Workplace violence is a serious and multidimensional problem that adversely affects professional and personal lives of employees. The aim of this study was to assess the prevalence and ...characteristics of verbal violence as a part of psychological violence among employees in primary health care in Belgrade, and to identify contributing factors of verbal violence in the workplace.
In this cross-sectional study, the final analysis included 1526 employees, using multi-stage sampling. Data were collected using the questionnaire Workplace Violence in the Health Sector Country Case Studies Research, developed by ILO/ICN/WHO/PSI. Descriptive statistics and logistic regression analysis were used to analyse the data. The general response rate was 86.8% (1526/1757).
It was found that 47.8% of the participants were subjected to verbal violence. The main source of verbal violence was patient/client, 55.6% of employees did not report the incident. Among those who did not report the incident, 74.9% believed that reporting violence was useless. The interaction with patients (OR, 1.45; 95% CI, 1.02-2.06) and work between 6pm and 7am (OR, 1.27; 95% CI, 1.01-1.60) were significant contributing factors of verbal violence.
The results are indicative of a high prevalence of verbal violence against employees in primary health centres, which could have undesirable consequences. Conducting a better organizational measure and encouraging employees to report workplace violence could reduce the prevalence of verbal violence.
Prikazano istraživanje je sprovedeno u okviru projekta UNICEF-a 'Škola bez nasilja' u osnovnim i srednjim školama. Osnovni cilj je utvrđivanje razlika u učestalosti nasilja i osnovnim oblicima ...nasilnog ponašanja između učenika osnovnih škola i srednjoškolaca. Ukupan uzorak je činilo 14943 učenika – 8689 (58,1%) učenika osnovnih škola i 6254 (41,9%) učenika srednjih škola. Za prikupljanje podataka korišćena je upitnička samoprocena, binarnog ili Likertovog formata, u kojoj su ispitanici davali nezavisne procene sopstvene nasilnosti, samoprocene o izloženosti nasilju, kao i stavove i uverenja vezane za različite aspekte situacije nasilja. Rezultati pokazuju da je u osnovnim i srednjim školama u Srbiji vršnjačkom nasilju, tokom školovanja, bilo izloženo oko 43,5% učenika. Pri tome, oko 11% učenika bili su žrtve vršnjačkog nasilja više puta ili veoma često. Među učenicima srednjih škola znatno je veći procenat onih koji nikada nisu doživeli nasilje. Najučestaliji oblik vršnjačkog nasilja kako u osnovnim, tako i u srednjim školama, jeste verbalno nasilje. Učenici srednjih škola skloniji su da reaguju na nasilje: procenat onih koji bi reagovali na bilo koji način veći je među učenicima srednjih škola.
Polazeći od teza da je ponašanje rezultat interakcije između pojedinca i njegove okoline, cilj je ovog rada ispitati u kojoj mjeri percipirana nepravda u društvu predviđa status počinitelja i status ...žrtve izravnih oblika (fizičkog i verbalnog) nasilja među vršnjacima, te može li percipirana brižnost biti zaštitni čimbenik za takva ponašanja. U istraživanju je sudjelovao 481 (51,1% djevojčica i 48,9% dječaka) učenik, prosječne dobi 13,8 godina. Utvrđeno je da su učenici češće žrtve i počinitelji verbalnog, nego fizičkog nasilja. Rezultati višestrukih regresijskih analiza pokazuju da su značajni prediktori viktimizacije muški spol (za fizičko) te slabiji školski uspjeh (za fizičko i verbalno nasilje). Dječaci su češće i počinitelji verbalnog i fizičkog nasilja, a o počinjenom fizičkom nasilju češće izvještavaju i stariji učenici višeg socioekonomskog statusa. Iako ispitanici u relativno visokom stupnju percipiraju prisutnost brižnosti odraslih osoba, ova varijabla nije utvrđena kao statistički značajan zaštitni čimbenik. Sudionici istraživanja procjenjuju da je nepravda u našem društvu relativno visoka, a oni koji percipiraju veću opću nepravdu u društvu češće su žrtve fizičkog i verbalnog nasilja svojih vršnjaka, dok su oni koji percipiraju veću nepravdu u školi češće žrtve verbalnog nasilja. Doživljena opća nepravda u društvu češće je povezana s počinjenim fizičkim, a doživljena nepravda u obitelji s fizičkim i verbalnim nasiljem prema vršnjacima. Zaključno je prezentiran teorijski model utjecaja percepcije nepravde na nasilno ponašanje i viktimizaciju.
Namjera je ovog rada pokazati u kojoj mjeri još uvijek aktualno
oblikovanje, diseminacija i recepcija pisanih svjedočenja
pripadnika nepartizanskih vojski nakon Drugoga svjetskog rata, te
hrvatskih ...političkih zatvorenika iz socijalističkoga razdoblja,
ukazuje na politizaciju društvene memorije s obzirom na recentne
društveno-političke vrijednosti. S jedne strane,
samorazumijevanjem i poentiranjem osobnih iskaza o iskustvu
torture, poniženja i političkog diskriminiranja upravlja logika
alternacije, koja je za Bergera i Luckmanna radikalna reinterpretacija
prošlog životopisa s obzirom na trenutna uvjerenja i retrojekciju u
prošlost sadašnjih interpretativnih shema. S druge strane,
suočavanje s pitanjem uzroka i prirode rata u Hrvatskoj (1991.-
-1995.) nagnalo je pojedince da svojom životnom pričom podrže
dominantnu političku tezu o kontinuitetu nasilja totalitarnoga tipa u
socijalističkoj Jugoslaviji, koje započinje masovnim odmazdama
vojnih zarobljenika nakon završetka rata 1945., odlikuje rad službi
za zaštitu državnoga poretka, te metode primjenjivane u specijalnim
zatvorima za političke zatvorenike. Kao primarno područje
folklorističkog i sociolingvističkog interesa izdvaja se problem
prisilnog pisanja kompromitirajućeg životopisa kao omiljene
psihološke metode nasilne dezintegracije identiteta i kontinuiteta
osobnog života primjenjivane u zatvorima za političke protivnike
bivšega režima te njihova učestalost kao sredstva torture nad ratnim
zarobljenicima, vojnicima i civilima u srpskim logorima i
zatvorima tijekom Domovinskoga rata.