Urologija nekada i sada Stipanić, Ignac
Medicinski vjesnik,
12/1989, Letnik:
21, Številka:
Suplement
Web Resource
Odprti dostop
Drugu polovinu XX. stoljeća prati nagli razvoj medicinske znanosti i medicinskih tehničkih dostignuća, a što je sve našlo svoj odraz i na razvoj urološke specijalnosti. Autor članka kao suvremenik ...svih tih naučno-tehničkih inovacija prikazuje razvoj Odjela za urologiju Opće bolnice Osijek od skromnog početka do danas. Kao potvrdu tog značajnog i ubrzanog razvoja uporedio je 25-godišnje stanje urologije (od 1935. do 1961) s periodom od osnivanja Odjela za urologiju do danas (od 1961. do 1986).
Cilj istraživanja bio je ispitati serumsku koncentraciju vitamina D (VD) u oboljelih od erektilne disfunkcije (ED), s pretpostavkom da imaju manju koncentraciju 25(OH)D u usporedbi s kontrolnim ...ispitanicima te da intenzitet ED-a negativno korelira s koncentracijom VD-a. Pretpostavka uloge VD-a u patofiziologiji ED-a utemeljena je na prethodnim istraživanjima o zajedničkim rizičnim čimbenicima (RČ) te mehanizmu nastanka ED-a i drugih bolesti koje su dovedene u vezu s nedostatkom vitamina D (NVD). Nacrt istraživanja. U presječno istraživanje uključeno je 60 muškaraca: 32 oboljela od ED-a i 28 zdravih kontrolnih ispitanika. Ispitanici i postupci. Isključni kriteriji bili su poslijeoperacijski, anatomski i neurološki uzrokovan ED, karcinom prostate te simptomi infekcije mokraćnog sustava. Nakon informiranog pristanka, uslijedila je anamneza, fizikalni pregled te ispunjavanje upitnika International Index of Erectile Function-5 (IIEF-5) radi procjene erektilne funkcije i kategorizacije ispitanika. Krv za analizu 25(OH)D i ostalih laboratorijskih obilježja (crvena i diferencijalna krvna slika, trombociti, biokemijske i hormonske analize, hemoglobin A1c, ionogram i lipidogram) vađena je iz kubitalne vene, uz uzorkovanje provedeno tijekom dva zimska mjeseca iste godine radi izbjegavanja utjecaja sunčeva zračenja na sintezu VD-a u koži. Rezultati. Medijan koncentracije 25(OH)D iznosio je 8,36 ng/ml, dvojica ispitanika bila su insuficijentnih (21 - 29 ng/ml), a svi ostali nedostatnih koncentracija VD (< 20 ng/ml). Razlike u koncentraciji VD-a između oboljelih od ED-a i kontrolnih ispitanika nije bilo, kao ni pri usporedbi skupina ED-a različitog intenziteta. Međutim, u oboljelih od šećerne bolesti koji su ujedno imali ED, pronađena je manja koncentracija VD-a u odnosu na ostale ispitanike (P = 0,034). U kontrolnih ispitanika izmjerene su veće koncentracije paratireoidnog hormona (PTH) u odnosu na oboljele od ED-a (P = 0,031) no, ukupno gledajući, ispitanici su imali uredne vrijednosti PTH. Koncentracija PTH pozitivno je korelirala s boljom erektilnom funkcijom, a prilikom multivarijante raščlambe PTH se pokazao kao neovisan RČ ED-a, smanjujući svakim svojim jediničnim povećanjem rizik ED-a za 4 %. Zaključak. Nije pronađena povezanost između koncentracije VD-a i ED-a, osim u dijabetičara s ED-om koji su imali manje koncentracije VD-a u odnosu na ostale ispitanike. Veća koncentracija PTH u osoba s normalnom funkcijom paratireoideja ima moguću protektivnu ulogu u očuvanju erektilne funkcije.
Objectives. Determination of vitamin D (VD) status in patients with erectile dysfunction (ED) and testing of the hypothesis that ED patients have lower serum 25(OH)D level in comparison with healthy subjects, as well as that the intensity of ED correlates with 25(OH)D levels. The assumption of possible VD role in ED pathophysiology is based upon previous research on the interplay between common risk factors of ED and other ailments that have been linked to vitamin D deficiency (NVD). Study design. 60 male participants were included in this cross-sectional study: 32 ED patients and 28 control subjects without ED. Patients and Methods. Exclusion criteria were postoperative, anatomical and neurogenic ED, prostate cancer, notable lower urinary tract symptoms and non-approval to participate in the study. After a written informed consent was obtained, anamnesis and physical examination followed, as well as completing the International Index of Erectile Function-5 (IIEF-5) questionnaire, for assessing erectile function and to categorize the study subjects according to ED severity. The blood for 25(OH)D and other laboratory parameters of interest (high- sensitivity C-reactive protein, complete and differential blood count, biochemical, hormonal and electrolyte analysis, glycated hemoglobin and lipid profile) was drawn from the cubital vein, with sampling performed during two winter months of the same year to avoid seasonal variations in cutaneous VD production. Results. Median level of 25(OH)D for all participants was 8.36 ng/mL (interquartile range 4.84 - 11.67 ng/mL), two had insufficient (21 - 29 ng/mL), while all other subjects had deficient VD (< 20 ng/mL). There was no difference in VD levels between ED patients and control subjects (P = 0.894), nor was there any difference when comparing ED groups of disparate severity. 25(OH)D levels did not significantly correlate with the results of IIEF-5 questionnaire. However, patients with both diabetes and ED had lower VD levels in comparison with all other study subjects (P = 0.034). Control subjects without ED had higher parathyroid hormone (PTH) levels compared to ED patients (median 46.8 versus 38 pg/mL, P = 0.031), although PTH levels were normal in general. PTH level positively correlated with 63 better erectile function and in multivariate analysis PTH level showed to be an independent risk factor for ED, lowering ED risk by 4 % with every unit increase. Conclusion. In current research no association between VD status and erectile function was found, except for patients with diabetes and ED, who had lower VD levels compared to all other study subjects. Higher PTH levels in men with normal function of the parathyroid gland appear to have a protective role in preserving the erectile function.
Hipoteza istraživanja bila je da je serumska razina IL-6 i ekspresija IL-6 u tkivu prostate viša kod bolesnika s karcinomom prostate nego kod bolesnika s PIN-om, BPH i prostatitisom. Istraživanje se ...temeljilo na analizi serumske razine IL-6 i IL-6 ekspresije u uzorcima tkiva dobivenim biopsijom prostate od 148 bolesnika (82 bolesnika s karcinomom prostate, 25 bolesnika s BPH i 24 s PIN-om i 17 s prostatitisom). Razina IL-6 u serumu bolesnika određivana je elektrokemiluminiscentnim imunotestom (ECLIA), a za određivanje ekspresije IL-6 u uzorcima tkiva prostate korištena su mišja antihumana IL-6 antitijela (NCL-L-IL-6). Razina IL-6 u serumu bila je značajno viša kod bolesnika sa slabo diferenciranim karcinomom prostate u odnosu na bolesnike sa srednje diferenciranim karcinomom prostate (p = 0,007). Također, povišene su razine IL-6 u serumu nađene kod bolesnika s metastazama u kostima. Serumska razina IL-6 bila je povezana s patološkim stupnjem bolesti (GS), ali ne i s ekstraprostatičnom proširenošću bolesti. IHC bojenjem nađena je ekspresija IL-6 u citoplazmi normalnih epitelnih stanica, premalignih i malignih stanica prostate te u stromalnim stanicama prostate (mononukleari, fibroblasti i endotelne stanice). Najveća ekspresija IL-6 u normalnim sekretornim stanicama nađena je u uzorcima tkiva s BPH (60% uzorka imalo je ekspresiju IL-6 u više od 50% normalnih sekretornih stanica), koja je postupno opadala u PIN-u, zatim prostatitisu. Najmanja ekspresija IL-6 nađena je u uzorcima tkiva s karcinomom prostate. Također je nađeno da su u bazalnim stanicama najveću ekspresiju IL-6 imali uzorci tkiva s BPH (52% uzoraka s BPH imalo je u više od 50% bazalnih stanica ekspresiju IL-6), a najmanju ekspresiju IL-6 u bazalnim stanicama imali su uzorci s karcinomom prostate. Ekspresija IL-6 bila je veća u epitelnim stanicama nego u stromalnim. Epitelne maligne stanicame imale su veću ekspresija IL-6 nego okolne normalne epitelne stanice. Nije nađena značajna razlika u ekspresiji IL-6 u premalignim i malignim epitelnim stanicama (p = 0,814). Proinflamatorni citokin IL-6 ima važnu ulogu u razvoju i progresiji adenokarcinoma prostate i mogao bi biti cilj za imunoterapiju.
The hypothesis of the research was that the serum IL-6 level and IL-6 expression in the prostate tissue are higher in patients with prostate cancer in comparison to patients with prostatic intraepithelial neoplasia (PIN), benign prostatic hyperplasia (BPH) and prostatitis . The research was based on the analysis of serum IL-6 levels and IL-6 expression in tissue samples obtained from prostate biopsy from 148 patients (82 patients with prostate cancer, 25 patients with BPH, 24 patients with PIN and 17 patients with prostatitis). Serum IL-6 levels were measured by electrochemiluminescence immunoassay (ECLIA) and IL-6 expression in the prostate tissue samples was determined by mouse anti human IL-6 antibodies (NCL-L-IL-6). Serum IL-6 levels were significantly higher in patients with poorly differentiated prostate cancer in comparison to patients with moderately differentiated prostate cancer (p = 0.007). Also, high serum IL-6 levels were found in patients with bone metastases. Serum IL-6 levels were associated with Gleason score (GS), but not with extraprostatic extension. Immunohistochemical (IHC) staining identified IL-6 expression in cytoplasm of the normal epithelial cells, premalignant and malignant prostate cells and in stromal prostate cells (mononuclear, fibroflasts and endothelial cells). The highest IL-6 expression in normal secretory cells was found in prostate tissue samples with BPH (60% of the samples had IL-6 expression in more than 50% normal secretory cells), IL-6 expression decreased in PIN and prostatitis. The lowest IL-6 expression in normal secretory cells was found in the tissue samples with prostate cancer. Moreover, basal cells had the highest IL-6 expression in the tissue samples with BPH (52% of the BPH tissue samples had in more than 50% basal cells IL-6 expression) whereas the lowest IL-6 expression in basal cells was found in the tissue samples with prostate cancer. IL-6 expression was higher in epithelial cells than in stromal cells. Epithelial malignant cells showed higher IL-6 expression than normal epithelial cells. There was no significant difference in IL-6 expression in premalignant and malignant epithelial cells (p = 0.814). Proinflammatory cytokine IL-6 has an important role in the development and progression of prostate adenocarcinoma and could be an effective target for immunotherapy.
Svrha je ispitivanja bila da se ustanovi postoji li, i kakav je utjecaj sterilizacije na korozijsku otpornost žičanih uzoraka od nehrđajućeg čelika AISI 316L, oblikovanih plastičnom deformacijom ...različitog intenziteta. Ispitivanja su obavljena na uzorcima koji su elektrokemijski polirani kako bi se osigurala tražena niska hrapavost površine. U cilju procjene utjecaja sterilizacije na fizikalna i kemijska svojstva čelične površine, ispitivana je korozijska otpornost potenciodinamičkom metodom. Pritom je za simulaciju ljudske mokraće primijenjena zamjenska otopina. Snimljene krivulje anode polarizacije poslužile su za određivanje tipičnih parametara koji definiraju otpornost čelika prema jamičastoj koroziji, što je omogućilo procjenu korozijskog ponašanja čeličnih žica nakon sterilizacije.
Uvod: Tlr4 predstavlja receptor za endogene alarmine koji se pojačano proizvode tijekom transplantacije. Ishemijsko reperfuzijska ozljeda povezuje se s proizvodnjom alarmina. Opisani su polimorfizmi ...unutar gena tlr4 koji su povezani s smanjenim odgovorom na alarmine. Cilj istraživanja: U ovom istraživanju ispitali smo povezanost polimorfizma (rs4986790(Asp299Gly) i rs4986791 (Thr399Il) tlr4 gena i izražaja tlr4 na perifernim monocitima u bolesnika s presađenim bubregom i u zdravih kontrola. Ispitali smo utjecaj ispitivanih parametra na funkciju presađenog bubrega te na pobol bolesnika s presađenim bubregom. Nacrt studije: Presječno istraživanje. Ispitanici i metode: U studiju je bilo uključeno 120 ispitanika podjeljenih u dvije skupine. Skupinu bolesnika činilo je 70 bolesnika s presađenim bubregom i 50 zdravih kontrola. Izolacija DNA učinjena je iz pune krvi na EDTA antikoagulansu primjenom komercijalnih kolona za izolaciju G-spinTM Genomic DNA Extraction Kit (Intron Biotechnology, Seul, Južna Koreja). Polimorfizmi su analizirani PCR metodom. U skupini ispitanika analizirani su podatci vezani uz funkciju presađenog bubrega (podatci darivatelja, primatelja, podudarnost, lijekovi, trajanje hladne ishemije i komplikacije. Statistička analiza učinjena je pomoću SPSS 17.0, uz statističku značajnost ako je p<0.05. Rezultati: Nije bilo razlike u distribuciji divljih i mutiranih alela između skupina ispitanika. Asp299Gly polimorfizam prisutan je u 14,3% transplantiranih bolesnika, dok se Thr399Ile nalazi u 11,3%. U svih bolesnika analizirali smo izražaj TLR-4 i CD14 na monocitima periferne krvi. Značajno je manji postotak monocita (6,4%) (Mann Whitney test, p=0,001) u kontrolnoj skupini, u odnosu na ispitanike s presađenim bubregom (7,3%). Izražaj tlr4 i CD14 na perifernim monocitima značajno je viši u transplantiranih ispitanika. Izražaj tlr4 ovisi o prisutnosti ispitivanog polimorfizma i o vrsti imunosupresijske terapije. Bolesnici koji uzimaju tacrolimus imaju statistički značajno višu razinu tlr4 MFI. U skupini transplantiranih ispitanika s AA - divljim tipom za Asp299Gly (rs4986790) značajno je viši izražaj tlr4 (Mann Whitney test, p=0,004), jednako tako i za CC divlji tip za Thr399Ile(rs4986791) gdje iznosi 107,1 (interkvartilnog raspona 96,2 – 119,9) (Mann Whitney test, p=0,008). Vrijeme proteklo od transplantacije nije imalo utjecaj na izražaj tlr4 receptora. Ispitali smo utjecaj genotipa na biokemijsko hematološke parametre u krvi u ispitanika s presađenim bubregom. Uočavaju se značajno niže vrijednosti eritrocita (Kruskal Wallis test, p=0,037), klirensa kreatinina (Kruskal Wallis test, p=0,019) i hemoglobina (Kruskal Wallis test, p=0,009) u skupini AA-divljeg tipa rs4984790, dok su najveće izmjerene vrijednosti glukoze u skupini AG-heterozigot. Vrijednosti ureje su značajno više kod AA-divljeg tipa u CC-divljem tipu rs4986791 značajno su najniže vrijednosti eritrocita (Kruskal Wallis test, p=0,027), klirensa kreatinina (Kruskal Wallis test, p=0,030) i hemoglobina (Kruskal Wallis test, p=0,049) u trenutku protočne. Srednja vrijednost trajanja hladne ishemije je 14,2 sata (interkvartilnog raspona 12,5 – 16,8 sati). Srednja vrijednost trajanja hladne ishemije u satima obrnuto je proporcionalna klirensu kreatinina u trenutku protočne (Spearmanov koeficijent korelacije ρ= -0,394, p=0,004). Nismo utvrdili postojanje povezanosti između polimorfizama i akutnih komplikacija presađivanja bubrega kao što je odgođena funkcija presatka ili pak s komorbiditetima nakon transplantacije. Zaključak: Nema razlike u distribuciji genotipa prema skupinama ispitanika. Transplantirani bolesnici imaju veći izražaj tlr4 na perifernim monocitima. Genotip utječe na izražaj tlr4 tako što mutirani aleli uzrokuju slabiju ekspresiju tlr4 na monocitima. Osim toga nosioci mutiranih alela imaju bolju funkciju bubrega mjerenu klirensom kreatinina u trenutku protočne citometrije ukazjući na moguću zaštitnu ulogu mutiranih alela.
Introduction: Tlr4 is the receptor for endogenous alarmine which is overly expressed during kidney transplantation. Ischemia and reperfusion injury areassociated with the production of alarmins. It has been described, that polymorphisms within the tlr4 gene are associated with reduced responses to alarmins. Aims: In this study, the association of polymorphism (rs4986790) Asp299Gly and (rs4986791) Thr399Il) tlr4 gene and tlr4 expressionon peripheral monocytes were examined, in patients with kidney transplant and healthy controls. The relationship of tested parameters in transplanted kidney patients with kidney function and morbidity in those patients were examined. Type of study: A cross-sectionalstudy. Material and Methods: Isolation of DNA was done by commercial colonies for isolation G-spinTM Genomic DNA Extraction Kit (Intron Biotechnology, Seul, South Corea). Polymorphisms were determined by real time PCR. Among the data collected from the patient groups which related to the function ofthe transplanted kidneys were: datadonors, recipients, HLA matching, medications, duration of coldischemia and complications. SPSS 16.0 was used for statistical analysis, p<0.05 was considered significant. Results: There was no differencein the distribution of wild and mutant alleles between the two groups of subjects. Asp299Gly polymorphism was present in 14.3% of the transplanted patients, while the Thr399Ile was in 11.3%. The expression of tlr4 and CD14 on peripheral blood monocytes were analysed by flow cytometry. Significantly lower percentages of monocytes (6.4%) (MannWhitneytest,p =0.001) were observed in the control group than within the kidney transplant recipients (7.3%). Expression of tlr4 and CD14 on peripheral monocytes were significantly higher in transplant patients. Patients treated with tacrolimus had significantly higher levels of tlr4 MFI. In the group of patients transplanted with AA-wild-type for Asp299Gly(rs4986790) there was a significantly higher expression of tlr4 (MannWhitney test,p =0.004), as well as, for the CCwild type for Thr399Ile(rs4986791), whereit was 107.1 (interquartile range 96.2 to 119.9) (MannWhitney test, p=0.008). Time elapsed since transplantation had no effect on tlr4 expression. We examined the effect of genotype on biochemical hematological parameters in patients with kidney transplant. Lower levels of red blood cells (Kruskal Wallis test, p=0.037), creatinine clearance (Kruskal Wallis test, p=0.019) and hemoglobin (Kruskal Wallis test, p=0.009) were observed in the AAwild-type rs4984790, while the highest measured glucose was among the AG heterozygote group. Urea values were significantly higher in AA-wild type. In the CC wild type of rs4986791 had significantly the lowest values of erythrocytes (Kruskal Wallistest, p=0.027), creatinine clearance (Kruskal Wallistest, p =0.030) and hemoglobin (Kruskal Wallis test, p=0.049). The median duration of cold ischemia time was 14.2 hours (range from 12.5 to 16.8 hours). The median duration of cold ischemia in hoursis in versely proportional to the creatinine clearance at the time of flow cytometry (Spearman's rank correlation coefficient ρ=-0.394, p=0.004). There was no association between polymorphisms and acute complications of kidney transplantation, such as delayed graft function or comorbidities after transplantation encountered. Conclusion: There was no difference in the distribution of genotypes among groups. Transplant patients have a high erexpression of tlr4 on peripheral monocytes. Genotype influences on the expression of tlr4 effect the mutant alleles in a way by causing a weaker expression of tlr4 on monocytes. Additionally, mutated allele carriers have better renal function, as measured by the creatinine clearance at the time of flow cytometry suggesting a possible protective role of mutant alleles.
Cilj istraživanja: Benigna prostatična hiperplazija (BPH) i karcinom prostate (CaP), nakon
infekcija mokraćnog sustava, dva su najčešća stanja s kojima se urolog susreće u svojoj
svakodnevnoj praksi. ...Oba klinička entiteta predstavljaju "bolesti starije muške populacije", te
njihova učestalost raste s godinama. Tijekom zadnjih nekoliko godina, istraživanja su ukazala
na moguću ulogu imunološkog sustava u patogenezi BPH i CaP, no točan mehanizam
njihovog razvoja i progresije još uvije nije razjašnjen. Cilj ovog rada bio je istražiti promjene
stanične imunosti, poglavito udjela leukocitnih subpopulacija, izražavanje citotoksičnog
posrednika perforina, aktivnost stanica NK i izražaj pojedinih citokina u različitim
imunokompetentnim stanicama periferne krvi i tkivu prostate bolesnika s BPH i CaP.
Ispitanici, materijal i metode: U istraživanje je bilo uključeno 40 bolesnika s BPH i 40
bolesnika s CaP. Zdravi, dobrovoljni davatelji krvi bili su kontrolna skupina. Demografski,
klinički i laboratorijski podatci (vrijednosti prostata specifičnog antigena) prikupljani su i
analizirani za svakog bolesnika. Svakom bolesniku s BPH i CaP uzimali smo uzorak periferne
krvi i tkiva prostate. Te smo uzorke slali na imunološka istraživanja. Mononuklearne stanice
tkiva prostate izdvojili smo enzimatskom digestijom s 0,1% kolagenazom i naslojavanjem na
gradijentu gustoće. Mononuklearne stanice periferne krvi također smo izdvojili
centrifugiranjem na gradijentu gustoće. Višestrukim obilježavanjem površinskih biljega
metodom izravne imunofluorescencije analizirali smo fentotip mononuklearnih stanica
periferne krvi i tkiva prostate. Izdvojene mononuklearne stanice periferne krvi i tkiva prostate
obilježavali smo istovremeno protutijelima na površinske biljege kako bi utvrdili njihovu
pripadnost pojedinim leukocitnim populacijama, permeabilizirali njihovu membranu te
metodom izravne i neizravne imunofluorescencije unutarstanično obilježavali perforin,
interleukin IL-4 i IFNγ (interferon gama) korištenjem odgovarajućih monoklonskih
protutijela, te smo stanice analizirali na protočnom citometru. Uzorci koji su bili predviđeni
za unutarstanično obilježavanje citokina prethodno smo stimulirali s PMA (engl. phorbol
myristate acetat), ionomicinom i monenzinom radi prikazivanja citokina u stanici.
Imunofluorescenciju smo koristili za prikazivanje molekule perforina u preparatima tkiva
prostate. Metodom pozitivne magnetske separacije iz mononuklearnih stanica periferne krvi
izdvojili smo stanice NK, te smo izdvojene stanice NK i mononuklearne stanice tkiva prostate
stavili u dvosatni test citotoksičnosti prema K-562 NK osjetljivoj staničnoj liniji uz očitavanje
protočnim citometrom.
Rezultati: Bolesnici s CaP su bili značajno stariji i imali su statistički značajno veće
vrijednosti PSA od bolesnika s BPH. Udio limfocita T te njegovih CD3+CD4+CD56- i
CD3+CD8+CD56- subpopulacija nije se statistički značajno razlikovao u perifernoj krvi niti u
tkivu prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP. Distribucija CD3+ stanica uočena je
uglavnom u epitelu kontrolnog tkiva prostate te tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika s
CaP. Učestalost CD4+CD25+FoxP3+ stanica u perifernoj krvi i tkivu prostate bila je statistički
značajno veća u bolesnika s CaP. Iako se udio stanica NK u perifernoj krvi bolesnika s BPH,
bolesnika s CaP te zdravih dobrovoljnih davatelja krvi nije statistički značajno razlikovao,
udio stanica NK te njihove CD3-CD56+dim subpopulacije je bio statistički značajno niži u
tkivu prostate bolesnika s CaP. Distribucija CD56+ stanica uočena je u stromi tkiva prostate
bolesnika s BPH, bolesnika s CaP te u kontrolnome tkivu prostate. Izražena hiperplazija i
povećana infiltracijom CD56+ stanica uočena je u stromi tkiva prostate bolesnika s BPH. Udio
stanica NKT bio je statistički značajno viši u perifernoj krvi bolesnika s BPH u odnosu udio
stanica NKT u perifernoj krvi bolesnika s CaP i u kontrolnoj skupini. Udio stanica NKT
izoliranih iz tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP nije se statistički značajno
razlikovao. Distribucija stanica NKT uočena je u epitelu kontrolnoga tkiva prostate znatno
više negoli u epitelu tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP. Udio limfocita B bio je
statistički značajno viši u perifernoj krvi bolesnika s BPH u odnosu udio limfocita B u
perifernoj krvi bolesnika s CaP i u kontrolnoj skupini. Udio limfocita B izoliranih iz tkiva
prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP nije se statistički značajno razlikovao. Udio
perforin pozitivnih stanica bio je statistički manji u tkivu prostate bolesnika s CaP u odnosu
na bolesnike s BPH. Manji udio perforina uočen je u CD3+CD56- limfocitima T te njegovim
CD3+CD4+CD56- i CD3+CD8+CD56- subpopulacijama, u stanicama NK i njihovoj CD3-
CD56+dim subpopulaciji te stanicama NKT izoliranih iz tkiva prostate bolesnika s CaP u
odnosu na bolesnike s BPH. Stanice NK izolirane iz periferne krvi bolesnika s BPH i
bolesnika s CaP imale su statistički značajno manju citotoksičnu aktivnost prema K-562
osjetljivoj staničnoj liniji u odnosu na stanice NK iz periferne krvi zdravih dobrovoljnih
davatelja krvi. Mononuklearne stanice izolirane iz tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika
s CaP imale su malu citotokičnu aktivnost prema K-562 osjetljivoj staničnoj liniji. Statistički
veći udio IFN+ stanica nađen je samo u stanicama NK izoliranih u bolesnika s BPH, dok se
udio IFN+ i IL-4+ stanica nije statistički značajno razlikovao u ostalim limfocitnih
subpopulacijama izoliranih iz tkiva prostate bolesnika s BPH i CaP. Negativna korelacija
utvrđena je između postotaka CD3+CD56- stanica u perifernoj krvi i tkivu prostate te vrijednosti PSA u bolesnika s CaP, ali ne i u bolesnika s BPH. Pozitivnu korelaciju smo uočili
između postotka CD4+CD25+FoxP3+ stanica u perifernoj krvi i tkivu prostate te vrijednosti
PSA u bolesnika s CaP, ali ne i u bolesnika s BPH. Negativna korelacija nađena je između
perforin pozitivnih stanica, CD3+perforin+, CD56+perforin+ stanica te vrijednosti PSA samo u
tkivu prostate bolesnika CaP.
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja jasno ukazuju da mali postotak stanica citotoksičnog
fenotipa, osobito stanica NK, mali udio perforin pozitivnih stanica, uključujući limfocite T,
stanice NK i stanice NKT, niska citotoksična aktivnost kao i povećanje udjela T regulacijskih
stanica u bolesnika s BPH, a osobito u bolesnika s CaP su posljedica lokalnih zbivanja u tkivu
prostate i jedan je od mogućih mehanizama u patogenezi i progresiji BPH i CaP. Potvrda ovih
rezultata zahtjeva daljnja istraživanja.
Objectives: Benign prostatic hyperplasia (BPH) and prostatic carcinoma (CaP), following the
uroinfections, are the most common diseases in urologic everyday practice. Both entity
present “disease of aged male population” and their incidence rise with aging. Past several
years, the investigations showed possible role of immune system in the pathogenesis of BPH
and CaP, but precise mechanism of their development and progression is still unknown. The
purpose of the study was the changes in cell-mediated immunity, especially the frequency of
leukocytes subpopulations, expression of cytotoxic mediator perforin, activity of NK cells and
expression of cytokines in different immune cells in peripheral blood and prostatic tissue of
BPH and CaP patients.
Patients, material and methods: Fourthy patients with BPH and 35 patients with CaP were
included in the study. Healthy volunteers served as controls. Demographic, clinical and
laboratory data (values of prostate specific antigen) were collected and analyzed for each
patient. The samples of peripheral blood and prostatic tissue of PBH and CaP patients were
collected and sent further immunological investigations. Mononuclear cell for prostatic tissue
are separated by enzymatic digestion with 0.1% cllagenase and gradient centriguatlion.
Peripheral blood mononuclear cells were obtained after gradient centrifugation. The
phenotype of mononuclear cells for prostatic tissue and peripheral blood were analyzed by
simultaneous multiple staining of surface antigens using direct immunoflourescency and flow
cytometry analyzes. Isolated mononuclear cells were stained simultaneously by monoclonal
antibody against surface antigens, specific for different leukocyte populations, and were
further permeabilized for intracellular staining of perforin, interleukin IL-4 and IFNγ
(interferon gamma). The labeled cells were analyzed by flow cytometry. Cell samples that
were scheduled for intracellular cytokine staining were previously stimulated with PMA,
ionomycine and monensim which are necessary for cytokine visualization.
Immunofluorescency was used for visualization of perforin molecule in the samples of
prostatic tissue. CD56+ NK cells were isolated from peripheral blood mononuclear cells by
positive magnetic cell separation method. The cytotoxic activity against NK sensitive cell K-
562 cell line of separated CD56+ NK cells of peripheral blood and mononuclear cells isolated
form prostatic tissue were tested by 2 hours cytotoxic assay and was analyzed by flow
cytometry.
Results: Patients with CaP were significantly older and had significantly higher PSA levels
than patients with BPH. The frequency of T lymphocytes and its CD3+CD4+CD56- and CD3+CD8+CD56- subpopulations was not significantly different either in the peripheral blood
or in the prostatic tissue of patients with BPH and CaP patients. Distribution of CD3+ cells
was observed mainly in the epithelium of control prostate tissue and prostate tissue of patients
with BPH and CaP patients. The frequency of CD4+CD25+FOXP3+ cells in peripheral blood
and prostate tissue was significantly higher in patients with CaP. Although the frequency of
NK cells in peripheral blood of patients with BPH, patients with CaP and healthy volunteers
did not differ significantly, the frequency of NK cells and their CD3-CD56+dim subpopulation
was significantly lower in the prostatic tissue of patients with CaP. Distri
