Ustavni sud u hrvatskom ustavnopravnom poretku je najviše ustavno tijelo sui generis u čiju nadležnost pripada zaštita supremacije Ustava. Kod izvršavanja svoje nadležnosti pri zaštiti ustavnih prava ...povrijeđenih pojedinačnim pravnim aktima tijela sudbene vlasti putem instituta ustavne tužbe, a u slučaju ocjenjivanja materijalno-pravnog sadržaja pojedinačnog akta s sadržajem osnovne norme, Ustavni sud mora zadržati svoju ustavnu poziciju suzdržavajući se od ulaska u ingerencije koje u konkretnom slučaju imaju redovni sudovi. Kako bi mogao izvršavati svoje nadležnosti, a da se pri tome njegovo djelovanje ne preklapa s nadležnostima redovnih sudova, Ustavni sud mora izgraditi sustav pravila mjerodavnih za opravdanje njegovog aktiviteta u postupcima iniciranim ustavnim tužbama podnositelja. Ocjenjujući usklađenost materijalno-pravnog sadržaja pojedinačnog akta s sadržajem osnovne norme Ustavni sud mora reagirati u svim onim situacijama kada osporeni pojedinačni akt nema uporište u mjerodavnom propisu, neovisno o činjenici općenitog nepostojanja pravne osnove odlučivanja ili je odlučivanje u spornoj pravnoj situaciji izvršeno na temelju očite i grube pogreške u izboru pravne osnove. Svaki pojedinačni akt tijela sudbene vlasti koji nema uporište u premisi maior jest akt samovolje i kao takav ne smije proizvoditi pravne učinke. Ustavni sud mora djelovati i u svakoj onoj situaciji kada je pojedinačni akt u suprotnosti s recentnom sudskom praksom. Zakonski standardi, kao i standardi utvrđeni osnovnom normom, nisu uvijek eksplicitni. Stoga se u praksi javlja množina situacija u kojima se zakonske odredbe razrađuju kroz sudsku praksu. U svim onim slučajevima u kojoj pojedinačni akt odstupa od uobičajene prakse redovnih sudova na način da je s njom u očitoj suprotnosti, taj akt se može okarakterizirati kao pravno neutemeljen ili arbitraran. Razgraničenje ingerencija Ustavnog suda i redovnih sudova zahtijeva i situacija u kojoj redovni sudovi tumače sadržaj zakonskih odredaba pri njihovoj primjeni na konkretan slučaj. Većinu ustavnih dobara Ustav štiti derogabilno. Ustavotvorac može dati zakonodavcu generalno ili posebno utvrđeno fakultativno ovlaštenje na propisivanje ograničenja temeljnih ljudskih prava i sloboda, kada za to postoji opravdana ustavna potreba zaštite nekog drugog ustavom štićenog dobra, a pod uvjetima i na način određen ustavom. Svaka zakonska razrada pojedinog ustavnog prava u sebi sadrži limite koji proizlaze iz prava drugih ljudi ili činjenice zajedničkog življenja. Ustavna prava se ne mogu ograničavati preko mjere koja dovodi do ukidanja biti ustavom štićenog dobra. Zakonodavac nije ovlašten stvarati zakonske okvira za ostvarivanje određenih činidbi ili stanja i kada za to postoji ustavno ovlaštenje, u mjeri i na način koji je ustavno neprihvatljiv. Tumačenje zakona od strane redovnih sudova u konkretnom slučaju ne smije dovoditi do rezultata kojeg niti zakonodavac u svojoj normativnoj djelatnosti ne bi bio ovlašten propisati. U suprotnom slučaju pojedinačnim aktom povređuje se ustavnom štićeno dobro čiji se sadržaj općom normom razrađuje, iz razloga što je aktivitetom redovnog suda ograničeno preko ustavno prihvatljivih granica.
Ustav Republike Kosovo, koji se smatra progresivnim dokumentom zasnovan na modelima zapadnih ustava, uspostavio je pravnu osnovu za funkcionalnu državu koja poštuje prava i temeljne slobode, a ...istovremeno jamči vladavinu zakona. U svojim odredbama Ustav je postavio osnovna načela koja služe kao temelj ustavnog poretka Kosova. S tim u vezi, ova ustavna načela dalje su ugrađena u odredbe zakona koji proizlaze iz Ustava, a uspostavljena su i u institucionalnim mehanizmima za njegovu primjerenu primjenu. Uz to, ono što je imalo istaknutu ulogu u definiranju ovih načela bio je utjecaj sudske prakse Ustavnog suda. Sudska praksa je u mnogim slučajevima potvrdila ogromnu važnost ustavnih načela u jačanju vladavine prava, zaštiti prava manjinskih skupina i ostalih članova kosovskog društva, te prava na slobodu vjerovanja i sekularizma primjenom najmodernijih europskih standarda u ljudskoj zaštiti. U članku se analizira utjecaj koji su ustavna načela imala na definiranje strukture države, jamstva vladavine prava, zaštitu ljudskih prava i izgradnju Kosova kao multietničkog društva. U radu se također preispituje praksa Ustavnog suda Kosova ukazivanjem na najistaknutije odluke.
Komunisti su došli na vlast u istočnoevropskim zemljama ponekad nakon djelimične pobjede na parlamentarnim izborima, ali uglavnom putem izborne prevare i na silu. U prvih nekoliko decenija ...komunistički sistem je bio relativno uspješan, jer je uspio ostvariti tri od glavna četiri društvena cilja. Sistem se raspao kada nije bio u stanju ostvariti niti jedan društveni cilj. Komparativna analiza dva sistema pokazuje da kapitalizam ima sljedeće prednosti u odnosu na komunizam: 1. Uravnoteženiji i efikasniji ekonomski rast, 2. Demokratija i političke slobode, 3. Pravna država i vladavina prava. Komunizam/socijalizam ima sljedeće prednosti u odnosu n,a kapitalizam: 1. Ravnomjernija raspodjela dohotka, 2. Bolja snabdjevenost „zaslužnim“ dobrima, 3. Sigurnost posla i ravnopravnost medju polovima. Mogući razlozi za razočarenje rezultatima tranzicije, posebno u zemljama Jugoistočne Evrope, mogli bi se sumirati u sljedećem: 1. Kriza srednjeg puta, 2. Poistovjećivanje pojmova preduzetnika i kapitaliste, 3. Pogrešna poredjenja kapitalističkih i komunističkih zemalja i 4. Inkompatibilnost konačnih vrijednosti.
U ovom radu istražuje se postojeća razina pravne zaštite klimatskih migranata u međunarodnom pravu i pravu EU, kao i posljedice koje bi sadašnji pristup mogao imati na vladavinu prava. Najprije se ...analizira pružaju li postojeći pravno obvezujući instrumenti izbjegličkog i klimatskog prava klimatskim migrantima zaštitu i u tom pogledu se primjećuje pravna praznina. Zatim se istražuje napredak koji je postignut
nedavno usvojenim soft law instrumentima i odlukom Odbora UN-a za prava čovjeka u slučaju Teitiota, koja, iako štiti pravo na non-refoulement, istovremeno postavlja stroge uvjete za njegovo ostvarenje, koji mogu ugroziti njegovu primjenu. Naredni dio rada analizira postojeću literaturu o vezi između klimatskih promjena i migracija na primjeru građanskog rata u Siriji, jačanje antiimigracijskog populizma koji je uslijedio te prijetnju koju takvi pokreti mogu nanijeti vladavini prava. Autorice zaključuju da bi planski i sustavni pristup međunarodne zajednice klimatskim migracijama te nastavak dobrih bilateralnih i regionalnih praksi razini mogli doprinijeti sprječavanju naglih porasta masovnih migracija, koji mogu dovesti do širenja antiimigracijskih populističkih pokreta.
Neujednačena sudska praksa pokazuje se kao relativno veliki problem jer među ostalim utječe na povjerenje u pravnu sigurnost i vladavinu prava. U pozadini ovog problema nalazi se proces odmjeravanja ...kazne. U Hrvatskoj ne postoji metodologija za odmjeravanja kazne. Hrvatski Kazneni zakon sadrži norme koje reguliraju svrhu kazne i u nekom generičkom obliku propisuje okolnosti koje mogu biti relevantne za odmjeravanje kazne, ali Kazneni zakon ništa ne govori o samom procesu, niti o tome kako pristupiti odmjeravanju, odnosno o metodologiji. Tijekom postupka odmjeravanja sud se mora voditi svrhom kažnjavanja, te stupnjem počiniteljeve krivnje, i u skladu s njima pravilno izabrati vrstu i mjeru kazne, odnosno odmjeriti kaznu koja bi bila primjerena i odgovarala počinjenom kaznenom djelu i njegovoj težini. Dakle, kako ne postoji metodologija, ne može se sa sigurnošću utvrditi da je sam postupak odmjeravanja kazne bio lege artis. U tom smislu, autori daju svoj prijedlog o mogućem rješenju ovog problema i materije. Predlažu uvođenje „formule“ za odmjeravanje kazne u hrvatski kazneno-pravni sustav koja ne bi bila obveznog karaktera. Formula je poboljšana i bolja od prethodne formule, jer su otklonjeni neki uočeni nedostaci. Autori smatraju da bi „formula“ trebala pridonijeti usklađivanju sudske prakse u Hrvatskoj i očuvanju načela pravne sigurnosti i vladavine prava. Slična rješenja već postoje u Makedoniji koja pripada kontinentalnom pravnom krugu od 2015. kada je donesen Zakon o određivanju vrste i trajanja kazni i u Sjedinjenim Američkim Državama od 1987. godine kada su donesene Smjernice o kazni ili tzv. Sentencing Guidelines.
In Between Facts and Norms, Jurgen Habermas works out the legal and political implications of his Theory of Communicative Action (1981), bringing to fruition the project announced with his ...publication of The Structural Transformation of the Public Sphere in 1962. This new work is a major contribution to recent debates on the rule of law and the possibilities of democracy in postindustrial societies, but it is much more. The introduction by William Rehg succinctly captures the special nature of the work, noting that it offers a sweeping, sociologically informed conceptualization of law and basic rights, a normative account of the rule of law and the constitutional state, an attempt to bridge normative and empirical approaches to democracy, and an account of the social context required for democracy. Finally, the work frames and caps these arguments with a bold proposal for a new paradigm of law that goes beyond the dichotomies that have afflicted modern political theory from its inception and that still underlie current controversies between so-called liberals and civic republicans. The book includes a postscript written in 1994, which restates the argument in light of its initial reception, and two appendixes, which cover key developments that preceded the book. Habermas himself was actively involved in the translation, adapting the text as necessary to make it more accessible to English-speaking readers.
U radu se navode nadzorni mehanizmi,
ustanovljeni radi jamstva izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava i
odluka o uvjetima prijateljskog rješenja spora. Ukazuje se na obveze koje iz
tih ...presuda i odluka proizlaze za odgovorne države stranke te se naglasak
stavlja na ustavnosudski aspekt ove značajne teme u okviru zaštite ljudskih
prava i temeljnih sloboda. Naglašava se vrijeme koje je Konvencija za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda u primjeni u Republici Hrvatskoj te se
ukazuje na važnost interpretativne uloge sudova, s posebnim osvrtom na Ustavni
sud Republike Hrvatske i ESLJP-a. Tema se analizira pretežno s ustavnosudskog
aspekta, nastavljajući se na temelje
koje je u ovom području, u Republici Hrvatskoj, postavila Omejec, uvodeći na
velika vrata Europski sud za ljudska prava u ustavne vidike i gradeći, uz sebe,
okosnicu stručnjaka, praktičara i osoba kojima je ustavno pravo i ustavno
sudovanje poziv, a ne samo profesionalna okupacija. Rezultat je to petnaestak
godina analiziranja i stvaranja dijelova ustavnosudskog i ustavnopravnog
mozaika ustavnog i konvencijskog prava. Temelje i upoznavanje s izvršenjem
presuda ESLJP-a pronalazimo u stalnom štivu na stolu, konvencijskim pravom
angažiranog pravnika, knjizi autorice Omejec, kojom je detaljno analiziran
strasbourški acquis. Stoga se u ovom radu, upućujući na to nezaobilazno štivo,
nastavlja sa stajalištima Ustavnog suda i utjecajem riječi ESLJP-a.
This paper presents the supervisory
mechanisms established to guarantee the execution of the judgments of the
European Court of Human Rights and decisions on the conditions for amicable
dispute resolution. It points to the obligations that stem from these judgments
and decisions for the contracting states, and emphasises the Constitutional
Court aspect of this significant topic within the framework of protecting human
rights and fundamental freedoms. It focuses on the period within which the
Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms has been
applied in Croatia, and underlines the importance of the interpretative role of
courts, with special attention given to the Constitutional Court of the
Republic of Croatia and to the ECtHR. The topic is analysed mostly from the
aspect of the Constitutional Court, building on the foundations that Professor
Omejec laid in this field in the Republic of Croatia by firmly and widely
embracing the European Court of Human Rights in the constitutional vision, and
by drawing around herself a pool of experts, practitioners and persons for whom
constitutional law and constitutional adjudication are a vocation, and not just
a profession, in the course of fifteen years
of analysing and creating pieces of the Constitutional Court and constitutional
law mosaic of constitutional and convention law. We have constantly within
reach on our desk the foundations and knowledge of the execution of ECtHR
judgments in a book by Professor Omejec, a legal expert engaged in convention
law, which analyses in detail the Strasbourg acquis. The current paper, by
referring to this essential piece of literature, builds on the positions of the
Constitutional Court and the influence of the ECtHR.
Autorica analizira odgovor Europske unije na još uvijek aktualnu ekonomsku
krizu, usredotočujući se na problem zakonodavne i institucionalne fragmentacije.
Tvrdi da autoritarno upravljanje krizom – ...poticano rječnikom „stanja nužde“
– podriva demokratsku odgovornost svojim oslanjanjem na izvršnu diskreciju
i intergovernmentalizam. Kroz analizu jurisprudencije Suda Europske unije i
uz pogled izbliza na točno funkcioniranje i implikacije ultra vires djelovanja
Europske središnje banke, pokazuje kako je Lisabonski ugovor žrtvovan u ime
nužde stvaranja Ersatz prava Unije, koje bolje odgovara neposrednim potrebama
reformiranja Ekonomske i monetarne unije. Drži da su intergovernmentalni
instrumenti ne samo “protuustavno” rekvirirali sudjelovanje institucija EU, već i da
su naštetili legitimitetu Unije uspostavivši političku upravu netaknutu zahtjevima
demokratske odgovornosti. Posljedično podčinjavanje političkog i socijalnog ustava
onom ekonomskom dovodi do abdikacije prava i podrivanja integriteta pravnog
poretka Unije.
U članku autor govori o važnosti uloge vladavine prava kao ideal političkog morala te opisuje vrline i granice vladavine prava. Središnja je teza da je vladavina prava vrlo važna za moralni ...legitimitet političkog sustava, kao i za otvoreno društvo, u popperijnskom smislu. Međutim, njegove granice općenito su nalik na granice pozitivnog prava. Konačno, vrline vladavine prava ovise o moralnim vrlinama ljudi i o moralnim kvalitetama pozitivnog prava. U tom smislu, korisnost vladavine prava u konačnici ovisi o prirodnom moralnom pravu i o njegovu ostvarenju u ljudskim zbivanjima.
O privatnom interesu Ivan Ferenčak
Ekonomski vjesnik,
01/1998, Letnik:
XI, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Kapitalizam je sustav skrojen po mjeri čovjeka. Kapitalizam poziva ljude da slijedeći privatne interese povećavaju svoje bogatstvo i udovoljavaju svojim sve brojnijim željama. Ali ovo, poznata je ...Smithova doktrina nenamjernih posljedica, donosi korist svima. Privatni je interes diljem kapitalističkog svijeta uvježban, više ili manje uspješno, služiti javnom interesu. Zemlje u tranziciji su međutim prisiljene još jednom odigrati igru nultog zbroja. Riječ je o procesu privatizacije u kojemu nečiji dobitak znači gubitak druge ili drugih osoba. U ovakvim uvjetima raste beskrupuloznost privatnog interesa, raste njegova sklonost nekooperativnom ponašanju. Obuzdati privatni interes, konstruktivno (na dobro svih) mobilizirati privatni interes jest međutim moguće tek u uvjetima tržišne utakmice i vladavine prava.
PDF
