenges arising from the emergence of platform work. After introductory considerations, the second chapter clarifies the objectives, scope and content of the proposed Directive. The third chapter is dedicated to the employment status of platform workers in accordance with the proposal, while the fourth chapter deals with the issue of algorithmic management. The fifth chapter contains concluding remarks.
Procesom decentralizacije gradovi su postali vlasnici velikog broja nekretnina. Međutim, praksa upravljanja tim nekretninama nije ujednačena, pa je otvoreno pitanje koliko učinkovito gradovi ...upravljaju svojim nekretninskim portfeljem. Znanstveni problem rada proizlazi iz nepostojanja sustavne brige o nekretninama u vlasništvu gradova, a posebice nepostojanja primjerenog mjerila (benchmarka) za mjerenje uspješnosti upravljanja nekretninama. Cilj rada je utvrditi obilježja gradova koja utječu na učinkovitost upravljanja nekretninama u vlasništvu gradova. U radu se korištenjem sekundarnih podataka, analizom utemeljenom na neparametarskoj metodi omeđivanja podataka (eng. data envelopment analysis, DEA) i Tobit panel regresijama analizira učinkovitost upravljanja nekretninama u vlasništvu gradova i utvrđuju se čimbenici koji utječu na učinkovitost upravljanja nekretninama. Konkretno, istražuje se upravljaju li gradovi u Hrvatskoj učinkovito nekretninama u svojem vlasništvu, upravljaju li veliki gradovi nekretninama učinkovitije od malih, upravljaju li gradovi smješteni uz more nekretninama učinkovitije od gradova u unutrašnjosti te upravljaju li gradovi koji su sjedišta županija učinkovitije nekretninama od ostalih gradova. Empirijski rezultati u radu upućuju kako gradovi u Hrvatskoj ne upravljaju učinkovito nekretninama u svojem vlasništvu, da veliki gradovi nekretninama u svojem vlasništvu upravljaju učinkovitije od malih gradova, da gradovi uz more učinkovitije upravljaju nekretninama od gradova u unutrašnjosti te da gradovi koji su sjedišta županija učinkovitije upravljaju nekretninama od ostalih gradova.
Through the process of decentralization, cities became the owners of a large number of real estates. However, the practice of managing these properties is not uniform, so the question is how efficiently cities manage their real estate portfolios. The scientific problem of this paper arises from the lack of systematic care for real estate owned by cities, and in particular the lack of an appropriate benchmark for measuring the success of real estate management. The aim of this paper is to determine the characteristics of cities that affect the efficiency of real estate management owned by cities. Using secondary data, based on the non-parametric method of data envelopment analysis (DEA) and Tobit panel regressions, the paper analyzes the efficiency of real estate management owned by cities and identifies the factors that affect the efficiency of real estate management. In particular, the paper investigates whether cities in Croatia efficiently manage their own real estate, whether large cities manage real estate more efficiently than small ones, whether cities located by the sea manage real estate more efficiently than inland cities, and whether cities that are county-centers manage real estate more efficiently than other cities. Empirical results show that cities in Croatia do not manage their real estate efficiently, that large cities manage their real estate more efficiently than small cities, that seaside cities manage real estate more efficiently than inland cities, and that county-based cities manage real estate more efficiently than other cities.
Društvenim i tehnološkim razvojem mijenjaju se i značajke ljudi koji svojim međusobnim intenzivnim komuniciranjem oblikuju nove obrasce ponašanja te pogled na svijet i njegov razvoj. U posljednje ...vrijeme mogu se uočiti značajke ljudi rođenih od 1996. godine nadalje, a koje se naziva post-milenijalcima ili generacijom Z. Pritom se postavlja pitanje kako se ova generacija može uklopiti u zahtjeve suvremenoga poslovanja, odnosno kako njome upravljati s ciljem njihovoga doprinosa povećanju produktivnosti, efikasnosti, efektivnosti, ali i održivosti. Generaciju Z primarno određuje njihova stopljenost s informacijsko-komunikacijskom tehnologijom te konzumacija velikoga broja informacijskih sadržaja, što dovodi i do mnogih nepovoljnih značajki poput smanjenoga raspona pozornosti. Cilj ovoga rada je utvrditi značajke generacije Z u svrhu definiranja smjernica upravljanja ovih ljudima kao novim ljudskim kapitalom u smislu njihova učinkovitijega učenja, inoviranja, ali i postizanja cilja samoostvarenja.
Along with social and technological development, human characteristics tend to change. Each generation, by means of mutual and intensive communication, creates new behavioral patterns and perspectives about the world and its development. Recently, a new generational cohort called postmillennials or the generation Z could be identified comprised of people born from 1996 onward. The question is raised how this new generation could fit with the demands of modern business and how they should be managed to ensure that they further contribute to the increase of productivity, efficiency, effectiveness and sustainability. Members of the generation Z are primarily determined by their mergence with the information and communication technology and consumption of enormous amount of the information content, contributing to many adverse effects such as shortening of their attention span. The goal of this paper is therefore to determine characteristics of the generation Z with the purpose to identify guidelines regarding managing this new human capital in the labor market with the emphasis on their effective learning, innovation but also reaching the goal of self-actualization.
The International Ocean Institute – Canada has compiled more than 80 insightful essays on the future of ocean governance and capacity development, based largely on themes of its Training Program at ...Dalhousie University in Canada, to honor the work of Elisabeth Mann Borgese (1918-2002).
Globalno zdravlje i interes države Popović, Petar
Anali Hrvatskog politološkog društva,
12/2020, Letnik:
17, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Pandemija koronavirusa posljednja je u nizu svjetskih kriza koja upućuje na domete i ograničenja teorija međunarodnih odnosa, poglavito suvremenog realizma. Konvencionalni analitički okvir koji ...međunarodne političke odnose svodi na dvije razine, nacionalnu i međunarodnu, čini se nedostatnim u razmatranju globalnog upravljanja zdravljem. Ovaj rad namjerava, iz perspektive teorija globalizacije, ukazati na kompleksan karakter i logiku globalnoga prostornog poretka na području zdravlja. Implikacije za državu i njezin interes ogledaju se u dramatičnoj proliferaciji različitih privatnih aktera, od farmaceutske industrije do korporativnih i filantropskih inicijativa. Njihovom se ekspanzijom poglavito zapadne gospodarske i vojne sile pozicioniraju na prostoru moći u globalnom upravljanju. No tržišna logika i difuzna moć globalnog zdravlja generiraju ekstremne zdravstvene neravnoteže među razvijenima i nerazvijenim društvima, jakima i slabim državama. Globalan nerazmjer, odnosno katastrofalni sanitarni uvjeti u Trećem svijetu uzroci su potencijalnih izbijanja pandemija koja ugrožavaju globalni poredak. Ključno je stoga pitanje što je uopće strateški interes države u epohi globalnog zdravlja.
The coronavirus pandemic is the last in a row of global crises that have shed light on the reach and the limitations of international relations theories, especially contemporary realism. The conventional analytical framework that narrows international political relations down to just two levels of analysis, the national and the international, seems inadequate for considering the issue of global health management. This article, therefore, intends to highlight the complex character of and the logic behind global spatial order in the area of global health from the perspective of the sociology of globalization. The implications for the state and its interest are reflected in the dramatic proliferation of different private actors, from pharmaceutical industries to various corporate and philanthropic initiatives. Their expansion has facilitated the positioning of particularly Western economic and military forces in the power arena of global management. However, market logic and the diffuse power of global health have been generating serious global health imbalances between the developed and underdeveloped societies, between strong and weak states. Global disproportion i.e. the catastrophic sanitary conditions in the Third World are in fact the root of potential threats and pandemic outbreaks which, in turn, threaten the very global order. The crucial question thus becomes: What is actually the strategic interest of the state in a global health era?
Sustavi upravljanja pandemijom i migracije Gregurović, Margareta; Gregurović, Snježana; Kumpes, Josip ...
Migracijske i etničke teme,
12/2020, Letnik:
36, Številka:
2-3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Brzi razvoj i širenje bolesti koja predstavlja zdravstvenu prijetnju većem udjelu stanovništva imaju učinak na funkcioniranje gotovo svih društvenih sustava, kako unutar tako i izvan granica ...nacionalne države, utječući stoga i na mogućnosti slobodnoga kretanja i migracija. Glavni je cilj ovog rada raspraviti osnovne mehanizme kontrole bolesti u odnosu na migracije u različitim društveno-povijesnim kontekstima. Pritom se identificiraju i uspoređuju povijesni obrasci i suvremene mjere sustava preventivne kontrole, uzimajući u obzir širi društveni kontekst i specifični položaj migranata. U ovome se radu kombiniraju povijesni uvidi u različite upravljačke i političke sustave u Europi i Hrvatskoj koji su tražili odgovarajuće mjere za sprečavanje širenja zaraznih bolesti sa stanjem u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19. Regulacijom i upravljanjem aktualnom pandemijom bolesti COVID-19 uvedena su ograničenja prekograničnoga kretanja i putovanja. Ta ograničenja i uvođenje karantenskih mjera naglo su zaustavili ne samo međunarodnu već i migraciju unutar granica nacionalnih država, posebno tijekom prvog vala pandemije u proljeće 2020. Stoga je naglasak stavljen na učinke pandemije bolesti COVID-19 na radne i prisilne migracije, ali i na učinak mehanizama upravljanja pandemijom na razvoj stavova javnosti prema imigrantima.
Pretpostavlja se da sposobnosti emocionalne inteligencije s dobi napreduju i da je moguće poticati njihov razvoj, no vrlo je malo istraživanja koja se bave tim aspektom emocionalne inteligencije. ...Istraživanja razvoja u kontekstu modela sposobnosti emocionalne inteligencije kod djece, prema našim saznanjima, nema, a istraživanja na adolescentima upućuju na napredak u emocionalnoj inteligenciji, ali i na potrebu dodatnih istraživanja koja bi razjasnila tijek i korelate razvoja. Na uzorcima odraslih dobivene su značajne, ali u određenoj mjeri kontradiktorne razlike među kohortama koje sugeriraju da iskustvo doprinosi napretku u sposobnostima, ali i da starije kohorte imaju niže rezultate. Razvoj emocionalnih sposobnosti istraživan je i izvan konteksta emocionalne inteligencije, te se u ovom radu daje pregled tih istraživanja. Potrebna su dodatna istraživanja koja bi omogućila stvaranje cjelovite slike razvoja sposobnosti emocionalne inteligencije, što bi imalo mnoge korisne praktične implikacije.
It is assumed that the abilities of emotional intelligence (EI) improve with age and that it is possible to facilitate their development. However, there is very little research dealing with that aspect of EI. According to our knowledge, there are no developmental studies in the context of the EI abilities model in children, and research on adolescents indicates progress in EI, but also the need for additional research that would clarify the course and correlates of development. In adult samples, significant but somewhat contradictory differences between cohorts were obtained, suggesting that experience contributes to progress in abilities and that older cohorts have lower scores. The development of emotional abilities has been researched outside the context of EI, and this paper provides an overview of these studies. Additional research is needed that would allow us to form a comprehensive image of the development of EI abilities, which would have many useful practical implications.
U ovom radu analizira se adekvatnost postojećeg pravnog okvira u području kulture odnosno uređenja statusa, upravljanja i financiranja javnih ustanova u kulturi, posebice onih koje nisu regulirane ...posebnim zakonima. Namjera je bila u ovom radu ukazati na moguće nedostatke u postojećoj regulativi i samoregulativi, te predložiti potencijalna unaprjeđenja pravne regulative, sve u cilju uspostavljanja modernog normativnog okvira za poboljšanje uvjeta upravljanja i financiranja javnih ustanova u kulturi u Republici Hrvatskoj. Posebno se ukazuje na poziciju i ovlasti kulturnih vijeća kao tijela koja imaju važnu ulogu o odlučivanju o dodjeli financijskih proračunskih sredstava kulturnim projektima, kao primjer suvremene kulturne politike. Međutim, u njihovu radu postoji mogućnost nastanka sukoba interesa s obzirom na disproporciju njihova statusa u kulturnom području, te je nužno stvoriti odgovarajuća legislativna rješenja koja će otkloniti mogućnost zloupotreba pozicija odnosno interesnog subjektivnog postupanja kod raspolaganja javnim sredstvima za javne potrebe u kulturi. Osnivanjem kulturnih vijeća, kulturna politika Republike Hrvatske prati načela suvremene kulturne politike pri čemu se odlučivanje i suodlučivanje o pitanjima o kulturi decentralizira i usmjerava na razine jedinica lokalne i regionalne uprave: županije, gradove ili općine, uz uvođenje različitih modaliteta sudioničkog upravljanja, uključujući osnivanje kulturnih vijeća. U ovom radu ukazujemo na određene zakonske manjkavosti i u tom smislu potrebu daljnjeg noveliranja propisa, te navodimo rješenja koja se nadovezuju na zakonske odredbe, a trebaju biti sadržana u aktima o osnivanju, statutima i drugim općim aktima samih ustanova u kulturi.
This paper analyzes the adequacy of the existing legal framework in the field of culture, i.e. the regulation of the status, management, and financing of public cultural institutions, especially those that are not regulated by special laws. The intention of this paper was to point out possible shortcomings in the existing regulation and self-regulation and to propose potential improvements to the legal regulation, all with the aim of establishing a modern normative framework for improving the conditions of management and financing of public cultural institutions in the Republic of Croatia. The position and powers of cultural councils as bodies that have an important role in deciding on the allocation of financial budget resources to cultural projects, as an example of contemporary cultural policy, are particularly pointed out. However, in their work, there is a possibility of a conflict of interest due to the disproportion of their status in the cultural field, and it is necessary to create appropriate legislative solutions that will eliminate the possibility of abuse of positions, i.e. interest-based subjective treatment when disposing of public funds for public needs in culture. By establishing cultural councils, the cultural policy of the Republic of Croatia follows the principles of contemporary cultural policy, whereby decision-making and co-decision-making on cultural issues are decentralized and directed to the levels of local and regional administration units: counties, cities, or municipalities, with the introduction of various modalities of participatory management, including the establishment of cultural Council. In this paper, we point out certain legal deficiencies and, in this sense, the need for further amendments to the regulations, and we list solutions that follow from the legal provisions and should be contained in the founding acts, statutes and other general documents of the cultural institutions themselves.
PDF
