Cilj je ovoga rada pokazati kako je opravdano i važno kvalitetu javnog upravljanja (governance) eksplicitno uvesti u raspravu o ekonomskom rastu Hrvatske. Javno upravljanje definira se kao način na ...koji se država koristi vlašću u upravljanju institucionalnim okruženjem, čime utječe na akumulaciju činitelja. Iako postoje brojni elementi kvalitete javnog upravljanja, u radu se naglasak stavlja uglavnom na dva: na vladavinu prava i kvalitetu javne uprave. Kako bi se ostvario cilj rada, najprije se razmatra veza između javnog upravljanja i ekonomskog rasta u teoriji rasta i dosadašnjim empirijskim istraživanjima. Nakon toga provodi se ekonometrijska (panel) analiza kvalitete javnog upravljanja i ekonomskog rasta na uzorku zemalja Europske unije (EU) te Hrvatske, Bugarske i Rumunjske (zemlje kandidatkinje za ulazak u EU), a zatim se razmatraju promjene u kvaliteti javnog upravljanja u Hrvatskoj. Iz usporedbe vrijednosti pokazatelja vladavine prava i kvalitete javne uprave, kao i dinamike i prirode reformi u pravosuđu i javnoj upravi, proizlazi da su nositelji vlasti u Hrvatskoj više koncentrirani na traženje renti (rent-seeking) nego što su to u prosjeku zemlje EU. Institucionalni nedostaci utjecali su na sadašnju razinu realnog BDP-a po stanovniku Hrvatske, a brže i učinkovitije reforme pravosuđa i javne uprave, kao i suzbijanje korupcije i jačanje demokracije (kao mehanizma kontrole nad nositeljima vlasti) imali bi pozitivan utjecaj na njezin budući ekonomski rast.
O privatnom interesu Ferenčak, Ivan
Ekonomski vjesnik,
01/2000, Letnik:
XI, Številka:
1-2
Web Resource
Odprti dostop
Kapitalizam je sustav skrojen po mjeri čovjeka. Kapitalizam poziva ljude da slijedeći privatne interese povećavaju svoje bogatstvo i udovoljavaju svojim sve brojnijim željama. Ali ovo, poznata je ...Smithova doktrina nenamjernih posljedica, donosi korist svima. Privatni je interes diljem kapitalističkog svijeta uvježban, više ili manje uspješno, služiti javnom interesu.
Zemlje u tranziciji su međutim prisiljene još jednom odigrati igru nultog zbroja. Riječ je o procesu privatizacije u kojemu nečiji dobitak znači gubitak druge ili drugih osoba. U ovakvim uvjetima raste beskrupuloznost privatnog interesa, raste njegova sklonost nekooperativnom ponašanju. Obuzdati privatni interes, konstruktivno (na dobro svih) mobilizirati privatni interes jest međutim moguće tek u uvjetima tržišne utakmice i vladavine prava.
Friedrich August von Hayek je bio austrijski ekonomist i jedan od najvećih političkih filozofa 20. stoljeća. Njegova djela prikazuju obranu klasičnog liberalizma i individualne slobode od ...kolektivističke misli koja je dominirala sredinom 20. stoljeća. Ovaj članak izlaže Hayekovu kritiku koletivističkog planiranja, kao i glavne ideje klasičnog liberalizma. Na početku je izložena njegova kritika oblika kolektivizma, a ukazano je i na razliku između konstruktivističkog i kritičkog racionalizma. Potom su detaljnije predstavljene i preispitan Hayekove glavne ideje - ideja spontanog poretka i ideja vladavine prava - koje su ujedno i glavne ideje klasičnog liberalizma. Hayek je vjerovao da kolektivističko ekonomsko planiranje vodi u totalitarizam i dokazivao je da, u centralno-planskim ekonomijama, planeri moraju odrediti distribuciju resursa, ali i da oni nikada neće imati dovoljno informacija da zaista ostvare takvu alokaciju. Po Hayeku, društveni poredak identičan je s mrežom ekonomskih veza koje karakteriziraju tržišno društvo. A takav spontani poredak predstavlja rezultat ljudske akcije, ali ne i rezultat ljudskog plana. Hayekova doktrina vladavine prava je metapravna doktrina - ona predstavlja set standarda na osnovu kojih možemo prosuđivati o svim zakonima, bez obzira na njihov poseban sadržaj. Konačno, dana je i lista Hayekovih glavnih djela koja prikazuju njegovu filozofiju individualne slobode.
Raspravlja se primjena vladavine prava u Hrvatskoj i koju ulogu u tome ima pravosuđe a naročito sudbena vlast. Odredbe Ustava kojima se vladavina prava proglašava najvećom vrednotom nisu dovoljne za ...ocjenu njezina ostvarenja nego kako se provodi u svakodnevnom životu. Posebno važnu ulogu u tome ima sudbena vlast.
Analizira se dojam o pravosuđu i iznose razlozi zašto nije povoljan. Osim razloga za to iz načina kako radi sudbena vlast važni su i vanjski utjecaji kao što su nesređen i dinamičan pravni sustav, opterećenost sudova nepotrebnim sporovima i mediji. Raspravlja se svaki od tih utjecaja. Ističe se da je u nas važniji dojam od pravog stanja. Nepovoljan dojam dovodi do gubitka povjerenja u pravosuđe što mu umanjuje autoritet u mogućnost ostvarivanja i zaštite prava a posljedica svega je pravna nesigurnost. To je pak pogubno za društvo.
Ističe se da je potrebno odmah pristupiti primjeni mjera kojima je cilj da se stanje popravi i uspostavi razumna mjera primjene vladavine prava. Nigdje ne postoji potpuna vladavina prava bez ekscesa ali se zahtijeva razumna, primjerena mjera njezine primjene koja kod nas nije dostignuta. Predlaže se da se između ostaloga primijeni nekoliko mjera i navodi kako smo s time već u zakašnjenju. Riječ je o trajnom procesu za koji je potrebna politička volja ali ne samo deklarativna nego da se i ostvaruje. Navodi se da smetnja tome ne smije biti nedostatak potrebnih financijskih sredstava jer nema te cijene koju koju treba platiti da bi se ostvarile dobrobiti dobre primjene vladavine prava. Svako ulaganje u pravosuđe višestruko se vraća pravnom sigurnošću kao temeljem sređenog i sigurnog života ljudi i uvjetu za poslovanje u zemlji. Osim te blagodati, povećana poslovna aktivnost i u financijskom smislu vraća sve što se ulaže u stvaranje uvjeta za dobro, pouzdano i djelotvorno pravosuđe kome se vjeruje.
Autor razmatra koncept rule of law na osnovi funkcionalno logičnog, a ne povijesnog promatranja. To znači da polazi od hipoteze da postoji funkcionalna logika upravljanja socijalnim ponašanjem i ...socijalnim razvojima s pomoću pravnih normi koja, uz neke uvjete, stvara određene institucije. U tom je smislu, priznavanje članova nekog društva kao slobodnih i jednakih temeljna pretpostavka. To, naime, znači da su državna tijela ovlaštena za suvereno djelovanje, ali istovremeno i razvlaštena. Kako bi ovo bilo moguće, sadržajne kvalitete zakona moraju se vrednovati kriterijima racionalnosti i normativnosti. U drugom dijelu teksta izvode se institucionalni uvjeti rule of law. To su: dioba vlasti, pravno vezivanje svih državnih vlasti i neovisnost pravosuđa. U ove funkcionalne elemente treba uključiti i jamstva temeljnih prava. Autor drži da će našu buduću situaciju obilježiti socijalna pluralizacija, potreba za sigurnošću i globalizacija pri istodobnoj individualizaciji. Ovi će procesi zasigurno djelovati i na institucije pravne države.
Sudska kontrola uprave posljedica je ostvarenja koncepcije diobe i međusobnog ograničenja triju vlasti u državi. Ona je i izraz težnje za ostvarenjem načela zakonitosti uprave i vladavine prava. ...Upravno sudstvo na području bivše Jugoslavije počelo se razvijati u drugoj polovici XIX. stoljeća. Razlikovalo se nekoliko pravnih režima i organizacijskih modela upravnog sudovanja, zbog ta dašnjeg državno-pravnog uređenja. Razvoj upravnog sudstva bio je prekinut samo između 1945. i 1952. Nakon osamostaljenja novih država na području bivše Jugoslavije početkom 1990-ih, sustavi sudske kontrole uprave razvijaju se na trojakom temelju: naslijeđena tradicija, utjecaj načela i standarda europskog upravnog prava te određene specifičnosti svake pojedine zemlje. Razvoj se odvija između jugoslavenske tradicije i europske modernizacije. Ide se prema široj i potpunijoj sudskoj zaštiti prava građana i prema strožoj kontroli uprave. Glavni su izazovi: osnivanje posebnih upravnih sudova, usmena kontradiktorna rasprava, uvođenje drugog stupnja upravnog sudovanja, preopterećenost upravnih sudova, odnos upravnog sudstva i zaštite ustavnih prava građana pred ustavnim sudovima, potrebno unapređenje obrazovanja sudaca, itd.
Francis Fukuyama dovoljno je poznat da ga ne treba posebno predstavljati. On je jedan od najznačajnijih autora današnjeg vremena. Obično ga se svrstava u kategoriju novih konzervativaca i ...neoliberala, no ta etiketa se ne prima najbolje. Kao što je teško odrediti njegov ideološki predznak, tako je teško odrediti fokus njegova interesa. U njegovoj ranoj knjizi (The End of History, 1992.) tematski se određuje kao suvremeni filozof, ideolog liberalizma, no kasnije knjige (Trust: The Social Virtues and the Creation of Prosperity, 1996.; State Building, 2001.) označavaju ga kao teoretičara države.
Njegov interes nije samo politička filozofija ili reinterpretacija Hegela ili liberalističkih teorija. Stalni interes je povezivanje društvenih znanosti, etike i prirodnih i medicinskih znanosti. To ipak odvlači pozornost s njegova nastojanja da bujnu spekulaciju smjesti u okvir zakonitosti uzroka i posljedica društvenog razvoja. Njegov interes je pretpostavka o neprekidnoj promjeni društava, promjeni koja ima zakonitosti i nije samo statički opis institucija. Iz te perspektive, doista, kakvog smisla ima opis institucija, pravila i normi, bez dijalektike promjene? Fukuyama je sklon smatrati točnom ideju da se društva mijenjaju specifičnom evolucijom, dijalektikom slučaja i nužnosti.
Što ostaje od znanosti ako kao jedini kriterij prihvatimo opis postojećeg, a ne razmatramo uzroke i mogućnosti?
Teorije društvene evolucije nisu samo fazni prikaz promjena nego i pokušaj unošenja pravilnosti i reda u povijest. Rane teorije J. B. Vicoa, Ibna Khalduna, Grahama Sumnera, Lestera Warda, ili pak klasične teorije Marxa, Spencera, Louisa Morgana, Tönniesa i Durkheima, pa i noviji pristupi Toynbeeya, Pitrima Sorokina, kasnije Parsonsa, do još novijih Hobsbwna, Luhmanna i Alexandra, te popularnog Nialla Fergusona, nisu nastavak ideje Hegela, i njegove filozofije povijesti, već su sociološke deskripcije. Većina navedenih imala je samo snažnu želju opisati podizanje civilizacije kojoj pripadamo, pronalazeći da stvarnost ima elemente i nomotetske determiniranosti i ideografske slučajnosti.
Nova knjiga Francisa Fukuyame slijedi takvu intelektualnu tradiciju. To je velika i debela knjiga s tisućama bilježaka, stotinu stranica literature. Ako i pretpostavimo da iza toga stoji rad desetaka asistenata i pomagača, logistika interneta i američkih knjižnica, riječ je o kapitalnom djelu. O tome ne govori ni opseg, ni akribija, ni erudicija, već konačni rezultat. Politički poredak i politički raspad jedna je od onih knjiga koje će ostaviti traga. To je knjiga o modernizaciji svijeta, nastanku moderne države, demokracije i vladavine prava, o tome što se nekada podrazumijevalo pod tim pojmovima, i sadašnjem sadržaju tih pojmova. Zato knjiga ima strukturu povijesne studije.
Dvije navedene knjige jedinstveno su djelo, a periodizacija i dijeljenje na volumene posljedica je nastojanja da se ne ostane dugo u samozatajnom radu dok sve nije gotovo.
