U radu je pobliže razmotreno pulsiranje razvoja hrvatskoga zadrugarstva tijekom više od 150 godina duge tradicije njegova djelovanja, recentni razvojni trendovi i prostorno diferencirana razvijenost ...u suvremenom razdoblju. Rezultati pokazuju da je, unatoč dugoj tradiciji, hrvatsko zadrugarstvo u recentnom razdoblju suočeno s nizom razvojnih problema. Temeljni je uzrok takva stanja neodgovarajuća pravna regulativa – neusklađenost zakona o zadrugama i suodnosnih zakona koji su relevantni za funkcioniranje zadružnoga poduzetništva, što se nepovoljno odražava na sve zadružne sektore, posebno na poljoprivredno zadrugarstvo kao njegov najrazvijeniji sektor. Rezultat je toga marginalan doprinos zadrugarstva gospodarsko-socijalnom razvoju demografski sve više destabiliziranih ruralnih područja države.
Učeničke su zadruge fenomen s dugom tradicijom u Hrvatskoj, a od 50-ih godina 20. stoljeća formalno su regulirane kao oblik izvannastavnih aktivnosti unutar odgojno-obrazovnog sustava. U zadnjih 15 ...godina broj se učeničkih zadruga značajno povećava te ih danas ima 602 što znači kako gotovo polovina škola ima osnovanu učeničku zadrugu. U radu su predstavljeni rezultati istraživanja o učeničkim zadrugama u Hrvatskoj, koje je provedeno 2018. i 2019. Istraživanje je temeljeno na eksplorativnom pristupu i kvalitativnoj metodologiji, a i koristili su se intervjui i fokus grupe na prigodnom uzorku od deset učeničkih zadruga. U radu je, kao glavni konceptualni okvir, korišten pristup Međunarodnog saveza zadruga (ICA) koji u određenju „zadružnog identiteta" navodi definiciju, sedam temeljnih načela i deset vrijednosti. Svrha je rada bila utvrditi na koji način se temeljna zadružna načela primjenjuju u djelovanju učeničkih zadruga te na koji ih način možemo promatrati kao rasadnike zadrugarstva. Rezultati istraživanja pokazali su kako se neka načela, poput edukacije o zadrugarstvu i demokratsko upravljanje, nedovoljno reflektiraju u radu učeničkih zadruga. To u konačnici može slabiti razvoj zadružnog identiteta kod učenika te smanjiti njihov interes za pokretanjem ili sudjelovanjem u zadruzi u odrasloj dobi.
Društveno poduzetništvo kao nov način poslovanja područje je spajanja poduzetničkih praksi iz poslovnog svijeta i vrijednosti povezanih s društvenom odgovornosti i načelima održivog razvoja. ...Braniteljske zadruge i zadruge ratnih veterana globalno su prepoznati modeli razvoja društvenog poduzetništva. Usprkos dugoj tradiciji zadrugarstva u Republici Hrvatskoj (RH), ono još uvijek nije široko korišteni poslovni model. Cilj je istraživanja predstavljenoga u ovome radu da se analizom stanja i praksi ukaže na potencijal koji braniteljske udruge i zadruge imaju kao značajan oblik društvenog poduzetništva u hrvatskom kontekstu u perspektivi društvenih poduzeća za radnu integraciju. S obzirom da ova tema u hrvatskoj znanosti do sada nije bila primjereno istraživana, provedeno recentno istraživanje pokazuje kako bi braniteljske socijalno-radne zadruge mogle doprinijeti razvoju društvenog poduzetništva u RH, ostvarenju održivog i društveno odgovornog poslovanja te socijalnoj i radnoj integraciji ranjivih skupina.
Social entrepreneurship in the Republic of Croatia is a relatively new concept. The issue of the development of social entrepreneurship in the Republic of Croatia is closely related to the lack of an appropriate legal framework, and with the still insufficiently clear criteria for recognizing social entrepreneurs. Cooperatives have a strong potential as one of the instruments of economic and local development, especially social cooperatives that help the socially disadvantaged, the infirm and people in difficult life situations. Veterans belong to a vulnerable group in Croatian society, whose integration into society is still difficult for a number of reasons. Some of the factors are the insufficiently clear and harmonized legislative framework, the insufficient social welfare system and the generally unfavourable social environment. Therefore, veterans’ social working cooperatives represent a potential form of association that enables veterans to be more easily included in society, with the development of entrepreneurial activities and at the same time achieving a positive social role. The assessment of the state of cooperatives in the Republic of Croatia showed that the veterans’ population is insufficiently informed about the possibilities of acting within the framework of social entrepreneurship. This paper specifically considers the potential of veterans’ social working cooperatives as work integration social enterprises. Given that long-term unemployed Croatian veterans of the Homeland War and members of their families are often in the group of hard-to-employ persons, there is a need to take certain measures aimed at strengthening their competitiveness in the labour market.
Na temelju odluka 2. plenuma Centralnoga komiteta Komunističke partije Jugoslavije iz siječnja 1949. i nakon donošenja Osnovnoga zakona o zemljoradničkim zadrugama 28. svibnja 1949. partijska tijela ...Federativne Narodne Republike Jugoslavije započela su forsirati kolektivizaciju seljaštva u zadrugama prema sovjetskom konceptu. Iako je po mišljenju političkih tijela Komunističke partije Jugoslavije taj model trebao rezultirati unapređenjem poljoprivrede, poboljšanjem životnih uvjeta seljaka i izgradnjom socijalizma, taj je sustav napušten 1953., ponajprije zbog prisilnih mjera kojima su seljaci bili izvrgnuti da bi se pridružili seljačkim radnim zadrugama, slabe učinkovitosti rada, seljačkih prosvjeda i masovnoga napuštanja Komunističke partije.Početkom 1953. u karlovačkom je kotaru djelovalo ukupno 18 seljačkih radnih zadruga. U članku je na temelju neobjavljenoga arhivskoga gradiva i novinskih članaka prikazano kako su likvidirane četiri od njih: 9 maj iz Kašta, Narodni borac iz Ladešić Drage, Ozalj i Josip Boljkovac iz Vukove Gorice.
The initiative to initiate peasant labour cooperatives in the Federal People’s Republic of Yugoslavia was introduced at the Second Plenum of the Central Committee of the Communist Party of Yugoslavia which took place from January 29 to 30, 1949. Based on the decisions, the Basic Law on Agricultural Cooperatives was adopted on May 28, 1949. This Law was the legal basis for the accelerated forming of peasant labour cooperatives and the enforced collectivisation of peasantry in accordance with the Soviet model. There are several reasons why the Communist Party of Yugoslavia lost the political will to continue establishing peasant labour cooperatives and supporting their development. Firstly, the peasants worked less on common properties than on their own, secondly, they did not receive any equipment to compensate for the decline of labour productivity; hence, the state had to compensate for the losses of cooperatives from the budget. Furthermore, the tendency of parasitism appeared among peasants. Some of the members of the cooperatives would neglect their work obligations expecting that another member would do the work. The collapse of peasant labour cooperatives started in March 1953 when the government of the Federal People’s Republic of Yugoslavia published the Decree on the reorganization of peasant cooperatives. They were gradually liquidated by the withdrawal of individual peasant farms. The rest of the property was primarily annexed to general agricultural cooperatives. The subject of this article is the liquidation of peasant labour cooperatives in the territory of Karlovac District in 1953. The article was written on the basis of unpublished archival sources and of articles published in the Karlovac Weekly, the newspaper of the Socialist League of Working People of the city of Karlovac. At the beginning of 1953 a total of 18 peasant labour cooperatives were operating in Karlovac District. By September of the same year, 15 of them had been liquidated. Due to a lack of archival records, it was possible to present only the liquidations of four peasant labour cooperatives in this paper: 9 maj from Kašt, Narodni borac from Ladešić Draga, Ozalj and Josip Boljkovac from Vukova Gorica.
This paper provides an analysis of the practical implications of the concept of solidarity economy and the elements of public policies that affect the solidarity economy in Croatia. In a broader ...sense, solidarity is a common component of economic behaviour. In a narrower sense, solidarity refers to a set of economic practices that meet the criteria of balancing economic, social and environmental sustainability, joint ownership and participatory governance. Solidarity economy supports the construction and maintenance of common economic goods, which may occur within legal entities, as well as in contractual relations or informal cooperation. Solidarity economy is close to the concept of social economy, and significantly different from collaborative (sharing) economy. Public policies that encourage solidarity-based economic practices have their origins in the welfare state regime and the level of solidarity in society, which is followed by ideologies, strategies and activities of political and economic actors. The social contributions of the solidarity economy and the risks to which it is exposed justify state intervention in this area, which can be reflected in regulation and institutional, financial and tax support to its actors and processes. Public policies in Croatia generally do not recognise the importance of the social and solidarity economy and its actors, such as cooperatives and social enterprises. Although the recognition of possible contributions of the social and solidarity economy to society and the economy in Croatia is growing, the incentive framework is incomplete and insufficient, which is reflected in the results and future prospects of this sector. Key words: solidarity, solidarity economy, public policy, cooperatives, social enterprises.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Na temelju polustrukturiranih intervjua s voditeljima ili članovima 45 različitih zadruga iz svih hrvatskih regija, u radu identificiramo šest glavnih skupina unutarnjih zapreka boljem razvoju ...hrvatskih zadruga: 1) zapreke koje proizlaze iz „dvostruke" prirode zadruga, 2) problem „slobodnih jahača", 3) nedostatak inovacija u upravljanju, 4) nedovoljna pažnja usmjerena na vertikalnu suradnju među zadrugama, 5) nepoduzimanje strateških koraka kako bi se osigurala podjela rada i horizontalna suradnja i 6) nerazvijenost mreža i protokola suradnje. Nakon rasprave o svakoj od navedenih prepreka s ciljem njihova prevladavanja, zaključujemo da se kombiniranim naporima odozgo prema dolje i odozdo prema gore još mnogo toga može učiniti na oživljavanju stotina lokalnih zadruga koje trenutno ili jedva preživljavaju ili uopće nisu aktivne. I same bi zadruge trebale biti aktivnije u uspostavljanju platformi za suradnju odozdo prema gore. U sklopu mogućih poboljšanja djelovanja vlade, prije svega preporučujemo proširenje financiranja projekata tako da obuhvate i aktivnosti namijenjene jačanju vodoravne i okomite suradnje.
Cilj je ovog rada analizirati zadružno gospodarstvo u Hrvatskoj kako bi se utvrdilo u kojoj je mjeri ono prisutno, kako posluje te ukazati na probleme koji bi aktivnijim bavljenjem tim područjem ...mogli biti ublaženi. Analiza je pokazala da je taj segment gospodarstva u Hrvatskoj razvijen daleko manje nego što bi to objektivno bilo moguće. Zadruge obuhvaćaju vrlo malen dio hrvatskog gospodarstva te uz to u prosjeku imaju slabije poslovne pokazatelje od ostatka gospodarstva. Međutim, budući da zadruge mogu povećati učinkovitost poslovanja članova zadruge, postoji velik neiskorišteni gospodarski potencijal, koji se sastoji od mogućnosti udruživanja pojedinih poduzetnika u zadruge.
Sodobna družboslovna in humanistična razmišljanja ter medijski diskurzi se pri iskanju rešitev za težave v centraliziranem, tehnologiziranem, kapitaliziranem in politično zastopniškem svetu pogosto ...zgledujejo po predindustrijskih ali etnografskih organizacijskih modelih, ki so jih zabeležili etnologi in antropologi. Pri tem prihaja do idealiziranja in posploševanja, saj se zanemarja številne konkretne okoliščine, ki so te modele omogočile ali jih še omogočajo. Razloge za oblikovanje kolektivnih institucij na izbrani mikrolokaciji avtor išče predvsem v okoljskih in demografskih danostih, ki so v slovenskih antropoloških spisih pogosto spregledane. K temu dodaja ekonomske, politične in kulturne dejavnike, čeprav jih ne postavlja v hierarhični odnos. Avtor išče znamenja skupnostnih prizadevanj v Trenti na ravni gospodinjstev, soseščin, vasi, agrarnih skupnosti, zadrug, kulturnih in turističnih društev ter praznikov. Ugotavlja, da je v majhni skupnosti recipročnost generalizirana ali uravnotežena, zelo redko pa je negativna v smislu tržnih menjav med njenimi člani, s čimer pritrjuje Sahlinsovi konceptualizaciji razmerij med družbenimi odnosi in materialnimi tokovi. Posebna pozornost je posvečena tržno-religioznemu lokalnemu prazniku Trentarski senjem. Z njegovo analizo je mogoče zelo plastično prikazati, kako na simbolni (prostorsko-časovni) ravni odsevajo spremembe v družbeno-ekonomski strukturi doline v 20. stoletju.
Postojanje udruga jedan je od najreprezentativnijih pokazatelja određenog stupnja razvoja stanovnika na nekom području. Udruge (društva) su kroz povijest, a posebice danas, najuspješniji model po ...kojem određena skupina ljudi može ostvariti sveopći građanski razvoj. Visok stupanj urbaniteta, građanske i vjerske kulture ostvarivao se kroz djelovanja građanskih udruga i u podvelebitskom prostoru, od Senja na sjeveru do Lukova Šugarja na jugu. Osim građanskog sloja u Senju i Karlobagu, važnu ulogu u prosvjećivanju, sveopćem boljitku, ali i ostanku u zavičaju imali su i stanovnici podgorskih sela i zaselaka. U radu će se analizirati djelovanje raznih tipova udruga i zadruga poput čitaonica, strukovnih, gospodarskih, humanitarnih i sličnih udruga koje su osnovane i djelovale tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća u Svetom Jurju, Jablancu i Karlobagu. Središnje mjesto u razvoju civilnog društva zasigurno je imao Karlobag pa će se u radu nastojati prikazati upravo djelovanje građanskih udruga, počevši od jedne od najstarijih čitaonica u Hrvatskoj do posljednjih pokušaja njihova rada pred Drugi svjetski rat. Stoga ovaj članak daje jedan povijesni presjek društvenog i kulturnog života ovog demografski osiromašenog dijela republike Hrvatske.
U radu su pobliže istraženi teritorijalna kohezija i politika ruralnoga razvoja Europske unije, regionalne razlike u razvijenosti zadrugarstva te njegov prostorno diferenciran utjecaj na ...socijalno-ekonomski razvoj Hrvatske. Rezultati potvrđuju važnost zadrugarstva kao čimbenika teritorijalne kohezije te visok stupanj pozitivne korelacije između zaostajanja u regionalnom odnosno ruralnom razvoju i razvijenosti zadružnoga sektora. Zadrugarstvo najviše utječe na regionalni razvoj u Južnoj Hrvatskoj, tj. Dalmaciji (posebno na socijalni razvoj) i Istočnoj Hrvatskoj (posebno na gospodarski razvoj). Najveći utjecaj na ruralni razvoj zadrugarstvo ima u županijama s najvećim udjelom jedinica lokalne samouprave (upravnih gradova i općina) s indeksom razvijenosti ispod 75 % državnoga prosjeka, prije svega u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji.
PDF
