Background. Vitrification is a new, simpler and more rational way of cryopreservation of redundant embryos in in vitro fertilisation. The purpose of this study was to introduce vitrification of ...blastocysts in clinical practice and compared two commercial cryoprotectants. Methods. We started vitrifying blastocysts in 2008. Two commercial vitrification protocols were used, Vitrification Cooling/Warming (MediCult, Denmark) – (MC), and Vitrification Freeze/Thaw (IrvineScientific, ZDA) – (IS). IS medium includes two cryoprotectants: dimethylsulfoxide (DMSO) and ethylene glycol, meanwhile MC medium contains only ethylene glycol. Among 1030 in vitro fertilizated cycles, we preserved redundant blastocysts in 404 (39.2 %) cycles in liquid nitrogen. At the begining MC vitrification protocol was used in 253 cycles and later IS protocol in 151 cycles. 127 transfers (248 devitrified blastocysts) were performed using MC protocol and 71 transfers (124 blastocysts) using IS protocol. We compared the survival rate of blastocysts, rate of clinical and ongoing pregnancies and miscarriages. Cycles with at least one optimal blastocyst were evaluated separately. Results. Survival rate of vitrified blastocysts by IS protocol was statistically significantly higher than survival rate by MC protocol (88.7 % or 77 %; P = 0.0103). Implantation rate of devitrified blastocysts by IS and MC protocol are comparable (22.7 % or 17.8 %). The rate of miscarriages does not statistically differ between the protocols (18.2 % or 16.7 %). There are no statistically significant differences between IS and MC protocols in clinical (31.8 % or 24 %) and ongoing pregnancies (26.1 % or 20 %). Pregnancy rate in cycles with at least one optimal devitrified blastocyst is 45.7 % by IS protocol and 36.4 % by MC protocol. In the same cycles, the rate of miscarriages is 5.7 % by IS and 4.5 % by MC protocol. Conclusions. Higher values in all parameters were by IS media, even though the differences were not statistically significant because of low number of cycles. The only statistically significant difference between protocols was in survival rate in favor of IS protocol. The study continues.
Background: Multiple pregnancies are undesired consequence of infertility treatment by in vitro fertilization (IVF). In 2008 the Health Insurance Institute of Slovenia strove for lowering the number ...of multiple pregnancies. It widened the rights of patients by reimbursement of two additional IVF cycles, having totally six cycles reimbursed. But in women younger than 36, only one top-quality embryo in the first two IVF cycles has to be transferred. The aim of the study was to assess, how the new approach, including also the transfers of frozen-thawed embryos, influenced the IVF outcomes. Methods: In year 2008, the transfer of one optimal embryo had to be done in 47.4 % (287/650) of IVF cycles. The criteria for optimality of early cleavage stage embryos were: at least 6 blastomeres and less than 20 % of fragmentation; and for blastocysts: expanded blastocoel and oval inner-cell-mass. Embryos were cultured to blastocysts in 79.4 % (228/287) of cycles. The surplus blastocysts were vitrified in 172 cycles. The transfer of devitrified blastocysts was performed in 82 patients, which did not conceive in fresh cycle. The pregnancy rate and twins rate after fresh transfers and after transfers of devitrified embryos were analyzed. Results: Single embryo or blastocyst transfer was done in 58.9 % of women. In the remaining 41.1 % of cycles the embryos were morphologically not optimal and we decided for double embryo or blastocyst transfer. In the group in which a single and mostly the only embryo was trans- ferred, only 17.2 % of women became pregnant. After the transfer of elective single blastocyst, 51.4 % of women conceived. After double blastocyst transfer, 40.9 % of patients conceived and 50 % of them had twins. The replacement of devitrified blastocysts was successful in 23.2 %. The cumulative pregnancy rate in group of cycles with single fresh blastocyst transfer, followed by transfers of devitrified blastocysts, was 62.9 %. The cumulative pregnancy and multiple pregnancy rate in the whole group was 50.9 % and 14.4 %, respectively. Conclusions: By the policy of reduction the number of transferred embryos into the uterus in IVF pro- gramme, the multiple pregnancy rate decreased from previously 40 % down to 14.4 %.
U ovom su radu provedena dva istraživanja kako bi se proučio utjecaj veličine folikula te dimetil-sulfoksidnih (DMSO) i etilen-glikolnih (EG) krioprotektora na glavne faze sazrijevanja nukleusa ...(pokus I), te faze brazdanja i kvalitetu embrija (pokus II) oocita u ovaca avasi pasmine. Folikuli su podijeljeni u dvije skupine: mali (SF) (1 – 2 mm) i veliki (LF) (> 2 mm). Oocite su odmrznute u tri otopine:A(30 % DMSO), B (30 % EG) i C (15 % DMSO i 15 % EG). U pokusu I oocite odmrznute u otopini C postigle su najbolje rezultate poslije kontrolne skupine (nezamrznute oocite), budući da su stope sazrijevanja, germinalne vezikule (GV), metafaze II (M-II), zastoja i razgradnje iznosile kako slijedi: 85.71% (P = 0.04), 8.33% (P = 0.02) 72.92% (P = 0.04); LF group, 15.25% (P = 0.04), and SF group 5.08% (P = 0.04). U pokusu II ista je skupina oocita postigla najbolje rezultate poslije kontrolne skupine. Stope oplodnje, dijeljenja stanica, 2 – 16 stanica, tip 3, blastocista, i tip 1 embriji iznosile su kako slijedi: 63,28 % (P = 0,001), 57,46 % (P = 0,001), 40,38 % (P = 0,04), 38,46 % (P = 0,04); skupina LF 30,00 % (P = 0,01) i skupina SF 36,67 % (P = 0,001). Odmrznute oocite u otopini A (skupina SF) postigle su najvišu stopu za tip 2 embrij (58,06 %; P = 0,01). Nije bilo znakovite razlike u razgradnji gestacijske vrećice (GVBD), metafazi I (M-I) i stadiju morule. Vitrifikacija oocita proizašla iz folikula s promjerom većim od 2 mm u kombiniranoj otopini DMSO (15 %) i EG (15 %) dovodi do znakovitog porasta u prinosu i kvaliteti dobivenih ovčjih embrija.
Nuklearni otpad nastaje kao rezultat uporabe nuklearne energije. Nuklearni i radioaktivni otpad, posebno visoko radioaktivni otpad (engl. high level waste, HLW) i srednje radioaktivni otpad (engl. ...intermediate level waste, ILW), zahtijevaju posebna dugoročna i sigurna rješenja za gospodarenje. Djelomično rješenje je recikliranje preradom istrošenog nuklearnog goriva. Recikliranjem se smanjuje volumen nuklearnog otpada, a neke njegove komponente mogu se ponovno upotrijebiti. To se može postići adsorpcijom, ionskom izmjenom, koagulacijom, flotacijom, filtracijom, kemijskim taloženjem, reverznom osmozom i ekstrakcijom otapalima poput PUREX procesa. Još jedno moguće buduće rješenje je tehnologija razdvajanja i transmutacije, kojom će se proizvoditi manje nuklearnog otpada. Najbolje dugoročno rješenje je imobilizacija HLW i ILW u čvrstoj matrici. Materijali koji se u tu svrhu upotrebljavaju uključuju stakla, cemente, bitumen, geopolimere, beton i keramiku kao obećavajući materijal. Iako je cementiranje još uvijek najčešće primjenjivana metoda imobilizacije jer je jeftina i jednostavna tehnika, vitrifikacija predstavlja trajno dugoročno rješenje. Duboko geološko odlaganje u kombinaciji s vitrifikacijom i robusnim sustavom višestrukih barijera smatra se najprihvatljivijim rješenjem za sigurnu izolaciju nuklearnog otpada. Ovaj pregledni rad daje uvid u najčešće upotrebljavane i najperspektivnije materijale za imobilizaciju te u najučinkovitije metode i tehnologije za gospodarenje HLW i ILW nuklearnim otpadom koje se primjenjuju ili su u razvoju.
Svrha istraživanju bila je ustanoviti učinkovitost ultrabrze vitrifikacije u otvorenoj rastegnutoj slamci na vitalnost konjskih zametaka, prijenosom vitrificiranih pa otopljenih zametaka u ...sinkronizirane primateljice. Istraživanje je provedeno na stadu Welsh poni kobila. Davateljicama zametaka maternice su transcervikalno bile ispirane 6,75 dana nakon ovulacije, a zametci su nakon vitrifikacije bili pohranjeni u spremnik s tekućim dušikom. Nakon odmrzavanja, zametci su bili prenijeti u sinkronizirane primateljice. Maternice primateljica bile su ispirane petoga dana nakon prijenosa odmrznutih zametaka. Ukupno je bilo preneseno dvadeset zametaka, a ispiranjem maternica primateljica dobiveno je devet zametaka što iznosi 56% s obzirom da je u jedne primateljice ispiranjem ustanovljen endometritis. Od zametaka dobivenih ispiranjem primateljica, sedam (44%) je imalo morfološki normalno razvijene zametne mjehure. Na osnovi provedenih istraživanja zaključeno je da su rezultati ostvareni vitrifikacijom u otvorenoj rastegnutoj slamci ohrabrujući, ali bi ih s obzirom na mali broj prenijetih zametaka trebalo potvrditi na većem uzorku, posebice sa zametcima odabranoga promjera te brojem ždrebadi.
U istraživanje su uzete dvije skupine BALB/c miševa u dobi od četiri do šest tjedana. Ukupno je bilo 10 miševa podijeljenih u pokusnu (n=5) i kontrolnu skupinu (n=5). Jajnici vitrificirane skupine ...bili su smrznuti sekvencionirano koristeći se uranjanjem u dvije vitrifikacijske otopine. Jedna otopina sadržavala je 10% etilen glikola (EG) + 10% DMSO u mediju za održavanje (TCIM-199 + 20% fetalnoga goveđega seruma), a druga otopina sadržavala je 20% EG + 20% DMSO u mediju za održavanje). Nakon odmrzavanja na 37 °C u 1,0 M otopini saharoze, jajnici obje skupine (vitrificirani i nevitrificirani) bili su serijski rezani i patohistološki pretraženi. Udio atretičnih folikula između vitrificirane i nevitrificirane skupine značajno se razlikovao (36,5 prema 78,9%, P<0,001). Nije ustanovljena statistički značajna razlika s obzirom na vitrifikaciju za udio malih folikula između obje skupine. Suprotno tome, postotak atrezije za rastuće i antralne folikule u vitrificiranim jajnicima bio je značajno veći nego u skupini u kojoj nije provedena vitrifikacija (70,1 prema 30,6%, P<0,001). Usprkos tome što su mnogi antralni folikuli bili atretični nakon vitrifikacije, preživjela je dovoljna količina folikula, osobito malih. Stoga se zaključuje da je vitrifikacija primjenom EG i DMSO učinkovit postupak za čuvanje smrznutih jajnika.
PDF
