Virusni hepatitisi česte su bolesti suvremenog
čovječanstva, i razvijenih i nerazvijenih zemalja, naravno uz
različitu zastupljenost pojedinih vrsta hepatitisa i načina prijenosa.
Suvremena medicina ...svrstava virusne hepatitise u AE-
nomenklaturu, dakle viruse koje možemo nedvojbeno etiološki
definirati s pomoću serumskih biljega, te one koji imaju
sva klinička i laboratorijska obilježja virusnih hepatitisa, ali za
sada bez mogućnosti dokaza uzročnika, pa se svrstavaju u
skupinu ”nonA - nonE hepatitisa”. U patogenezi virusnih hepatitisa
važna su dva momenta: način prijenosa (fekalno-oralni
ili parenteralni) te osnovni mehanizam oštećenja hepatocita.
Iako se svi virusi hepatitisa razmnažaju unutar hepatocita,
još nije nedvojbeno jasno koji je osnovni uzrok nekroze jetrene
stanice: neposredna citotoksičnost ili hepatoagresivni
imunosni odgovor posredovan poglavito specifičnim citotoksičnim
CD8-limfocitima. Spolni prijenos infekcije (permukozni)
ima bitnu ulogu kod hepatitisa B te manju kod hepatitisa C,
zbog toga se u ovom radu navode osnovne epidemiološke,
patogenetske i kliničke karakteristike hepatitisa B i C, koji su
još i sad velik javnozdravstveni problem i u svijetu, i u
Hrvatskoj.
Tijek kroničnog hepatitisa B i C razlikuje se u djece u odnosu na odrasle. Isto tako razlikuju se i preporuke za terapiju. Za liječenje djece s kroničnim hepatitisom B za sada su odobreni ...konvencionalni interferon alfa i lamivudin, a za starije od 12 godina mogu se koristiti tenofovir i adefovir. Lijekovi se primjenjuju kao monoterapija. Liječenje se preporuča samo u određenim indikacijama, uz preduvjet pokazatelja koji obećavaju povoljan ishod. Cilj terapije je sprječavanje progresije bolesti kako bi se smanjio rizik komplikacija (ciroze i hepatocelularnog karcinoma) u budućnosti. Kronični hepatitis C u djece također nije nužno hitno liječiti, jer bolest u dječjoj dobi u pravilu sporo napreduje. Stoga je terapija indicirana ako se radi o bržoj progresiji bolesti (sa značajnim stupnjem fibroze). Liječenje se preporuča kombinacijom pegiliranog interferona alfa2b i ribavirina. U djece s kroničnim virusnim hepatitisom potrebno je provoditi i godišnji probir na hepatocelularni karcinom, jer se pokazalo da je rizik veći nego li kod zdrave djece.
Hrvatska je zemlja niske prevalencije virusnih hepatitisa A, B i C, hepatitis D se u Hrvatskoj ne javlja, a hepatitis E se javlja tek sporadično. S obzirom da je zahvaljujući poboljšanim uvjetima ...života i higijenskim uvjetima hepatitis A sveden na sporadičnu bolest, najčešći uzročnici virusnih hepatitisa u Hrvatskoj su hepatitis B i C. Uvođenje obveznog cijepljenja školske djece protiv hepatitisa B 1999. godine dovelo je do pada incidencije te bolesti u Hrvatskoj, s najvećim učinkom na adolescente i mlade odrasle osobe i može se očekivati daljnji pad njene incidencije i prevalencije. Incidencija hepatitisa C je također u blagom opadanju. Unatoč relativno povoljnoj situaciji u vezi s virusnim hepatitisima, hepatitis B i C i dalje su važan javnozdravstveni problem s obzirom da procjenjujemo da je oko 25 tisuća osoba u Hrvatskoj kronično zaraženo virusom hepatitisa B, a oko 40 tisuća virusom hepatitisa C.
Najbolji pokazatelj težine oštećenja jetre i prognoze bolesti u kroničnom virusnom hepatitisu je uznapredovalost jetrene fibroze. Ona se može utvrditi biopsijom jetre ali i neinvazivnim fizikalnim ...ili biološkim metodama. Biopsiju jetre koristimo za etiološku dijagnozu bolesti jetre, utvrđivanje težine bolesti (stadija fibroze) i za definiranje prognoze. U kroničnom virusnom hepatitisu navedene informacije pomažu i u procjeni omjera koristi i rizika te modaliteta antivirusne terapije. Serološkim testovima i elastografijom moguće je razlikovati značajnu fibrozu (F ≥2) od početne fibroze (AUROC 0,77-0,83 za serologiju i 0,84 za elastografiju) i cirozu od necirotičnih stadija fibroze (AUROC 0,77-0,86 za serologiju i 0,9-0,94 prosječne vrijednosti AUROC u meta-analizama za elastografiju). U pojedinačnoj izvedbi metoda izbora za razlikovanje ciroze od necirotičnih stadija jetrene fibroze je elastografija. Kombinacijom seroloških testova i elastografije moguće je u slučaju podudarnih vrijednosti s točnosti od 93-95 % utvrditi postojanje ciroze i izbjeći biopsije u 77-80 % bolesnika. U slučaju da se vrijednosti testova ne podudaraju ili ukazuju na intermedijarne stadije fibroze treba učiniti biopsiju jetre, jer su u tom kontekstu neinvazivni testovi manje pouzdani. Istraživanja su pokazala kako nalaz tranzijentne elastografije ima visoku prediktivnu vrijednost za razvoj dekompenzacije ciroze i nastanak portohipertenzivnih komplikacija te diskriminira bolesnike u odnosu na prognozu 5-godišnjeg preživljenja.
Latest estimates indicate that world prevalence of anti-HCV reactivity
spans widely from 0.1% in developed country to 13,6% in north Africa,
while in Europe prevalence ranges from 0.1% to 4.9% in ...some eastern
European countries. Epidemiological studies show, around 170 million
people in world to be chronically infected with hepatitis C virus
(HCV). Preliminary testing of general population and according to the
estimates, Croatia has classified within countries with HCV prevalence
of 1%-2%, and incidence rate of 0.005%. Chronic HCV infection
represents increasingly significant public health problem, especially
when we take in consideration blood donors as a possible source of
infection. Modern transfusion medicine has an assignment to treat
patients with safe and quality blood preparations while minimizing risk
of infection with blood transmitted diseases. In Croatia all blood
donations are mandatory tested for HIV, HCV, HBV and syphilis. Although
posttransfusion hepatitis C (PTHC) is only one of the possible
infections transmitted by blood, there is no reason to be more concern
than in other countries of Western Europe, where risk of HCV
transmission through blood and blood preparations averages from
1:400.000 to 1:800.000. Despite blood testing PTHC is still possible
complication of transfusion treatments in Croatia and worldwide.
Reasons for that are absence of symptoms and clinical signs of
hepatitis C in incubation period of infected blood donors, absence of
ideal test who would detect all cases of infected blood
SAŽETAK
Najnovije procjene upućuju na to da se svjetska prevalencija anti-HCV reaktivnosti kreće u široku rasponu, i to od 0,1% u razvijenim zemljama do 13,6% u sjevernoj Africi. U Europi ...prevalencija se kreće od 0,1% do najviše 4,9% u pojedinim zemljama istočne Europe. Epidemiološka istraživanja predviđaju da je približno 170 milijuna ljudi u svijetu kronično inficirano hepatitis C virusom (HCV). Na osnovi preliminarnih testiranja opće populacije i prema procjenama, Hrvatska je svrstana u zemlje s nižom HCV prevalencijom (1% – 2%), te incidencijom od 0,005%. Kronična infekcija
HCV-om sve je važniji javnozdravstveni problem, poglavito kada se radi o dobrovoljnim davateljima krvi kao mogućim izvorima zaraze. Zadaća je suvremene transfuziologije liječiti bolesnika sigurnim i kvalitetnim krvnim pripravcima, a postojeći ostatni rizik za infekciju krvlju prenosivim bolestima, svesti na najmanju mjeru. U Hrvatskoj sva se darivanja krvi obvezno testiraju na HIV, HCV, HBV i sifilis. Poslijetransfuzijski hepatitis C (PTHC) jest krvlju prenosiva bolest, te je unatoč obveznu anti-HCV testiranju krvi, još uvijek moguća komplikacija transfuzijskoga liječenja u nas i u svijetu. U zemljama zapadne Europe rizik za prijenos HCV-a
krvlju i krvnim pripravcima kreće se u prosjeku od 1:400.000 do 1:800.000. Razloga je tomu više: od nepostojanja simptoma i kliničkih znakova hepatitisa C u davatelja koji se nalazi u fazi inkubacije, nepostojanja idealnoga testa kojim bi se otkrili mnogobrojni podtipovi HCV virusa, te – iako u malomu postotku, postojanje seronegativnih trajnih nositelja virusa koji su doživotni kliconoše.
U radu su prikazani bolesnici koji su liječeni od virusnog hepatitisa na Odjelu za infektivne bolesti Medicinskog centra u Slavonskoj Požegi, u razdoblju od 1980—1984. godine. Promatrani su obzirom ...na godine javljanja, starost, spol, etiologiju, težinu bolesti i komplikacije, iznoseći momente koji su pogodovali širenju te bolesti. Radilo se o bolesnicima pretežno mlađe životne dobi, dobre kondicije i bez prethodno narušenog zdravlja, pa je bolest, osim u jednom slučaju, imala povoljan ishod.
Hepatits E virus (HEV) je globalni patogen koji uzrokuje epidemijske i sporadične slučajeve akutnog hepatitisa u Aziji i Africi. Sporadični slučajevi bilježe se i u Europi, većinom u putnika iz ...endemskih zemalja. U studenom 2012. godine zaprimljen je bolesnik u dobi 62 godine zbog sumnje na bakterijsku pneumoniju. Bolest je započela dva tjedna pred prijam febrilitetom i respiratornim simptomima koji su regredirali tijekom ambulantnog liječenja cefuroksim-aksetilom. Šesti dan liječenja zbog pojave osipa bolesnik je hospitaliziran. Bolesnik je kod prijma bio ikteričan, s eritematoznim makuloznim osipom. Laboratorijskom obradom nađene su umjereno povišene vrijednosti upalnih parametara uz hiperbilirubinemiju i povišene vrijednosti transaminaza. Na sumacijskoj snimci torakalnih organa viđen je opsežan intersticijski infiltrat u desnom gornjem režnju pluća. Serološkim i molekularnim testovima dokazana je akutna infekcija HEV-om. Serološka dijagnostika za uzročnike atipične pneumonije ukazivala je na moguću istovremenu infekciju s C. pneumoniae. Simptomatskim liječenjem postignuto je izlječenje uz normalizaciju svih laboratorijskih nalaza nakon tri mjeseca praćenja, bez razvoja komplikacija. Ovim radom prikazali smo bolesnika iz Zagreba s ikteričnim oblikom akutnog hepatitisa E koji nije boravio izvan Hrvatske što je prema dostupnoj literaturi prvi opisani slučaj autohtonog hepatitisa E u Hrvatskoj. Bolesnik je tijekom bolesti razvio osip i pneumonični infiltrat koji se etiološki nisu mogli jasno definirati. Bolesnike s kliničkom slikom akutnog virusnog hepatitisa koji nije uzrokovan virusima hepatitis A, B ili C te EBV-om i CMV-om trebalo bi testirati i na HEV.
Auto ri prikazuju s lučaj fatalne aplas tične anemije u desetgodišnjeg dječaka, koja se razvila u rekonvalescenciji akutnog virusnog B hepatitisa. Tijek hepatitisa bio je uobičajen Liječenje ...aplastične anemije provođeno je antilimfocitnim globulinom, metilprednizolonom i ciklosporinom s obzirom nije bilo HLA kompatibilnog davaoca koštane srži. Smrtni ishod uslijedio je 2 mjeseca nakon pojave aplastične anemije pod kliničkom slikom multiorganskog zatajenja
