In this article the author describes priority concession as a special kind of concession in the ports open for public traffic. He presents legislation solutions (Sea Ports Act of 1995 and Maritime ...Demesne and Sea Ports Act of 2003) and the interpretation there of in the maritime jurisprudence. Finally, he points out different court practice of superior Croatian courts (Administrative Court, Supreme Court and Constitutional Court). The mentioned court practice does undoubtedly not contribute to the rule of law in maritime enterprises.
U ovom radu autor opisuje prvenstvenu koncesiju kao posebnu vrstu koncesije u lukama otvorenim za javni promet. Prikazuje zakonodavna rješenja (Zakon o morskim lukama iz 1995. i Zakon o pomorskom ...dobru i morskim lukama iz 2003.), mišljenje pomorskopravne teorije, te se konačno osvrće i na različitu sudsku praksu Upravnog suda RH, Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda RH. Takva sudska praksa nesumnjivo ne doprinosi vladavini prava u pomorskom poduzetništvu.
Od 1. siječnja 2021. u Europskoj uniji na snazi je Uredba o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije. Njezino stupanje na snagu označilo je početak nove ere za raspolaganje proračunskim ...sredstvima Europske unije. Naime, navedena uredba ovlašćuje Uniju da uvjetuje isplate iz svoga proračuna te iz programa uspostavljenih za oporavak od pandemije poštivanjem vladavine prava u državama članicama. U suprotnom, ako su vrijednosti okupljene pod širim pojmom načela vladavine prava ugrožene, Unija može uskratiti isplatu sredstava iz proračuna, zatražiti prijevremenu isplatu na temelju ugovora o zajmu ili pak zabraniti sklapanje novih ugovora o financiranju pojedinoj državi članici. U skladu s navedenim, jasno je da upravo ta uredba čini srž međuodnosa vladavine prava i financijskih instrumenata Europske unije, a poglavito onih koji su nastali za potrebe gospodarskog oporavka tijekom pandemije. Imajući u vidu navedeno, cilj je ovoga rada pravna analiza međuodnosa javnog financijskog prava Unije i načela vladavine prava, s posebnim osvrtom na recentni postupak pokrenut na temelju Uredbe o uvjetovanosti. Prvi dio rada prikazat će tijek donošenja Uredbe u širem kontekstu društveno-političkih zbivanja u Europskoj uniji koja su potaknula njezino usvajanje. Sljedeći će dio rada prikazati tijek usvajanja Uredbe koji je znatno utjecao na njezin sadržaj i opseg primjene. Središnji dio rada analizirat će sam tekst Uredbe, posebno imajući u vidu uvjete za njezinu primjenu te mehanizme koji Uniji stoje na raspolaganju u odnosu na države članice. Konačno, rad će izložiti povezanost zaštite vladavine prava i novih instrumenata Unije razvijenih tijekom pandemijskog razdoblja, imajući u vidu mjere koje je Unija poduzela upravo koristeći se mehanizmom uvjetovanosti, nakon čega će uslijediti zaključna razmatranja.
The Regulation (EU, Euratom) 2020/2092 of the European Parliament and of the Council of 16 December 2020 on a general regime of conditionality for the protection of the Union budget has been in force since the beginning of 2021. Its entry into force marked the beginning of a new era for the European Union budget management. Specifically, the Regulation empowers the Union to suspend disbursements from the Union budget and programs established for pandemic recovery, if the condition of compliance with the rule of law is not fulfilled. Put differently, if the values encompassed by the broader concept of the rule of law are threatened, the Union can suspend the payments from the budget, request early repayment of loans, or even prohibit the conclusion of new agreements on loans with a particular Member State. Thus, the Rule of Law Conditionality Regulation clearly stands at the core of the relationship between the rule of law and the financial instruments of the EU, particularly those created for economic recovery during the pandemic. Therefore, the aim of this paper is a legal analysis of the interplay between the EU public finance law and the rule of law. In doing so, particular attention is drawn to the recent procedures initiated under the Rule of Law Conditionality Regulation. The first section of the paper presents the process of adopting the Regulation in the context of socio-political developments in the EU. The next section illustrates the course of the Regulation's adoption, which has significantly influenced its content and scope of application. The central part of the paper is the analysis of the Regulation's wording, particularly considering the conditions for its application and the mechanisms available to the Union regarding the Member States. Finally, the connection between the rule of law protection and the new instruments developed during the pandemic is discussed, taking into account the measures undertaken by utilizing the conditionality mechanism.
The author analyzes the idea of the minimal state in modern political theory, as well as its development in the socio-historical context. Since the idea of the minimal state concerns the question of ...the role of government, which is primarily an ideological question, it is analyzed through the ideological prism of liberalism. Further, changes in the liberal tradition (classical liberalism, social liberalism, neoliberalism), transformations of the state and the feasibility of the theoretical concept of minimal state in the nineteenth and twentieth centuries are presented and scrutinized in more detail. The central part of the paper is devoted to an analysis of the characteristics of this political idea - its anthropological and philosophical basis, ideas that are inseparably linked with it (negative freedom, the rule of law, procedural conception of justice, spontaneous order of the market) and the problem of the proper sphere of government. Finally, the shortcomings and perspectives of the minimal state in modern political theory are examined.
Svaki ustavnopravni poredak, kao svoj idealni cilj, ima želju da svojim izvorima prava uredi sva pitanja u društvenim odnosima koje treba regulirati. Tada bi drugim propisima ostavili samo prostor za ...razradu njihova ostvarenja, a pojedinačnim aktima samo konkretizaciju tih općih normi na pojedine odnose između fizičkih i pravnih osoba. Međutim, unatoč stalnom razvoju i unapređivanju ustavnopravnih poredaka te povećanju broja i vrsti općeobvezujućih formalnopravnih izvora, nikad nije moguće u cijelosti unaprijed pravno urediti sve odnose u društvu. Ovakva je situacija posljedica činjenice da se realni životni odnosi daleko brže razvijaju i mijenjaju. Sami po sebi složeniji su nego što to pravo može predvidjeti.
Upravo je takvo stanje odlučujući razlog postojanja pravnih praznina unutar pravnoga sustava, i to onih koje zbog brzoga razvoja društvenih odnosa pravni sustav ne može jednako brzo pratiti pa ih nazivamo naknadnim pravnim prazninama. No, ne smije se zanemariti ni početne pravne praznine koje nastaju već kod donošenja pravnoga akta (norme), jer ga je, prilikom reguliranja društvenog odnosa na koji se taj općenormativni i pravnoobvezujući pravni akt odnosi, zakonodavac propustio urediti.
U radu se razmatra određenje pojma pravna praznina, sa doktrinarnog aspekta te ustavnosudske prakse.
Nastoji se sagledati utjecaj pravnih praznina na temeljne vrednote i načela ustavnopravnog poretka te na njega u cjelini. Zatim, koja je nadležnost hrvatskog Ustavnog suda u otkrivanju pravnih praznina te njegova uloga u njihovom otklanjanju iz ustavnopravnog poretka radi sprečavanja njihova djelovanja na nestabilnost ustavnopravnog poretka ugrožavanjem vladavine prava, pravne sigurnosti te načela ustavnosti i zakonitosti.
This paper considers determination of the concept of legal gaps from a doctrinarian aspect and constitutional court practice. An attempt is made to observe the influence of legal gaps on the basis of values and principles of constitutional legal order as a whole. Then considered is what the authority of the Croatian Constitutional Court is in uncovering legal gaps. Also considered is the role of the Croatian Constitutional Court in removing these gaps from the constitutional legal order in order to prevent their action on the instability of the constitutional legal order by threatening the rule of law, legal security and the principle of constitutionality and legality.
Politika ograničena pravom odnosno podređivanje svake javne aktivnosti sudbenim i drugim kontrolama temeljno je obilježje i zahtjev konstitucionalizma i vladavine prava. Upravo je u skladu s načelom ...vladavine prava i legitimnim ustavnodemokratskim zahtjevima za njegovom supremacijom da država, i to ponajviše njena izvršna vlast i druge institucije sistema vladavine budu podređeni pravu i različitim kontrolama. U tekstu autori analiziraju komparativno iskustvo administrativne države koja je u gotovo stoljetnom razdoblju svog trajanja na različite načine iskušavala demokratska sredstva kontrole.
Politics limited by law that subjects every public activity to court or other controls is the basic characteristic and demand of constitutionalism and the rule of law. It is in keeping with the rule of law principle and legitimate constitutional and democratic demands for its supremacy. The state, mostly its executive and other institutions of the system of rule should be subject to the law and various controls. In this text the authors analyse the comparative experience of an administrative state which in almost 100 years of its existence in various ways has put democratic means of control to the test.
Ustavni sud Republike Hrvatske nema neposrednu nadležnost u izvršavanju različitih upravnih i upravnosudskih odluka, ali institut ustavne tužbe kojim se štite temeljna prava i slobode zajamčene ...Ustavom Republike Hrvatske, stavlja Ustavni sud u poziciju da odlučivanjem o zaštiti ovih prava, koja bi mogla biti povrijeđena tijekom postupaka i u izvršenju odluka donesenih u upravnim postupcima i upravnim sporovima, istovremeno ipak bude uključen i u izvršavanja rješenja upravnih tijela i presuda upravnih sudova. U sklopu zaštite temeljnih ustavnih prava i sloboda u izvršavanju upravnih i upravnosudskih odluka, uloga Ustavnog suda u zaštiti šireg pravnopolitičkog koncepta vladavine prava kao jedne od temeljnih i polaznih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske iznimno je važna. Pravnopolitički koncept vladavine prava obilježava sustav političke vlasti koji se temelji na poštovanju ustava, zakona i drugih propisa, istovremeno i od strane građana i od strane tijela državne vlasti. U tom smislu svi opći pravni akti (propisi), kao i pojedinačni akti državnih tijela, moraju biti utemeljeni na Ustavu, zakonu i drugim propisima, a šire gledano, pravo na izvršenje upravnosudskih odluka proizlazi iz prava na pristup sudu. Izvršenje upravnih i upravnosudskih odluka jest posljednja faza upravnog postupka, odnosno upravnog spora. Njime se uspostavlja stanje koje se određuje u dispozitivu akta koji se izvršava. Izvršenje u upravnom postupku provodi se protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika. Ono se provodi po službenoj dužnosti (ex officio) kad to nalaže javni interes. Izvršenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (predlagatelja izvršenja), a može se provesti i na temelju nagodbe stranaka. Izvršenje presude kojom je upravni sud riješio stvar dužan je osigurati tuženik.
U radu autor propituje međuodnos Ustavnog i Vrhovnog suda, polazeći od načela njihove međusobne suradnje i uzajamne provjere. Polazna postavka rada jest tvrdnja da konstitucionaliziranje toga odnosa ...otvara dostatan prostor za međusobnu suradnju i uzajamnu provjeru tih institucija, ne narušavajući pri tome njihovu samostalnost i neovisnost. To zato jer im je ustavotvorac, propisujući njihov položaj, zadaće i djelokrug, utvrdio okvir djelovanja, a s druge strane im dao supstancijalnu nadležnost temeljem koje trebaju realizirati i podići ostvarenja vladavine prava i vladavine ustava. Poštovanje, primjena i provedba ustava nije i ne može biti odnos dominacije i supremacije. Naprosto zbog toga što je u državi vladavine prava i vladavine ustava svatko dužan poštovati ova načela koja se, pored inog, ostvaruju dosljednom primjenom i provedbom načela ustavnosti i zakonitosti.
Ustavni sud u hrvatskom ustavnopravnom poretku je najviše ustavno tijelo sui generis u čiju nadležnost pripada zaštita supremacije Ustava. Kod izvršavanja svoje nadležnosti pri zaštiti ustavnih prava ...povrijeđenih pojedinačnim pravnim aktima tijela sudbene vlasti putem instituta ustavne tužbe, a u slučaju ocjenjivanja materijalno-pravnog sadržaja pojedinačnog akta s sadržajem osnovne norme, Ustavni sud mora zadržati svoju ustavnu poziciju suzdržavajući se od ulaska u ingerencije koje u konkretnom slučaju imaju redovni sudovi. Kako bi mogao izvršavati svoje nadležnosti, a da se pri tome njegovo djelovanje ne preklapa s nadležnostima redovnih sudova, Ustavni sud mora izgraditi sustav pravila mjerodavnih za opravdanje njegovog aktiviteta u postupcima iniciranim ustavnim tužbama podnositelja. Ocjenjujući usklađenost materijalno-pravnog sadržaja pojedinačnog akta s sadržajem osnovne norme Ustavni sud mora reagirati u svim onim situacijama kada osporeni pojedinačni akt nema uporište u mjerodavnom propisu, neovisno o činjenici općenitog nepostojanja pravne osnove odlučivanja ili je odlučivanje u spornoj pravnoj situaciji izvršeno na temelju očite i grube pogreške u izboru pravne osnove. Svaki pojedinačni akt tijela sudbene vlasti koji nema uporište u premisi maior jest akt samovolje i kao takav ne smije proizvoditi pravne učinke. Ustavni sud mora djelovati i u svakoj onoj situaciji kada je pojedinačni akt u suprotnosti s recentnom sudskom praksom. Zakonski standardi, kao i standardi utvrđeni osnovnom normom, nisu uvijek eksplicitni. Stoga se u praksi javlja množina situaciju u kojima se zakonske odredbe razrađuju kroz sudsku praksu. U svim onim slučajevima u kojoj pojedinačni akt odstupa od uobičajene prakse redovnih sudova na način da je s njom u očitoj suprotnosti, taj akt se može okarakterizirati kao pravno neutemeljen ili arbitraran. Razgraničenje ingerencija Ustavnog suda i redovnih sudova zahtijeva i situacija u kojoj redovni sudovi tumače sadržaj zakonskih odredaba pri njihovoj primjeni na konkretan slučaj. Većinu ustavnih dobara Ustav štiti derogabilno. Ustavotvorac može dati zakonodavcu generalno ili posebno utvrđeno fakultativno ovlaštenje na propisivanje ograničenja temeljnih ljudskih prava i sloboda, kada za to postoji opravdana ustavna potreba zaštite nekog drugog ustavom štićenog dobra, a pod uvjetima i na način određen ustavom. Svaka zakonska razrada pojedinog ustavnog prava u sebi sadrži limite koji proizlaze iz prava drugih ljudi ili činjenice zajedničkog življenja. Ustavna prava se ne mogu ograničavati preko mjere koja dovodi do ukidanja biti ustavom štićenog dobra. Zakonodavac nije ovlašten stvarati zakonske okvira za ostvarivanje određenih činidbi ili stanja i kada za to postoji ustavno ovlaštenje, u mjeri i na način koji je ustavno neprihvatljiv. Tumačenje zakona od strane redovnih sudova u konkretnom slučaju ne smije dovoditi do rezultata kojeg niti zakonodavac u svojoj normativnoj djelatnosti ne bi bio ovlašten propisati. U suprotnom slučaju pojedinačnim aktom povređuje se ustavnom štićeno dobro čiji se sadržaj općom normo razrađuje, iz razloga što je aktivitetom redovnog suda ograničeno preko ustavno prihvatljivih granica.
Autori u radu analiziraju pravni položaj sudbene vlasti u okviru trodiobe vlasti u Republici Hrvatskoj, kao i postupak izbora članova i predsjednika, te djelokrug i način rada Državnog sudbenog ...vijeća, na načelnoj razini, a posebno analiziraju i bave se ustavnim promjenama iz 2010. godine i Zakonom o državnom sudbenom vijeću iz 2010. godine (ZDSV), koji je unio značajne novine u imenovanju predsjednika sudova, u normativnom i u institucionalnom smislu, te samom praktičnom djelovanju. Daje se posebno i cjelovito povijesni prikaz imenovanja predsjednika sudova od osamostaljenja Republike Hrvatske do stupanja na snagu ZDSV-a, te komparativni prikaz načina imenovanja predsjednika sudova u izabranim, srodnim europskim pravnim sustavima. Isto tako, provode se raščlamba i analiza postupka imenovanja predsjednika sudova, s posebnim osvrtom na svaki pojedini stadij, pri čemu je poseban naglasak dan kriterijima i načinu vrednovanje kandidata, te pravnoj zaštiti kandidata nakon odluke o imenovanju, u normativnom smislu i u praktičnom djelovanju, sve uz prijedloge autora de lege ferenda.
PDF