Kompresivna fraktura kralješka jedan je od vodećih uzroka invaliditeta i morbiditeta kod starijih osoba. Osteoporoza predstavlja najčešći uzrok kompresivnih fraktura, uz metastatsku bolest, multipli ...mijelom, traumu i hemangiome. Posljedice osteoporotskih fraktura uključuju bol i otežanu pokretljivost, a često dovode i do progresivnoga kolapsa trupa kralješka s deformitetom. Sve to značajno utječe na kvalitetu života pa čak i na dugoročno preživljenje pacijenata. Iako su često pacijenti s kompresivnim frakturama konzervativno liječeni, sve se češće indicira primjena minimalno invazivnih perkutanih augmentacijskih metoda liječenja kompresivnih fraktura koje uključuju vertebroplastiku i kifoplastiku. Ove se metode koriste slikovnim radiološkim navođenjem s pomoću dijaskopije ili CT-a kako bi se precizno, uz što manji rizik, postavio cement (polimetilmetakrilat) transpedikularnim pristupom u trup kralješka, s ciljem terapije boli i stabilizacije kompresivnih fraktura.
Kompresivni lom trupa kralješka veæinom zahvaæa torakalni i torakolumbalni dio kralježnice.
Posljedica je osteoporoze ili destrukcije koštanog tkiva zbog tumoroznog procesa
unutar trupa. Lomovi se ...oèituju pojavom naglog bola u leðima, èesto i bez prethodne ozljede.
Pristup lijeèenju je individualan. Tradicionalno lijeèenje ukljuèuje mirovanje, primjenu ortoze i
analgetika. Deformitet kralježnice, kontinuirana bolnost i smanjenje kvalitete života èeste su
posljedice ovakvog oblika lijeèenja. Vertebroplastika je metoda gdje se aplikacijom koštanog
cementa unutar slomljenog trupa postiže trenutna stabilizacija fragmenata, smanjenje bolova
i poboljšanje kvalitete života.á
Kompresivne frakture kralježaka najčešće su komplikacije osteoporoze, koje izazivaju perzistentnu bolnost sa značajnim utjecajem na funkcionalni status i kvalitetu života oboljelih. One su jedan od ...vodećih suvremenih zdravstvenih problema u čijem se liječenju tijekom posljednjih desetljeća učinkovitošću i sigurnošću ističu inovativne, minimalno invazivne metode: vertebroplastika, kifoplastika i stentoplastika. Uz primjeren odabir bolesnika i optimalno izvođenje, u multidisciplinarnom pristupu koji treba uključiti i optimalno konzervativno liječenje, ovi postupci čine temelj terapijskog zbrinjavanja kompresivnih osteoporotičnih fraktura danas. Uz sveobuhvatni pregled tematskog područja, člankom donosimo prikaz ograničenja opisanih metoda, te smjernice budućih istraživanja od kojih se očekuju odgovori na niz još uvijek otvorenih pitanja.
Stresne prijelome (engl. stress fractures) možemo podijeliti na prijelome zamora ili stresne prijelome u užem smislu (engl. fatigue fractures) i na prijelome u oslabljenoj kosti (engl. insufficiency ...fractures). Prijelomi zamora nastaju u zdravoj kosti zbog dugotrajnog ponavljanja neprimjerenog opterećenja, dok prijelomi u oslabljenoj kosti nastaju spontano, odnosno bez prethodne traume. Prijelomi sakruma u oslabljenoj kosti često su neprepoznat uzrok križobolje i boli u zdjelici, posebice u žena starije dobi s osteoporozom. Osim starije dobi i postmenopauzalne osteoporoze, rizični čimbenici za prijelom u oslabljenoj kosti jesu dugotrajna terapija glukokortikoidima i bisfosfonatima, dugotrajan teži nedostatak vitamina D i osteomalacija, renalna osteodistrofija, primarni hiperparatiroidizam, Pagetova bolest, dugotrajna nepokretnost i radioterapija zbog maligne bolesti. Specifični klinički znakovi stresnog prijeloma sakruma ne postoje. Ovakvi prijelomi često su udruženi s degenerativnim promjenama kralježnice i intervertebralnog diska, a često su prisutni i osteoporotični prijelomi kralježaka. Na standardnim radiogramima kralježnice i zdjelice, koji su prvi korak u slikovnoj dijagnostičkoj obradi, prijelomi sakruma najčešće se ne uočavaju. Zbog često prisutnih radikularnih simptoma sljedeći dijagnostički korak jest magnetska rezonancija lumbosakralne kralježnice na kojoj su prijelomi sakruma najčešće slučajan nalaz. Prikazujemo bolesnicu s multiplim komorbiditetima i višestrukim čimbenicima rizika kod koje je zbog prolongirane križobolje provedena fizikalna terapija s nezadovoljavajućim učinkom. Tijekom obrade učinjena je magnetska rezonancija gdje je kao slučajan nalaz potvrđen prijelom sakruma. Ističemo važnost ranog prepoznavanja rizičnih skupina pacijenata čime se
postiže izbjegavanje suvišnih, katkad i invazivnih dijagnostičkih postupaka. Slikovna metoda izbora za dijagnozu stresnog prijeloma sakruma jest magnetska rezonancija.
Uvod: Cilj je rada ispitati uspješnost operacijske metode vertebroplastike u liječenju patološkog loma trupa kralješka tako što će se usporediti klinička slika prije operacijskog zahvata i nakon ...njega. Uspješnost će se definirati smanjenjem intenziteta ili povećanjem intenziteta boli pomoću VAS skale prije i nakon operacije.Istraživanje je oblikovano kao retrospektivno-prospektivna studija. Studija je provedena na 43 pacijenata, od toga 22 muškarca i 21 žena.
Metode:Iz medicinske dokumentacije Zavoda za ortopediju i traumatologiju KBC-a Osijek prikupljeni su podatci o pacijentima koji su liječeni metodom vertebroplastike zbog prijeloma kralježaka uslijed metastatske bolesti. Analizirani podatci su spol, dob, osnovna bolest, patohistološki dokazana metastaza u kralješku, lokalizacija prijeloma te razina boli prije i poslije operacije (VAS skala).
Rezultati: Najviše ispitanika imalo je prijelom na kralješku L1 (7/43) i kralješku Th11 (7/43). Uočene su statistički značajne razlike u intenzitetu boli prije i nakon obavljene vertebroplastike i idu u prilog uspješnosti te metode operativnog zahvata. Svi pacijenti osjećali su bolove prije operacije, medijana 8, dok je prisutnost boli značajno smanjena nakon operacije kod svih pacijenata, medijana 3.
Zaključak: Uočen je značajan napredak u kliničkoj slici pri liječenju metastatskog prijeloma kralješka vertebroplastikom te je time dokazano da je ta metoda liječenja uspješna.
Osteoporoza je sistemska bolest skeleta karakterizirana smanjenjem koštane gustoće i oštećenjem mikroarhitekture. Moguća posljedica je osteporotska vertebralna fraktura (OVF) koja izaziva akutnu ili ...kroničnu bol, smanjenu pokretljivost, smanjenu kvalitetu života i povećan rizik smrti zbog smanjene mobilnosti i kardiopulmonalne disfunkcije. Kada se OVF manifestira klinički, osnovno je optimalno liječenje boli (OLB). Iako prirodni tijek u većine bolesnika dovodi do smanjenja bolova u prvih nekoliko tjedana, dio bolesnika ima perzistentnu bol i/ili kolaps kralješka. U bolesnika s perzistentnom boli može se primijeniti intraartikularna injekcija kortikosteroida i anestetika u zigapofizne zglobove bolnog segmenta (IAI). U bolesnika s kolapsom kralješka ili perzistentnom boli nakon IAI preporučuje se primijeniti perkutanu vertebroplastiku (PVP) ili perkutanu balon kifoplastiku (BKP). PVP je minimalno invazivna operacija u kojoj se uz radiološko navođenje u prelomljeni kralježak utiskuje cement. BKP je varijacija iste tehnike u kojoj se prije aplikacije cementa specijalnim balonom stvara šupljina te se cement utiskuje pod manjim tlakom. U kliničkim studijama dokazan je signifikantan učinak PVP-a i BKP-a u poboljšanju kvalitete života i pokretljivosti, kao i smanjenje bolova u komparaciji s OLB-om, ali u komparaciji s metodom IAI učinak nije signifikantan. U nekim studijama uočeno je smanjenje mortaliteta nakon PVP-a i BKP-a, ali zbog lošeg dizajna studija taj učinak nije siguran. U skupini bolesnika s neurološkim deficitom primjenjuju se otvorene kirurške tehnike za zbrinjavanje različitih oblika prijeloma i deformiteta s dugotrajno dobrim kliničkim i radiološkim rezultatima.
Metastatski tumori su najčešća zloćudna bolest kostiju. Mnogi bolesnici s metastazama kralježnice dolaze s bolovima i patološkim prijelomima. Razvoj intervencijske radiologije omogućio je ...alternativno i manje invazivno liječenje ovih bolesnika. U članku se prikazuju minimalno invazivni (perkutani) zahvati koji se danas primjenjuju: vertebroplastika, kifoplastika, osteoplastika, radiofrekvencijska ablacija, krioablacija i transarterijska embolizacija. Potom se raspravlja o indikacijama, kontraindikacijama, rezultatima i komplikacijama ovih postupaka. Prema našim saznanjima iz literaturnih podataka, minimalno invazivne tehnike su uspješne u liječenju metastatske spinalne i ekstraspinalne bolesti te se mogu rabiti kao alternativa standardnim kirurškim i ne-kirurškim zahvatima.
Hemangiom je nejčastější primární benigní nádor páteře typu hamartomu, který nikdy nemalignizuje. V drtivé většině případů se jedná o asymptomatické solitární léze hrudní páteře jakožto náhodné ...nálezy radiografických vyšetření. Pouze v 1 % případů se hemangiom obratle projeví klinicky a agresivita této benigní léze pak spočívá v expanzivním chování nádorové tkáně či v důsledku patologické fraktury obratle. Klinickými příznaky potom jsou především dorzalgie, v pokročilých případech pak známky kořenové nebo míšní komprese. Radiodiagnostika je poměrně snadná, protože hemangiom obratle vykazuje zcela typické grafické příznaky, pro potvrzení diagnózy agresivního hemangiomu obratle jsou stanovena grafická kritéria. Spektrum léčebných modalit je velmi široké od konzervativní léčby přes hodně využívanou vertebroplastiku po radikální chirurgickou léčbu. Komplementárně jsou často využívány embolizační výkony, alkoholová sklerotizace a lokální radioterapie. Agresivní hemangiom obratle je poměrně velmi vzácná diagnóza. Proto zatím neexistují velké soubory či klinické studie, podle kterých by bylo možné stanovit optimální terapeutický postup.
Hemangioma is the most common primary benign hamartoma type spine tumor. Malignant degeneration has never been reported. In the majority of cases, this is an asymptomatic solitary lesion of the thoracic spine found incidentally during a radiographic examination. Only 1% of cases manifests clinically and this benign lesion is considered aggressive because of the expansive nature of the tumor and because it may cause pathological fracture of the vertebrae. Clinical symptoms then include dorsalgia and either root or spinal neurological symptoms. Radiological diagnosis is relatively easy because vertebral hemangioma is associated with quite typical graphic signs; graphic criteria to confirm the diagnosis of aggressive vertebral hemangioma have been clearly defined. The range of treatment options is very wide, from conservative treatment through frequently used vertebroplasty to radical surgical treatment. Embolization procedures, alcohol sclerotherapy and local radiotherapy are often used as complementary procedures. Aggressive vertebral hemangioma is a relatively rare diagnosis, so far there are no large cohorts or clinical studies from which it would be possible to determine an optimal therapeutic approach. Key words: hemangioma – vertebroplasty – angiogenesis inhibitors – angiomatosis – propranolol The authors declare they have no potential conflicts of interest concerning drugs, products, or services used in the study. The Editorial Board declares that the manuscript met the ICMJE “uniform requirements” for biomedical papers.
R. Kostyšyn, Z. Pleskačová, V. Málek
Osteoporotski prijelomi kralježnice dva do tri puta su učetaliji nego prijelomi kuka, posebice u žena. Vertebralni osteoporotski kompresijski prijelomi tipično uključuju srednju i donju torakalnu ...kralježnicu i torakolumbalni prijelaz. Klinička slika očituje se u akutnom stanju u obliku nagle boli u leđima nakon minimalne ozljede a često i kad ozljede nema. U dijagnostici je osnovno uzeti dobru anamnezu te provesti klinički pregled pacijenta. Temelj radiološke dijagnostike je standardni RTG. Ako postoji klinička indikacija (diferencijalna dijagnostika tumora ili spondilitisa, neurološka slabost) radi se i CT i/ili MR. Pristup liječenju osteoporotskih prijeloma kralježnice je individualan i temelji se na povijesti bolesti, lokalizaciji simptoma te korelaciji kliničkog pregleda i radiološkog nalaza. Česte su posljedice prijeloma dugotrajni bolovi, gubitak visine i deformacije kralježnice, koje znatno koreliraju sa smetnjama hoda i pokretljivosti, smanjenjem funkcije pluća, gubitkom teka i na kraju povećanom smrtnošću. Otvorena repozicija, dekompresija i fiksacija indicirana je u pacijenata s posttraumatskom stenozom i neurološkom slabošću. Moderne kirurške tehnike liječenja su vertebroplastika i kifoplastika koje znatno smanjuju bol i poboljšavaju pokretljivost pacijenata, a time i kvalitetu života.
PDF
