This review summarises current knowledge about the genotoxic and genoprotective effects of 1,4-dihydropyridines (DHP) with the main focus on the water-soluble 1,4-DHPs. Most of these water-soluble ...compounds manifest very low calcium channel blocking activity, which is considered “unusual” for 1,4-DHPs. Glutapyrone, diludine, and AV-153 decrease spontaneous mutagenesis and frequency of mutations induced by chemical mutagens. AV-153, glutapyrone, and carbatones protect DNA against the damage produced by hydrogen peroxide, radiation, and peroxynitrite. The ability of these molecules to bind to the DNA may not be the only mechanism of DNA protection, as other mechanisms such as radical scavenging or binding to other genotoxic compounds may take place and enhance DNA repair. These uncertainties and reports of high 1,4-DHP concentrations damaging the DNA call for further
and
preclinical research, pharmacokinetic in particular, as it can help pinpoint the exact mechanism(s) of the genotoxic and/or genoprotective action of 1,4-DHPs.
Cilj rada bio je ocijeniti drvo kao građevni materijal sa stajališta energije potrebne za proizvodnju građevnog materijala i operativne energije tijekom korištenja građevina, u usporedbi s ostalim ...vrstama građevnih materijala. Najprije je procijenjena uloga proizvodnje drvnoga građevnog materijala i izgradnje građevine u ukupnoj energiji i emisiji CO2 u životnom ciklusu građevine, te je zaključeno da je, s obzirom na ugrađenu energiju, opravdana upotreba energetski manje intenzivnih materijala. Zatim je dan pregled literature koja se bavi energetskim zahtjevima gradnje na bazi drva, kako bi se utvrdilo je li upotreba toga prirodnoga građevnog materijala male gustoće energetski učinkovitija od upotrebe opeke, armiranog betona i čeličnih konstrukcija. Prema provedenoj analizi, velik broj studija pokazao je da je ugrađena energija znatno niža u konstrukciji utemeljenoj na drvu nego u onoj od anorganskih materijala. Nekoliko je autora ustvrdilo da se gradnjom na bazi drva može uštedjeti mnogo energije i znatno smanjiti emisije ugljikova dioksida u građevinskom sektoru na nacionalnoj razini. Vezanje ugljika i s tim povezano ublažavanje globalnog učinka klimatskih promjena mogu biti veliki ako se poveća udio trajnih drvenih građevina na tržištu, izgrađenih primjenom sirovina proizvedenih održivim gospodarenjem šumama i ako se s građevinama na kraju njihova životnog vijeka odgovorno postupa. Neke studije čiji autori ne podržavaju gradnju drvom smatraju važnim naglasiti pitanja vezana za skladištenje topline i recikliranje te zahtjeve za radnom snagom na terenu pri gradnji objekata na bazi drva. Te studije pridonose boljem razumijevanju problema, ali ne mijenjaju osnovne zaključke o koristima gradnje na bazi drva. U istraživanju se također raspravlja o nekim važnim aspektima dobivanja drva te proizvodnje i ugradnje građevnog drva, koji mogu pridonijeti smanjenju energije ugrađene u drvene građevine.
Training in laparoscopic gynaecological surgery is challenged by the boundaries of the traditional apprentice-tutor model and the ethical objective of limiting the complication rates. The European ...Academy for Gynaecological Surgery (The Academy) has focussed their scientific work in the last 6 years on defining the standards a future laparoscopist must meet in order to operate, either independently or under supervision. The Laparoscopic Skills Testing and Training (LASTT) model has been proved feasible and to have face and construct validity. Furthermore, it has been proved in this model that basic laparoscopic psychomotor skills (LPS) require proper training and that proficiency in those skills cannot be acquired by only training more complex tasks, such as intra-corporeal knotting. The observation that the LPS are retained over long periods is very important for the structure of a training program, being therefore comparable to swimming or biking skills. The data gathered over these years by the Academy, and supported by reports from other groups, strongly recommend that an in-house in vitro model for training and testing laparoscopic skills should be available in every teaching centre. Only those who reach proficiency in these practical skills, and who demonstrate sufficient theoretical knowledge, will have access to the “Green Card” that defines the minimum requirements prior to training for surgical procedures with patients. Following this strategy, we postulate that the morbidity and mortality rate associated with laparoscopic procedures in training centres will be reduced and the efficiency of one-to-one teaching will be improved.
Izpopolnjevanje v spretnosti endoskopske ginekološke kirurgije vodijo meje, ki jih postavlja model tradicionalnega odnosa vajenec-mojster ter etični cilj operirati s čim manj zapletov. Evropska akademija za ginekološko kirurgijo (The Academy) je zadnjih 6 let svoje znanstveno delo osredotočila na definiranje standardov, ki jih mora izpolnjevati bodoči laparoskopski kirurg, da bo lahko operiral samostojno ali pod nadzorom. Model LASTT (The Laparoscopic Skills Testing and Training) je pokazal, da je izvedljiv, da ima realno vrednost in da pokaže tudi na razlike med različno sposobnimi operaterji. Z modelom je bilo tudi dokazano, da je za osnovne laparoskopske psihomotorične veščine (LPS) treba vaditi in da se do izvrstnosti v teh veščinah ne da priti z vadbo bolj zapletenih veščin kot je intra-korporealno vezanje vozlov. Izjemno pomembna za strukturo tečajev vadb je ugotovitev, da LPS znanje zadržimo dolgo časa, kar lahko primerjamo z obvladovanjem veščin kot sta vožnja kolesa ali plavanja. Podatki, ki jih je v zadnjih letih zbrala The Academy in jih podpirajo rezultati drugih skupin, zelo priporočajo, da ima vsak center za poučevanje svoj model za vadbo in testiranje laparoskopskih veščin. Le tisti, ki bodo dokazali, da so vešči v praktičnih veščinah in bodo pokazali dovolj teoretičnega znanja, bodo imeli dostop do »Zelene karte«, ki definira minimalne zahteve pred začetkom operiranja bolnikov. Naš postulat je, da če sledimo tej strategiji, se bo obolevnost in smrtnost po laparoskopskih operacijah v centrih za edukacijo zmanjšala in učinkovitost učenja eden-na-enega izboljšala.
Ovaj pregledni rad donosi sažetak onoga što smo dosad naučili o genotoksičnom i genoprotektivnom djelovanju 1,4-dihidropiridina (DHP), s posebnom pažnjom na 1,4-DHP-ove topljive u vodi. Većina tih u ...vodi topljivih spojeva slabo aktivira blokiranje kalcijevih kanala, što se smatra “neuobičajenim” za 1,4-DHP-ove. Glutapiron, diludin i AV-153 ublažavaju spontanu mutagenezu i učestalost mutacija prouzročene kemijskim mutagenima. AV-153, glutapiron i karbatoni štite DNA od oštećenja prouzročenih vodikovim peroksidom, zračenjem i peroksinitritom. Sposobnost tih molekula da se vežu za DNA vjerojatno nije jedini mehanizam njegove zaštite, budući da su mogući i drugi mehanizmi, poput uklanjanja radikala ili vezanja za druge genotoksične spojeve koji pospješuju popravak DNA. Zbog tih nepoznanica i izvještaja da visoke koncentracije 1,4-DHP-ova oštećuju DNA, potrebno je napraviti daljnja neklinička istraživanja in vitro i in vivo, napose ona farmakokinetička, budući da mogu pomoći razaznati točne mehanizme genotoksičnoga i/ili genoprotektivnoga djelovanja derivata 1,4-dihidropiridina.
Istražena je raspodjela cefpiroma i njegovo in vitro vezanje na proteine plazme u petero muške bivolje teladi nakon jednokratne intramuskularne primjene u dozi od 10 mg/kg. Koncentracija cefpiroma u ...plazmi bila je procijenjena pomoću mikrobioloških testova. Njegovo vezanje na proteine plazme određeno je za različite koncentracije pomoću dijalize. Vršna razina cefpiroma u plazmi nakon intramuskularne primjene postignuta je 45 minuta nakon davanja, a lijek je u plazmi bio dokazan iznad MIC od 0,5 μg/mL do 10 sati nakon davanja. Raspodjela lijeka bila je sukladna modelu otvorenosti jednog odjeljka. Vrijednost t1/2Ka iznosila je 0,21 ± 0,01 h, t1/2β 2,06 ± 0,02 h, a AUC 31,7 ± 0,95 μg/mL/h. Cefpirom se vezao na proteine plazme u visini od 26,0 ± 2,84 % u razmaku koncentracije od 1-100 μg/mL. Sposobnost vezanja cefpiroma na proteine plazme bila je 3,71 ×10-8 ± 0,31 ×10-8 mol/g, a konstanta njegova oslobađanja od kompleksa protein-lijek iznosila je 3,43 ×10 7± 0,46 ×10-7 mola.
Odnedavno se istražuje mogućnost primjene jestivih biljaka, koje inhibiraju probavljanje i apsorpciju masti, u liječenju hiperlipidemije. Svrha je ovoga rada bila ispitati učinkovitost devet jestivih ...biljaka u inhibiciji pankreatične lipaze i kolesterol esteraze, sprečavanju stvaranja kolesterolnih micela te vezanja žučnih kiselina. Rezultati pokazuju da esktrakt dudova lišća izrazito inhibira pankreatičnu lipazu i micelizaciju kolesterola. Ekstrakt šafrana je najjači inhibitor pankreatične kolesterol esteraze, a ekstrakti biljke Ortosiphon aristatus i šafrana najviše su vezali žučne kiseline. Preporučuje se dnevni unos tih jestivih biljaka radi sprečavanja hipertriacilglicerolemije i hiperkolesterolemije, te prevencije i liječenja hiperlipidemije.
Istražena je farmakokinetika cefoperazona nakon jednokratne intramuskularne primjene u dozi od 20 mg.kg-1 u vratno mišićje i njegovo in vitro vezanje na proteine plazme u križane muške teladi. ...Koncentracija cefoperazona u uzorcima plazme bila je određena standardnim mikrobiološkim postupkom rabeći bakteriju Escherichia coli (ATCC 10536). Mjerljiva koncentracija cefoperazona u plazmi (1,14 ± 0,07 μg.mL-1) dokazana je jednu minutu nakon ubrizgavanja, a vršna razina od 9,76 ± 0,25 μg.mL-1 ustanovljena je nakon 45 minuta.
Koncentracija iznad MIC90 u plazmi ustanovljena je do 5. sata nakon ubrizgavanja. Brza apsorpcija lijeka bila je također vidljiva po brzom poluvremenu apsorpcije (0,55 ± 0,08 sati). Ukupna sistemna bioraspoloživost cefoperazona nakon intramuskularne primjene iznosila je 48,1 ± 5,33%. Visoka vrijednost područja ispod krivulje (AUC) (15,7 ± 0,64 μg.mL-1.h) bila je odraz velikoga područja tijela pod antibiotikom. Opsežna raspodjela lijeka u različitim tjelesnim tekućinama i tkivima bila je odraz visoke vrijednosti postojanoga volumena
raspodjele (2,95 ± 0,28 L.kg-1). Poluvrijeme izlučivanja iznosilo je 2,31 ± 0,05, a srednje vrijeme održavanja 3,62 ± 0,06 sati. Ukupan tjelesni klirens (ClB) bio je 1,28 ± 0,05 L.kg-1.h-1. Cefoperazon se vezao na proteine plazme teladi u rasponu od 24,9 ± 1,11%. Nije ustanovljena statistički značajna razlika u farmakokinetičkim pokazateljima analizom po pojedinim odjeljcima, osim za vrijednosti područja ispod krivulje (AUC), područja ispod krivulje netom nakon primjene (AUMC) i ukupnog tjelesnog klirensa. Na temelju farmakokinetičkih pokazatelja, prikladni režim doziranja cefoperazona primijenjenog i/m u teladi bio bi 26 mg.kg-1, a potom po 22 mg.kg-1 u razmacima od 6 sati.
U radu je opisano antioksidativno djelovanje te sposobnost hvatanja slobodnih radikala i stvaranja kelata sedam hidroksamskih kiselina, derivata nesteroidnih protuupalnih lijekova ibuprofena, ...fenoprofena, ketoprofena, indometacina i diklofenaka. Najjače antioksidativno djelovanje i najjaču sposobnost hvatanja slobodnih radikala imala je N-metilhidroksamska kiselina diklofenaka (ANT = 88,0 % i EC50 = 60,1 g mL1). Vrijednosti za standardnu supstanciju, butilirani hidroksianisol, bile su: ANT = 86,9 % i EC50 = 18,8 g mL1. Derivat ibuprofena bio je najjači kelator među ispitivanim hidroksamskim kiselinama (EC50 = 255,6 g mL1), ali značajno slabiji od standardne supstancije, EDTA (EC50 = 29,1 g mL1). Pretpostavlja se da su različiti mehanizmi uključeni u keliranje metala i antioksidativno djelovanje, odnosno hvatanje slobodnih radikala. Antioksidativno djelovanje i sposobnost hvatanja slobodnih radikala moglo bi biti povezano s konjugacijom slobodnog para elektrona na dušiku s karbonilnom skupinom. S druge strane, hidrofilnije supstancije pokazale su se kao jači kelatori iona željeza.
Farmakokinetika, izlučivanje mokraćom i režim doziranja cefotaksima nakon njegova jednokratnoga intravenskoga unosa (10 mg/kg) istraženi su u bivolje teladi (n = 5) s pokusno uzrokovanom vrućicom. ...Vrućica je bila uzrokovana ubrizgavanjem lipopolisaharida bakterije E. coli u količini 1 μg/kg. Koncentracija cefotaksima u plazmi nakon jedne minute bila je 90,9 ± 2,85 μg/mL te se brzo spustila na 26,2 ± 1,05 μg/mL u 10. minuti. Lijek se mogao dokazati do osam sati nakon davanja. Poluvrijeme njegova izlučivanja iznosilo je 1,85 ± 0,11 sati, a volumen raspodjele 1,70 ± 0,07 L/kg. Poluvrijeme raspodjele bilo je 0,078 ± 0,003 sati, dok je površina
ispod koncentracijske krivulje bila 15,8 ± 0,85 μg/mL/sat. Ukupni tjelesni klirens bio je 644 ± 39,2 mL/kg/sat, a omjer tkivo/plazma bio je 15,8 ± 1,04. Cefotaksim je bio vezan na bjelančevine plazme u febrilne bivolje teladi do 32,3 ± 1,86%. Za održavanje minimalne terapijske koncentracije cefotaksima od 1 μg/mL u febrilne bivolje teladi dostatna je početna doza od 17 mg/kg, a nakon toga slijede doze od 15 mg/kg u razmacima od šest sati.
PDF
