Članak nastoji rasvijetliti tendencije suvremene etizacije u različitim područjima života, od gospodarstva i tehnike do znanosti i politike, s posebnim naglaskom na pravnu domenu. Ključno je pitanje: ...kako se danas masovno nabujala etizacija svijeta života odnosi prema načelu odvajanja prava i morala te prema vladavini prava kao minimuma morala u društvu?
Teoretsko je polazište za ovo razmatranje Thomasiusova podjela naravnoga prava na honestum, decorum i iustum te Kantova dihotomija metafizičkih temelja nauka o pravu i kreposti u Metafizici ćudoređa. Taj je okvir upravo vrhunac prosvjetiteljskih nastojanja za strogim odvajanjem sfere zakonitosti i moralnosti. Postavlja se u tom sklopu pitanje, potkopavaju li suvremene etičke tendencije prosvjetiteljsko naslijeđe zaštite ljudskih prava.
Na temelju takva dihotomna modela dalje se raščlanjuje utjecaj nedavne ekspanzije profesionalnih, medicinskih, znanstvenih, poslovnih i drugih oblika etike, masovno uspostavljanje etičkih povjerenstava, politička korektnost i djelovanje javnoga mnijenja na okvir ljudskih temeljnih sloboda. Za ilustraciju prikazana su dva ogledna primjera iz Hrvatske – normativni nedostaci etičkoga kodeksa i zloporaba etičkoga tijela u političke svrhe.
U zaključku se obrazlaže kako suvremena etizacija može donijeti dobre plodove promicanjem ćudorednih pitanja i pravne zaštite. Međutim, ona ne smije prekoračivati granice i potkopavati vladavinu prava. Razdvajanje morala i prava znatna je baština demokratske ustavne države. Neobuzdana i preobilna etizacija raznih sfera, međutim, može biti pogubna za dobro uređenje i blagostanje u suvremenom, sve više pluralističkom i multikulturnom društvu.
Primjerenije je stoga da o pravu sude nepristrani sudci i neovisni sudovi, držeći se u pravorijeku stoljećima izborenih i utvrđenih mjerila pravednosti; oni to zacijelo čine znatno pravednije nego što bi to činili provizorni etički odbori i ad hoc imenovani povjerenici. Etika se može baviti unutarnjom stranom djelovanja i moralnim maksimama. No, etičke maksime nisu uvijek vezane uz izvanjsku pravnu prisilu. O toj bitnoj razlici, koju bi svako društvo trebalo pažljivo razgraničiti i propisati, ovisi u bitnome ostvarenje ljudske slobode u njezinoj punini.
U svjetlu sve češćeg preispitivanja ustavnopravnog statusa hrvatskih neovisnih regulatora nužno je pobliže razmotriti ustavne granice delegacije normativnih ovlasti takvim tijelima te utjecaj tih ...granica na njihov položaj u strukturi državne vlasti. Neovisni regulatori jedina su politički neodgovorna tijela unutar hrvatskog upravnog sustava kojima je delegirana ovlast za donošenje podzakonskih propisa. Radi se o tijelima koja nisu hijerarhijski podređena niti formalno odgovaraju ustavnom nositelju izvršne vlasti, dok im zakonodavac istovremeno ostavlja određenu razinu diskrecije u provedbi propisa koje sama donose. Određivanje granica delegacije normativnih ovlasti takvim tijelima, odnosno dopuštenog opsega diskrecije u vršenju delegiranih ovlasti, ustavnopravna teorija nedvosmisleno veže uz ostvarivanje načela diobe vlasti, narodnog suvereniteta, demokracije i vladavine prava. O tome ovisi i opseg normativnih ovlasti koje zakonodavac može delegirati neovisnim upravnim tijelima te ukupan položaj tih tijela u strukturi državne vlasti. U ovom radu nastoje se jasno izložiti ustavne granice delegacije normativnih ovlasti neovisnim upravnim tijelima u anglosaksonskom i kontinentalnom pravnom sustavu na način kako one proizlaze iz pozitivnih ustavnih norma, ustavnosudske prakse i prevladavajuće ustavne doktrine. Posebna pozornost posvećena je primjerima iz SAD‑a i Njemačke jer te države predstavljaju suprotne pristupe uređivanju sustava regulatornih tijela i njihovih ovlasti. Zaključno se analizira specifičan hrvatski model regulatorne agencije i ustavnopravne dvojbe koje uzrokuje te se nastoje predložiti konkretna normativna rješenja tih dvojba.
Nakana je autora povezivanje generalnog problema implementacije, ostvarivanja pravnih propisa s pitanjem (dobre) vladavine, a posebno s pitanjem implementacije sudskih odluka. Više je nego uočljivo ...da se negativni učinci pojavljuju u raznim formama defektne javne vladavine, među kojima se posebno ističu ustavni konflikti čiji intenzitet i trajanje mogu u značajnoj mjeri obilježiti i opteretiti državu i društvo. Primjeri implementacije teških sudskih odluka sa svim posljedicama koje prate taj proces predstavljaju posebno upečatljiv i poučan dio komparativnog ustavnog prava moderne države i društva. Autori smatraju da je uvažavanje i poštovanje sudskog (ili kvazisudbenog) argumenta od krucijalnog značaja za integritet pravnog sustava, bilo da je u pitanju nacionalni ili internacionalni sustav. Pritom podsjećaju na iskaz Europskog suda za ljudska prava (ECtHR) da je implementacija sudskih odluka najpouzdaniji test (acid test) svakog sudbenog sustava, odnosno da je upravo implementacija važna za ''jačanje interpretativnog autoriteta... autoriteta sustava i njegovog kredibiliteta''. Prema mjeri implementacije značajno se razlikuju nacionalni, regionalni i međunarodni pravni sustavi, njihovi sudovi itd.
U suvremenim društvima zapadnoga svijeta svjedočimo masovnom povećanju broja zakona i drugih pravnih akata. To je rezultat činjenice da je suvremeni život sve složeniji i ubrzano se razvija, što se ...odražava na češćim promjenama zakona nego što je to bilo prije. Ali čini se da u nekim situacijama i pretjerano naglašavanje dinamičkog karaktera prava može rezultirati nerazumno učestalim izmjenama zakona. Takva je (trenutačno) situacija i u Sloveniji, kao tranzicijskoj zemlji, u kojoj su pravna sigurnost i pravna predvidljivost kao dvije važne sastavnice načela vladavine prava do izvjesne mjere ugroženi. Zato smo sada više nego ikada svjesni potrebe da se više pozornosti posveti statičnim komponentama prava. One su uvijek bile dijelom prava i moja je teza u ovome radu da ih je potrebno ponovno naglašavati u dovoljnoj mjeri kako bi se stvorila protuteža nerazumno čestim promjenama u našemu pravu. Ilustrativan primjer iznimno nestabilne pravne discipline u Sloveniji jest pravo društava. Stoga primjena načela stabilitas legis u rješavanju ovog problema od strane Ustavnog suda i na područje prava društava, moglo bi potencijalno biti jedno od primjerenih pravnih sredstava.
Ova studija je fokusirana na veze između zakonodavnih okvira kao deskriptora nacionalnih
zakonodavnih sustava i Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja (MSFI), koje objavljuje
Odbor za ...međunarodne računovodstvene standarde (IASB). Takve analize se razmatraju kao
studije slučaja za šira pitanja u objašnjenju preferencija nacionalnih vlasti u usvajanju stranih
normi, propisa, standarda i praksi. Korištenjem skupa podataka od 162 pravne i dummy
varijable, osmišljene za dostizanje trenutne faze usvajanja MSFI-a, odnosno, taksonomije njihovih
zakonodavnih sustava, smatra se da će se puna primjena MSFI-a vjerojatnije dogoditi u zemljama
koje svoja načela temeljena zakonskim monosustavima. Osim toga, primjetno je da snažna
vladavina prava,uz učinkovit mehanizam jačanja imovinskih prava, kao i prethodno donošenje
skupa javnih politika rasta, može pridonijeti poticanju usvajanja MSFI-a.
Analiziraju se značajke razvoja i reforme javne uprave tijekom tranzicijskog razdoblja u Albaniji. Analiza je teorijski utemeljena na historijskom institucionalizmu te na teorijama tranzicije i ...europeizacije. Razdoblje tranzicije za javnu je upravu u Albaniji bilo period zanemarivanja i instrumentalizacije, dok su se političke institucije sporo prilagođavale demokratskom višestranačju i tržišnom gospodarstvu. Usredotočenje na reformu javne uprave bilo je onemogućeno polarizacijom između dvije najveće političke stranke i općom političkom nestabilnošću. Oblikovanje i provedba glavnih reformskih strateških dokumenata počelo je početkom 21. stoljeća, intenzivnim uplitanjem i sudjelovanjem međunarodne zajednice. Suvremene upravne reforme usko su povezane s pristupanjem Europskoj uniji i podložne europskoj politici uvjetovanja. Nekoliko je aspekata javne uprave čije su glavne razvojne značajke posebno obrađene: kapacitet za oblikovanje javnih politika i vodoravna koordinacija na središnjoj razini, službenički sustav i modernizacija upravljanja ljudskim potencijalima, decentralizacija te vladavina prava u upravnom postupanju. Svaki od njih je u novije vrijeme podvrgnut reformskim mjerama. Temeljni problemi s uspjehom reformi su politizacija, centralizacija i neusklađenost reformskih modela inspiriranih divergentnim interesima različitih pokrovitelja. Došlo je do određenih poboljšanja u pripremi javnih politika i propisa, no ostaju problemi provedbe i internalizacije proklamiranih ciljeva kod javnih službenika te drugih društvenih aktera. Zaključci su formulirani za svaki promatrani aspekt posebno.
Trenutačne reforme zakona o općem upravnom postupku u jugoistočnoj Europi mogu se promatrati kao međuigra između legalističke tradicije te političkih i menadžerskih pritisaka da se javna uprava ...racionalizira. Osamdesetogodišnja tradicija općeg upravnog postupka u regiji, a posebno na području bivše Jugoslavije, prepreka je upravnoj modernizaciji jer se upravni postupci često rabe i zlorabe za različite birokratske manevre. Iako opći upravni postupci pod određenim uvjetima mogu građanima pružiti bolju pravnu zaštitu, njima se ne bi trebalo koristiti za smanjivanje složenosti upravnih poslova do rutinskog legalističkog odlučivanja. Razvoj upravnog sudovanja može značajno pospješiti poboljšanje pravne zaštite
građana, istovremeno omogućavajući usavršavanje, pojednostavnjivanje i ubrzavanje upravnih postupaka. Takva modernizacija upravnog postupanja u idućem se koraku može popratiti znatnom modernizacijom javnog menadžmenta. Međutim, umjesto primjene radikalnih ideja novog javnog menadžmenta, primjerenim se rješenjem čini pravom ograničeni javni menadžment.
Za vladavinu prava i pravnu sigurnost od velike je važnosti da ustavni sud i njegovi sudci imaju normama ustavne snage zajamčenu neovisnost. Neovisnost i neutralnost ustavnog suda i njegovih sudaca ...se prije svega razumijeva u odnosu na druga tijela državne vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudbenu), ali i na sve druge izvanjske utjecaje i eventualne pritiske od bilo kojih centara moći, interesnih skupina, odnosno pojedinaca. Ustavno zajamčena neovisna i neutralna pozicija ustavnog suda i njegovih sudaca je bitna i značajna, ali razumljivo ne i dovoljna. Za njihovo ostvarenje u realnim društvenim odnosima potrebni su povoljni politički i ekonomsko-socijalni uvjeti, a ponajprije razvijena društvena svijest o ulozi i značenju djelovanja ustavnog suda u osiguranju ustavnosti i zakonitosti, vladavine prava i pravne sigurnosti, što su neupitne ustavno-pravne pretpostavke za razvoj demokratskog ozračja, društva, tolerancije, dijaloga i jednakosti pred zakonom bez ikakve diskriminacije.
Usporednom analizom Zakona o sigurnosnim službama
Republike Hrvatske i Zakona o sigurnosno-obavještajnom
sustavu Republike Hrvatske s Izvještajem Odbora za pravna
pitanja i ljudska prava, dokument ...8301, a time i kasnije
prihvaćenom Preporukom 1402 Parlamentarne skupštine
Vijeća Europe od 26. travnja 1999. utvrđuje se (ne)usklađenost
zakonodavstva Republike Hrvatske koje regulira sigurnosno-
obavještajni sustav. Problematizira se odabrani
model sigurnosno-obavještajnog sustava Hrvatske, iznose
rješenja za pojedine probleme te predlaže model koji će
u potpunosti omogućiti sljedeće ciljeve: ostvarenje načela
vladavine prava, načela zakonitosti, načela političke nepristranosti
te poštovanja ljudskih prava i sloboda.
Prava i slobode nacionalnih manjina i njihovih pripadnika kao sastavni dio ljudskih prava i temeljnih sloboda jedan su od najizazovnijih segmenata društvenih odnosa za pravno uređivanje, teorijsko ...osmišljavanje i sistematiziranje te za zaštitu i njihovo ostvarivanje u društvenoj i državnoj zajednici. Unatoč svem svojem značaju o njima postoji na svim ovim razinama popriličnog nesuglasja, ili, još točnije rečeno, znatan broj pitanja oko kojih se vode rasprave i traže ujednačena, općeprihvatljiva rješenja kako na teorijskom tako i na normativno-pravnom (zakonodavnom) planu. Za ilustraciju dostatno je naznačiti da u svijetu ne postoji suglasnost čak ni oko definicije pojma nacionalne manjine, kao ni oko toga pripadaju li prava i slobode nacionalnih manjina samo njihovim članovima pojedincima ili/i nacionalnoj manjini kao kolektivitetu. Unatoč tome, prije svega zbog njihova značaja i uloge u uspostavljanju stabilnosti i sigurnosti u društvu te kao faktoru povezivanja naroda i država, širenje između njih i unutar njih dijaloga, razumijevanja tolerancije i stalnog jačanja instrumenata za rješavanje svih društvenih (pa i međudržavnih) napetosti, uključivo i otvorenih sukoba na demokratskim osnovama, primjenom načela i vrednota, pravednosti, sloboda, jednakosti i ravnopravnosti uz poštovanje i zaštitu njihovih prava i sloboda kao ljudskih prava i temeljnih sloboda na najboljim iskustvima države, vladavine prava, poštovanje i primjena ustava, ona su predmet pravnog uređenja nadnacionalnog i nacionalnog prava. Dakako, u okvirima nacionalnog normama ustavnog prava za uređenje njihova ustavnopravnog okvira, ako sam ustavnopravni poredak kao svoj dio unutrašnjeg prava to nije preuzeo iz nadnacionalnog prava (kao što je to u Hrvatskoj), a zakonskog za uređivanje i razradu sadržaja ostvarivanja i zaštite prava i slobode nacionalnih manjina i njihovih pripadnika.
Republika Hrvatska je početkom ovog stoljeća (od 2000. do 2002. g.) prije svega na temelju svoga Ustava, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, okončala i zaokružila dugogodišnji (od početka svoga osamostaljenja i samostalnosti) rad na pravnom uređenju ovih pitanja. Za pravnu regulaciju prava i sloboda nacionalnih manjina i njihovih pripadnika zbog obuhvata i sadržaja Republika Hrvatska je od mnogih članica EU-a, i ne samo njih, dobila otvorena priznanja da je to učinila na najvišoj razini u Europi, pa dakle i u svijetu, uz podstrek i potporu za njihovo ostvarivanje i zaštitu u realnom društvenom životu. Tim više, što su i ova pitanja bila jedna od točaka napetosti, pa i izgovora, za pobunu srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i opravdanje za provođenje velikosrpskih aspiracija prema Republici Hrvatskoj, pa i primjenom oružane agresije.
Uz ostalo i ta pitanja su uzrokom osjetljivosti svake ozbiljnije intervencije u pravno uređivanje i zaštitu prava i sloboda nacionalnih manjina i njihovih pripadnika, a osobito onih koja zadiru u promjenu ustavno-pravnog pristupa ovim pitanjima te na temelju ustavnog uređenja uspostavljene konstitucionalizacije države i društvene zajednice s jedne strane, a s druge uspostavljenog hijerarhijskog sustava hrvatskog ustavnopravnog poretka.
Šesti “Prijedlog promjene Ustava Republike Hrvatske“, upravo to čini i k tome smjera. On mijenjajući ustavno-pravnu prirodu pravnih propisa (ustavnog zakona i zakona) kojim se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina i njihovih pripadnika izdižući ih iz ranga organskih zakona na razinu ustavnih normi i ustavnopravnih akata ne samo što mijenja hijerarhijsku strukturu hrvatskog ustavno-pravnog poretka, nego istodobno stvara (ako se prihvati i donese) ustavnu osnovu kojom se prihvaća građansko načelo kao konstitueus hrvatskog društva mijenja u etničko načelo, stvaranjem ustavnopravne osnove za uspostavu drukčijih odnosa između etničke većine i etničkih manjine prema načelu podjele “mi i vi“ itd.
O tim pitanjima raspravlja se u ovom radu na temelju kritičke analize predloženih (šestih promjena) Ustava Republike Hrvatske. Ukazuje se na probleme i posljedice koje bi usvajanjem predloženih promjena glede uređivanja prava i sloboda nacionalnih manjina mogle proizaći. U konačnici dolazi se do stajališta da bi ove promjene Ustava bile retrogradne u odnosu na njegova važeća rješenja s jedne, a s druge strane da bi za ustavno-pravni poredak i realni život bile štetne i s neprihvatljivim posljedicama.
PDF
