U radu se razmatra značenje i sadržaj načela zaštite legitimnih očekivanja u upravnom pravu uopće. Zatim se analizira metoda odmjeravanja treba li prilikom donošenja neke konkretne upravne odluke ...legitimno očekivanje zaštititi ili ne. Detaljnije se razmatraju legitimna očekivanja zasnovana na zakonima i drugim pravnim propisima, legitimna očekivanja zasnovana na upravnoj praksi, legitimna očekivanja zasnovana na pravomoćnim upravnim odlukama, legitimna očekivanja zasnovana na upravnim ugovorima, te, konačno, legitimna očekivanja zasnovana na očitovanjima i drugim postupanjima uprave. Ujedno se ocjenjuje ima li zaštita ovih očekivanja osnovu u postupovnim pravnim propisima te na koje načine upravna tijela moraju postupati kako bi oživotvorila ovo načelo.
Članak nastoji rasvijetliti tendencije suvremene etizacije u različitim područjima života, od gospodarstva i tehnike do znanosti i politike, s posebnim naglaskom na pravnu domenu. Ključno je pitanje: ...kako se danas masovno nabujala etizacija svijeta života odnosi prema načelu odvajanja prava i morala te prema vladavini prava kao minimuma morala u društvu?
Teoretsko je polazište za ovo razmatranje Thomasiusova podjela naravnoga prava na honestum, decorum i iustum te Kantova dihotomija metafizičkih temelja nauka o pravu i kreposti u Metafizici ćudoređa. Taj je okvir upravo vrhunac prosvjetiteljskih nastojanja za strogim odvajanjem sfere zakonitosti i moralnosti. Postavlja se u tom sklopu pitanje, potkopavaju li suvremene etičke tendencije prosvjetiteljsko naslijeđe zaštite ljudskih prava.
Na temelju takva dihotomna modela dalje se raščlanjuje utjecaj nedavne ekspanzije profesionalnih, medicinskih, znanstvenih, poslovnih i drugih oblika etike, masovno uspostavljanje etičkih povjerenstava, politička korektnost i djelovanje javnoga mnijenja na okvir ljudskih temeljnih sloboda. Za ilustraciju prikazana su dva ogledna primjera iz Hrvatske – normativni nedostaci etičkoga kodeksa i zloporaba etičkoga tijela u političke svrhe.
U zaključku se obrazlaže kako suvremena etizacija može donijeti dobre plodove promicanjem ćudorednih pitanja i pravne zaštite. Međutim, ona ne smije prekoračivati granice i potkopavati vladavinu prava. Razdvajanje morala i prava znatna je baština demokratske ustavne države. Neobuzdana i preobilna etizacija raznih sfera, međutim, može biti pogubna za dobro uređenje i blagostanje u suvremenom, sve više pluralističkom i multikulturnom društvu.
Primjerenije je stoga da o pravu sude nepristrani sudci i neovisni sudovi, držeći se u pravorijeku stoljećima izborenih i utvrđenih mjerila pravednosti; oni to zacijelo čine znatno pravednije nego što bi to činili provizorni etički odbori i ad hoc imenovani povjerenici. Etika se može baviti unutarnjom stranom djelovanja i moralnim maksimama. No, etičke maksime nisu uvijek vezane uz izvanjsku pravnu prisilu. O toj bitnoj razlici, koju bi svako društvo trebalo pažljivo razgraničiti i propisati, ovisi u bitnome ostvarenje ljudske slobode u njezinoj punini.
U radu se razmatraju međusobni odnosi između Ustavnog suda Republike Hrvatske kao negativnog i Hrvatskog sabora kao pozitivnog zakonodavca u tzv. Kelsenovu modelu ustavnog sudovanja.
U takvom ...ustavnopravnom modelu nužno je ustrojiti posebno samostalno i neovisno tijelo koje će obavljati nadzor ustavnosti i zakonitosti. U Kelsenovu modelu to je ustavni sud.
Polazeći od toga da je parlamentima u takvim društvenim sustavima povjerena djelatnost stvaranja zakona koju oni kao predstavničko tijelo građana obavljaju slobodno, a podložni su samo ustavnim ograničenjima. Dakle, da se izražavaju kao tzv. pozitivni zakonodavci tvrdio je Kelsen. S druge strane polazeći od ovlasti ustavnog suda koja se u postupku nadzora ustavnosti i zakonitosti svodi na ukidanje odnosno poništavanje pravnih propisa ako nisu u skladu s ustavom odnosno s ustavom i zakonom te da ih kad utvrdi njihovu neustavnost odnosno neustavnost i nezakonitost ukloni kao takve iz pravnog sustava, nazvao je tu ulogu ustavnog suda ulogom negativnog zakonodavca.
Provodeći kontrolu ustavnosti i zakonitosti te sve svoje druge nadležnosti koje mu je u djelokrug rada namijenio Ustav, Ustavni sud je po sebi i za sebe imperativno pozvan da bude njihov tumač i da polazeći od toga tumači cijeli Ustav. Time je Ustavni sud Republike Hrvatske osim zadaće da bude zaštitnik i čuvar Ustava dobio i zadatak da Ustav tumači kao cjelinu, dinamički i razvojno te tako daje i on i ustavnopravni poredak svoj doprinos realizaciji moderne ustavne države.
Obavljajući svoju zadaću izvršavanjem svojih funkcija iz propisane mu nadležnosti Ustavni sud Hrvatske danas mora dati odgovor ne samo što je u skladu s pravom i Ustavom, nego i onaj, malo teži i složeniji, a to je što je po pravu i po Ustavu, polazeći od samog njihova ratio legisa koji počiva na najvišim vrednotama ustavnog poretka. Radi iznalaženja tih i takvih odgovora, po prirodi stvari Ustavni sud u tumačenju Ustava Republike Hrvatske mora nastupati aktivistički primjenjujući evolutivno načelo s, prije svega, u njemu primjenjivim sustavom i teleološkom metodom. Naravno da to dovodi do stalnog većeg i/ili manjeg iskoraka iz područja djelokruga Ustavnog suda kao negativnog u područje djelovanja pozitivnog zakonodavca.
Takav pristup dovodi do različitih oblika zadiranja negativnog u područje pozitivnog zakonodavca od direktnog i indirektnog preko mješovitog do cjelovitog nastupanja, doduše samo privremeno i u prijelaznom razdoblju, kao pozitivan zakonodavac. Reakcije na takve pravne situacije koje proizvodi negativni zakonodavac od strane pozitivnog različite su i u pravilu su vezane uz konkretan slučaj. Zbirno ih nazivam, pozivajući se na Sweetovu terminologiju “korektivnom revizijom”.
Interesantno je zamijetiti da se u ustavnosudskoj praksi Ustavnog suda kao negativnog zakonodavca i parlamentarnoj praksi Hrvatskog sabora mogu razabrati svi oblici njihova optiranja koji su utjecali i odredili karakter njihovih međusobnih odnosa. Smatram da je to ne samo posljedica želje za takvim ponašanjem pozitivnog i negativnog zakonodavca, nego prije svega posljedica njihovog djelovanja u ostvarivanju svoje nadležnosti da bi mogli ispuniti namijenjene im zadaće u uvjetima tranzicijskih procesa kroz koje prolazi Republika Hrvatska s jedne strane i razvojne uloge koju u tim procesima treba dati ustavnopravni poredak i njime uspostavljene institucije.
Dobro je da su do danas i jedan i drugi, odnosno i negativni i pozitivni zakonodavac u svojim odnosima zadržali razumnu, dopuštenu, opravdanu i s ustavnopravnog aspekta legitimnu dozu međusobnog utjecaja.
To je pokazatelj s jedne strane privrženosti vrednotama i ciljevima ustavne države, a druge strane poštovanje načela ustavnosti i zakonitosti na vrednoti vladavine prava u tumačenju i primjeni Ustava i svakako mudrosti i vještini sudionika da pronađu pravnu mjeru stvari i stvar mjere u međusobnim odnosima, a da istodobno ne prelaze svoja ustavna ovlaštenja odnosno ograničenja.
U radu se razmatra značenje i sadržaj načela zaštite legitimnih očekivanja u upravnom pravu uopće. Zatim se analizira metoda odmjeravanja treba li prilikom donošenja neke konkretne upravne odluke ...legitimno očekivanje zaštititi ili ne. Detaljnije se razmatraju legitimna očekivanja zasnovana na zakonima i drugim pravnim propisima, legitimna očekivanja zasnovana na upravnoj praksi, legitimna očekivanja zasnovana na pravomoćnim upravnim odlukama, legitimna očekivanja zasnovana na upravnim ugovorima, te, konačno, legitimna očekivanja zasnovana na očitovanjima i drugim postupanjima uprave. Ujedno se ocjenjuje ima li zaštita ovih očekivanja osnovu u postupovnim pravnim propisima te na koje načine upravna tijela moraju postupati kako bi oživotvorila ovo načelo.
Autor u radu analizira judikaturu Europskog suda za ljudska prava o utjecaju koji mogu ostvariti neujednačena sudska tumačenja u kaznenom postupku. Prema stajalištima ESLJP-a neujednačena tumačenja ...propisa mogu biti povreda pravičnosti postupka jer narušavaju pravnu sigurnost, povređuju načelo vladavine prava i mogu dovoditi do arbitrarnosti postupka, a osim toga mogu biti i povreda zakonitosti zahvata u okviru pojedinih konvencijskih odredbi. Ujednačenost sudskih tumačenja potrebna je neovisno o vrsti izvora prava u pojedinoj državi (presedanski ili statutarni oblik). Autor među odlukama pronađenim u istraživanju navodi dvije presude protiv Republike Hrvatske iz drugih grana prava (Vrbica iz 2010. i Brezovec iz 2011.) u kojima su utvrđene povrede konvencijskog prava zbog neujednačenog tumačenja propisa.
Plinska turbina namijenjena je za brzi start i postiže nominalno opterećenje u vrlo kratkom vremenu. Uslijed takvog rada turbine, turbinske lopatice, rotor, dijelovi komore izgaranja, visokotlačni ...pregrijač itd., podvrgnuti su visokim toplinskim i mehaničkim opterećenjima koja mogu oštetiti komponente stvarajući na njima inicijalne pukotine. Pojava i ocjene propagacije pukotine neizostavni su dio analiza planiranog vijeka trajanja turbine. U radu je dan prikaz jedne od metoda
analize bazirane na Neuberovoj zakonitosti, koja za aproksimaciju krivulje naprezanja koristi Ramberg-Osgoodov model za elastično i plastično područje ponašanja materijala. Metoda je testirana na modelima primjenom MKE linearnom i nelinearnom analizom izotropnih materijala sa i bez prednjeg/prosječnog efekta naprezanja.
Nadzor nad djelovanjem lokalnih jedinica jedan je od ključnih aspekata odnosa između centralne i lokalne vlasti. U radu se analiziraju zahtjevi koje u tom smislu postavlja Europska povelja o ...lokalnoj samoupravi. Dodatno, raščlanjuju se odabrani usporednopravni sustavi u istom segmentu a prema četiri osnovna kriterija nadzora. Rezultati analize mogu se shvatiti i kao osnova nove zakonodavne konstrukcije.
Sudska kontrola uprave pokazuje veliku raznovrsnost u različitim europskim zemljama. Ipak, iza te raznovrsnosti stoje zajednička ishodišta i ograničen broj organizacijskih modela. Glavnu tendenciju u ...razvoju sudskog nadzora javne uprave predstavlja europeizacija.
Mogu se razlikovati dvije svrhe sudske kontrole uprave, zaštita subjektivnih prava i zastupanje objektivne zakonitosti. Te su dvije svrhe u vezi s dva različita koncepta upravnog sudovanja, kao dijela pravosudnog sustava ili kao faze (i dijela) upravnog odlučivanja. Oni bi se mogli povezati i s dva različita pogleda na ulogu sudova, »supstancijalističko« traženje pravog rješenja ili proceduralni
pristup koji ide za nepristranim ispitivanjem suprotnog stajališta.
Organizacijske varijante, od povjeravanja sudske kontrole djelovanja javnopravnih tijela specijaliziranim upravnim sudovima do njezina dodjeljivanja redovitim sudovima, manje su važne, u usporedbi s tim temeljnim orijentacijama. Gotovo se posvuda uviđa potreba za specijaliziranim i nezavisnim upravnim sucima, čak i ako se praktični detalji te specijalizacije razlikuju od zemlje do zemlje. Ono što je stvarno odlučujuće u ocjeni kvalitete upravnog sudovanja tiče se uvjeta pristupa sudu, širine nadzora (akti i akcije koje se mogu poduzeti) te intenziteta provjeravanja (pitanje širine ovlasti odlučivanja). Ako se u različitim europskim zemljama na ta pitanja još uvijek daju različiti odgovori, način njihova postavljanja je isti.
U čitavoj je Europi primjetna opća tendencija prema daljnjem razvoju sudske kontrole uprave. Prvo, posvuda se širi koncept zakonitosti, što širi i sudsku kontrolu uprave. Nadalje, jaka je tendencija europeizacije te kontrole zbog rastućeg utjecaja Europskog suda za ljudska prava i Europskog suda pravde, ali i zbog kontakata i razmjene među sucima i pravnicima širom Europe. Svi ti kontakti pridonijeli su pojavi niza temeljnih načela europskog upravnog prava, kao što su načelo razmjernosti ili načelo legitimnih očekivanja. Na kraju, može se primijetiti opći trend integriranja svrhe dobre vladavine i uprave
u mehanizme sudskog nadzora upravnih aktivnosti. Sudska kontrola nije neprijateljska u odnosu na snagu javne uprave nego je baš može povećati.
U radu se analizira uloga inspekcijskog nadzora u osiguravanju provedbe propisa. Inspekcijski nadzor predstavlja oblik kontrole nad zakonitošću rada fizičkih i pravnih osoba i ima mnoge pojavne ...oblike. Izrazito je važan kako bi se osigurala zakonitost rada i adekvatno ostvarenje raznih usluga na tržištu. Prilikom njegovog obavljanja pokazuju se njegove dvije svrhe (komponente): preventivna i represivna. Naglasak mora biti na obje, kako bi se osiguralo postojanje kvalitetnog inspekcijskog nadzora. Daju se preporuke za poboljšanje trenutnog stanja uređenja inspekcijskog nadzora u Republici Hrvatskoj.
PDF
