Župa Žminj bila je dijelom Porečke biskupije, a u državnome smislu potpadala je pod Habsburško Carstvo tijekom 18. stoljeća. U članku je predstavljen vjerski i društveni život ove rimokatoličke župe ...osobito pred kraj prve polovine spomenutoga stoljeća. U prvome redu predstavljene su onodobne crkvene strukture na razini zbornoga kaptola i župe. Donose se kratki biografski podatci o tada djelatnim svećenicima, ukazuje se na etnički sastav župe posredstvom prezimena klerika i laika u vidu gastalda i upravitelja oltara i crkava te se opisuju hodočašća, procesije i ostale pobožnosti koje su karakterizirale ovo mjesto u spomenutome vremenu. Članak se temelji – osim na literaturi – ujedno i na neobjavljenim vrelima, poglavito vizitacijskim zapisnicima i matičnim knjigama župe Žminj.
U radu se na osnovi podataka iz kanonskih vizitacija biskupija na području Srijema u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća analiziraju odrednice vjerskog života katolika kako bi se opisala osnovna ...obilježja vjerske svakodnevice. Analiza i interpretacija usmjerene su na utvrđivanje stupnja prihvaćanja crkvenih odredbi u pitanjima kulta i bogoslužja, na vjersku praksu, oblike narodne pobožnosti, moral i ponašanje vjernika te vjersko discipliniranje i konformizam. Utvrđuje se odnos između katoličke i drugih vjerskih zajednica, posebno u kontekstu izgradnje vjerskog identiteta. Procjenjuje se vrijednost kanonskih vizitacija kao izvora za povijest vjerske svakodnevice.
Knjižnica petrovaradinske isusovačke misije predstavlja vrijednu cjelinu kulturno-povijesne baštine. Ta knjižnica do danas nije u cijelosti obrađena niti prezentirana javnosti. S obzirom na njezin ...vrijedan sadržaj, posvećeno joj je premalo pažnje. Cilj je ovoga rada kritički istražiti povijest i sadašnje stanje isusovačke knjižnice iz Petrovaradina. U radu će se pokušati rasvijetliti složene okolnosti vezane uz postanak i razvoj Misije, počevši od dolaska isusovaca u Petrovaradin u 17. st., do ukinuća Reda 1773. godine. Po ukinuću isusovačkoga reda i Misije fond knjižnice zanemaren je i neki se njezini dijelovi danas nalaze u drugim knjižnicama. Analizom kanonskih vizitacija Petrovaradina utvrđeno je, međutim, da je od stare isusovačke knjižnice ostalo vrlo malo knjiga. Sudbina fonda slabo je istražena i još je uvijek prilično nepoznata. Ovaj rad tek je pokušaj da se rasvijetli sudbina ove knjižnice. O knjižnici isusovačke misije u Petrovaradinu, koliko je poznato, dosad nisu napisani stručni radovi, izuzev njezina rijetkog i fragmentarnog spominjanja u izvorima na koje se poziva u ovome radu. Ovaj rad temelji se na istraživanju u Nadbiskupskom arhivu u Đakovu.
Vizitacijski zapisniki ljubljanskega škofa Otona Friderika Buchheima (1641–1664) razkrivajo pravilo za dispozicijo svetniških figur na oltarnih nastavkih. Medtem ko titularnemu svetniku pripada ...osrednje mesto v nastavku, se spremljevalci razvrščajo v parih (v vsaki etaži posebej) tako, da stoji višje rangirani na odličnejši evangeljski, nižje rangirani pa na subordinirani listni strani. Pri tem ne gre za individualno odločitev o prednosti enega pred drugim, temveč za splošno uveljavljeno hierarhično lestvico, kot se je skozi čas izoblikovala v litanijah vseh svetnikov pa tudi v himnah oficija za praznik vseh svetih in je po Buchheimovih besedah »v skladu s splošnim čutenjem katoliške Cerkve«. Naša cerkvena umetnost kaže, da hierarhični princip postavitve oltarnih figur v gotiki še ni bil dosledno izoblikovan, odločneje pa se je uveljavil s pozno renesanso in barokom – kar sovpada s časom poenotenja litanij vseh svetnikov za vso katoliško Cerkev –, pozneje pa se je spet začel rahljati, čeprav je obveljal še tja v 20. stoletje.
U dijelu teksta vizitacije Augustina Valiera (Augustinus Valerius) iz 1579. godine, koji se odnosi na crkve otoka Ugljana, u devet ugljanskih crkava zabilježeno je postojanje slikanog raspela, a u ...dvije njegovo odsustvo. Tako velika količina u prvi mah izgleda neobično jer se u ostalom dijelu vizitacije Zadarske nadbiskupije slikana raspela spominju tek sporadično. No, po svemu sudeći, ta razlika ne proizlazi iz toga što su upravo ugljanske crkve bile bogatije opremljene od drugih, nego je vjerojatnije da specifičnost vizitacije otoka Ugljana proistječe iz toga što je nije obavljao sam Augustin Valier, nego njegov pomoćnik koji je zacijelo radio po nekoj drukčijoj šabloni koja je uključivala i taj dio crkvene opreme. Na temelju zabilježene količine na otoku Ugljanu moguće je zaključiti da je slikano raspelo i drugdje bilo redovit dio opreme srednjovjekovnih seoskih crkava.
Kanonske vizitacije u Biskupijskom arhivu u Ðakovu čine jednu manju zbirku, od ukupno 2,5 metara prostora. Do sada je načinjen jedan njihov popis, početkom 20. stoljeća, no taj popis nikad nije ...nigdje objavljen. Bilo je još nekoliko pokušaja evidentiranja i opisivanja stanja kanonskih vizitacija u Biskupijskom arhivu u Ðakovu. Kako do sada nikad nije načinjen cjelovit i točan popis kanonskih vizitacija Biskupijskog arhiva u Ðakovu, a vizitacije su često tražene od istraživača, načinjen je ovaj, osobito za djelatnike i istraživače, kako bi znali s čime mogu raspolagati i što tražiti, ili ne tražiti, u Biskupijskom arhivu u Ðakovu. Prikaz stoga donosi kanonske vizitacije prema župama i mjestima Ðakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije koje se nalaze u Biskupijskom arhivu u Ðakovu. Međutim, važno je napomenuti kako je dio vizitacija nastao u vremenu Srijemske biskupije, dio za vremena Ðakovačke ili Bosanske biskupije, a najveći dio u vrijeme Ðakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije (od 1773. kada su “sjedinjene” Srijemska i Ðakovačka ili Bosanska biskupija). Osim toga, važno je istaknuti kako u prikazu kanonskih vizitacija posebnu poteškoću stvara činjenica da su se kroz povijest mijenjale župe i filijale, sjedišta župa, pa čak i imena mjesta. U tom smislu popis nije konačan, jer je zbirka kanonskih vizitacija još u nastajanju te će je trebati nakon nekog vremena nadopuniti.
Autor je nastojao prikazati razvoj obrazovanja u posljednjim desetljećima 18. i prvoj polovici 19. stoljeća koristeći podatke o kanonskim vizitacijama iz Pečuha i bosansko-đakovačke i srijemske ...biskupije, vijesti iz arhiva franjevačkog samostana Sveti Antuna Padovanskog u Našicama, objavljenih arhivskih zapisa iz slavonskih franjevačkih i drugih samostana, kao i vijesti o obrazovnim ustanovama, nastavnicima i nastavnim osobljem iz šematizama objavljenih u Zagrabiense Calendarium od 1786. do 1847. godine. Nadalje, na temelju navedenih izvora, autor je predstavio čimbenike koji su pozitivno ili negativno utjecali na razvoj obrazovanja u navedenom vremenskom okviru.
Obnova srednjovjekovne sakralne arhitekture varaždinskog arhiđakonata uhvatila je veliki zamah u 17. stoljeću, ponajprije zbog porasta broja stanovnika u području današnje sjeverozapadne Hrvatske. ...Sakralni spomenicima izgrađeni su mahom u srednjem vijeku, najvećim dijelom tijekom 14. stoljeća, u tada prevladavajućem gotičkom stilu, koji su od kraja 16. stoljeća obnavljani prema odredbama Tridentskog koncila, odnosno u duhu vremena koje danas nazivamo vremenom Katoličke obnove. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Biškupcu kraj Varaždina skladna jednobrodna barokna crkva sa poligonalnim svetištem i zvonikom uz glavno pročelje spada u kategoriju objekata obnavljanih u posttridentinskom razdoblju, ali također i u one koji su znatne pregradnje doživjeli u prvoj polovini i sredinom 18. stoljeća. Smatra se da je kao takva sačuvana do danas, te da je jedan od primjera na kojem se sustavnije može izučavati barokni stil u arhitekturi i sklupturalnoj opremi. U članku su kao polazište istraživanja definirana dva kronogramska natpisa uzidana u crkvu te grafika s prikazom crkve iz 1747. godine koja se čuva u Gradskom muzeju Varaždin. Kako godine u grafici i u natpisima upućuju na godine oko sredine 18. stoljeća, odabrani su povijesnoumjetnički podaci u arhivskim izvorima tj. kanonskim vizitacijama kako bi se potpunije analizirao njen arhitektonski korpus, oprema i stanje sačuvanosti u tom vremenu.
Prema učenju Katoličke crkve samo se krštene osobe mogu spasiti, odnosno steći vječno blaženstvo (život vječni). Međutim, Katoličkoj je crkvi ostao velik problem teološkog objašnjenja što se događa s ...umrlom nekrštenom novorođenčadi. Zbog toga su još u srednjem vijeku teolozi razvili teoriju da umrla nekrštena novorođenčad završavaju u limbu, stanju u kojem ne mogu imati život vječni jer nisu krštena, a opet ne mogu ni ispaštati za svoje grijehe jer ih nisu počinila. U predmodernom razdoblju, kada je smrtnost novorođenčadi bila posebice velika, događalo se da je dijete umrlo prije nego što je bilo kršteno. Katolička se crkva stoljećima strogo držala formalnih stavova, pa se ta djeca nisu čak ni smjela pokopati na katoličkom groblju, nego uz groblje na posebno predviđenom mjestu. U ovome radu će se na temelju zapisa u kanonskim vizitacijama iz 18. stoljeća razmatrati svi aspekti problema smrti nekrštene djece – teološki stav, crkvena praksa i reakcije stanovništva toga vremena. Poznavanje teološkog aspekta problematike smrtnosti nekrštene novorođenčadi važno je za istraživanja nataliteta i mortaliteta u predmodernim zajednicama zato jer su iz toga temelja proizlazile prakse koje su utjecale na kvalitetu vođenja zapisa o rođenima tj. krštenima i umrlima. Kanonske vizitacije slavonskih, srijemskih i baranjskih župa iz 18. stoljeća važan su izvor koji pomaže u rasvjetljavanju ovog problema za navedene krajeve te nude i odgovor na pitanje koliko je raširena bila smrtnost nekrštene novorođenčadi, odnosno koliko je njihovo učešće u ukupnoj smrtnosti novorođenčadi na prostoru Slavonije, Srijema i Baranje u razdoblju 18. stoljeća.
Na osnovu arhivskih podataka i literature, prikazan je istorijat kolegijalne crkve sv. Ilije u Baru, podignute najvjerovatnije u prvoj polovici 14. stoljeća nastojanjem duhovnog dostojanstvenika
...Dominika Corvace. Dok njena religijska važnost raste, kasnosrednjovjekovni i ranonovovjekovni izvori je kontekstualizuju u sve složenije urbane i društvene odnose. Ističući se vrsnom izradom, kako svjedoči barski nadbiskup Andrija Zmajević, egzistirala je do sredine 17. stoljeća kao zborna, a jedno vrijeme i katedralna crkva Bara.
PDF
