Quality indicators are tools that allow the quantification of quality in each of the segments of health care in comparison with selected criteria. They can be defined as an objective measure used to ...assess the critical health care segments such as, for instance, patient safety, effectiveness, impartiality, timeliness, efficiency, etc. In laboratory medicine it is possible to develop quality indicators or the measure of feasibility for any stage of the total testing process. The total process or cycle of investigation has traditionally been separated into three phases, the pre-analytical, analytical and post-analytical phase. Some authors also include a »pre-pre« and a »post-post« analytical phase, in a manner that allows to separate them from the activities of sample collection and transportation (pre-analytical phase) and reporting (post-analytical phase). In the year 2008 the IFCC formed within its Education and Management Division (EMD) a task force called Laboratory Errors and Patient Safety (WG-LEPS) with the aim of promoting the investigation of errors in laboratory data, collecting data and developing a strategy to improve patient safety. This task force came up with the Model of Quality Indicators (MQI) for the total testing process (TTP) including the pre-, intra- and post-analytical phases of work. The pre-analytical phase includes a set of procedures that are difficult to define because they take place at different locations and at different times. Errors that occur at this stage often become obvious later in the analytical and post-analytical phases. For these reasons the identification of quality indicators is necessary in order to avoid potential errors in all the steps of the pre-analytical phase.
Indikatori kvaliteta su alatke pomoću kojih je moguće kvantifikovati kvalitet svakog segmenta zdravstvene službe u poređenju sa odabranim kriterijumima. Indikatori kvaliteta mogu da se definišu kao objektivno merilo za procenu kritičnih zdravstvenih segmenata kao što su npr. sigurnost pacijenata, efektivnost, nepristrasnost, pravovremenost, efikasnost itd. Kada je reč o laboratorijskoj medicini moguće je razviti indikatore kvaliteta ili meru izvodljivosti za bilo koji stupanj ukupnog laboratorijskog procesa. Ukupan proces ili ciklus ispitivanja tradicionalno obuhvata tri faze, pre-analitičku, analitičku i post-analitičku. Neki autori uvode i »pre-pre« i »post-post« analitičku fazu kako bi se identifikovale aktivnosti koje prate inicijalni izbor neophodnih analiza i njihovog tumačenja od strane kliničara, na koji način se razdvajaju od aktivnosti uzimanja i transporta uzoraka (pre-analitička faza) i izveštavanja (post-analitička faza). Godine 2008. IFCC je u okviru svog Komiteta za edukaciju i menadžment (EMD) formirao radnu grupu »Laboratory Errors and Patient Safety« (WG-LEPS) sa ciljem da promoviše ispitivanje grešaka u laboratorijskoj medicini, sakuplja podatke i razvija strategiju radi poboljšanja sigurnosti pacijenata. Ova radna grupa sačinila je Model of Quality Indicators (MQI) za celokupni laboratorijski proces (TTP) uključujući pre-, intra- i post-analitičku fazu rada. Pre-analitička faza obuhvata niz procesa koje je teško definisati s obzirom na to da se odvijaju na različitim mestima i u različito vreme. Greške koje mogu da se dese u ovom procesu često postaju očigledne u analitičkoj ili post-analitičkoj fazi. Kako bi se moguće greške u navedenim fazama izbegle potrebno je identifikovati indikatore kvaliteta pomoću kojih je moguće otkrivati greške u svakom stupnju pre-analitičke faze.
Kronično bolesne djece danas je u razvijenim društvima sve više, a zbog modernih terapijskih mogućnosti sve više djece preživljava do odrasle dobi. Duži životni vijek ne znači nužno i bolju kakvoću ...života. S kronično bolesnim djetetom važan je holistički pristup koji uključuje ne samo ostvarivanje najviših mogućih standarda u dijagnostici i liječenju već i posebnu brigu za prevenciju bolesti. Sve je to važno u tzv. integrativnom pristupu u pomoći djetetu s kroničnim poremećajem, s ciljem postizanja što bolje kakvoće života i što potpunije socijalne integracije. Na XIV. simpoziju preventivne pedijatrije, održanom u Skradu 1. lipnja 2013., razmatrani su, s preventivnoga gledišta, ovi kronični poremećaji u dječjoj dobi: poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, migrenozne glavobolje, bolesti štitnjače, leukemije, cistična fibroza, kronična bubrežna bolest, kronične upalne bolesti jetre, kronične upalne bolesti crijeva, juvenilni idiopatski artritis te kronični sekretorni otitis. Naglašeno je da kada se govori o prevenciji, prilikom razmatranja određene bolesti na umu treba imati tri oblika prevencije – primarnu, sekundarnu i tercijarnu, a to znači: kako smanjiti pojavnost bolesti, kako je rano otkriti i ispravno liječiti te naposljetku kako poboljšati kakvoću života djeteta s kroničnom bolesti. Kvartarna prevencija, s ciljem smanjenja polipragmazije, uključuje mjere za ublažavanje ili izbjegavanje rezultata nepotrebnih ili suvišnih intervencija zdravstvenog sustava. Važan je proces i prijenos skrbi o pacijentu iz dječje dobi u odraslu dob. U odrasloj dobi važan je nastavak praćenja i nadzor kroničnog stanja, zbog mogućeg razvoja kasnih posljedica kronične bolesti u djetinjstvu.
Kronične bolesti u djece postaju sve veći prioritet, osobito u razvijenim zemljama, zbog relativno i apsolutno veće učestalosti. Uz to je specifičnost kronično bolesnog djeteta u tome što ...neprimjereni postupci mogu rezultirati poremećajem njegova rasta i razvoja. Prema podatcima iz literature 15–20% djece ima kroničnu bolest koja utječe na njihov fizički, mentalni i emocionalni status. Kada se govori o prevenciji prilikom razmatranja određene bolesti, na umu treba imati tri vida prevencije – primarnu, sekundarnu i tercijarnu, što u osnovi znači kako smanjiti pojavnost bolesti, kako je rano otkriti i ispravno liječiti te naposljetku kako poboljšati kakvoću života djeteta s kroničnom bolesti. Sve se više govori i o kvartarnoj prevenciji radi smanjenja polipragmazije. U radu se navode recentna mišljenja o mogućnostima prevencije kroničnih bolesti u djetinjstvu, koje na početku 21. stoljeća postaju sve aktualnije i novi su izazov u zdravstvenoj zaštiti djece. Tako se s preventivnoga gledišta razmatraju ove kronične bolesti: astma, maligne bolesti, autizam, epilepsija, cerebralna paraliza, tuberkuloza, šećerna bolest tipa 1, prirođene srčane grješke, arterijska hipertenzija, celijakija te poremećaji hranjenja. Navedena su mišljenja iznesena na XIII. simpoziju preventivne pedijatrije, održanom u Skradu 2. lipnja 2012. Daljnjim aktivnostima namjerava se nastaviti promicanje skrbi za djecu oboljelu i od ostalih kroničnih bolesti i stanja
Trust in an individual physician and its contradictions Introduction: This article analyses the essential contradictions in the phenomenon of trust and the dilemmas this creates for empirical ...Research on health and the health care system. The trust a patient places in their physician (and--though more rarely--in the health system itself) is generally regarded as an important factor in the patient's health; hence, a crucial research problem is the question of which factors influence a patient's trust. Methods: In this article, we analyse the attitudes regarding the role of the state in health care - the analysis is based on Slovenian public opinion surveys (1995-2007). In the second part of the analysis we focus on an analysis of the influence of experience with medical institutions and medical personnel, the respondents' subjective evaluation of their own health and a group of sociodemographic factors relating to social inequality (Slovene public opinion, SPO 2001/3). Results: Similar to the results of numerous other empirical studies, our research shows that these factors only partially explain trust in an individual physician. At the same time, we find a relatively large difference between trust in an individual physician and trust in the health service. Conclusion: We explain the results by means of the contradictions and multidimensionality of the phenomenon of trust itself and the quandaries in the conceptualizations of trust. PUBLICATION ABSTRACT
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Extended description:
Hudo je bilo v Krakovskem gozdu in na Krškem polju, kjer je prišlo do močnega spopada tankovskih in oklepnih ...enot z enotami teritorialne obrambe ob kratkem letalskem bombardiranju.
Krakovski gozd: prelet vojaškega letala, Krakovski gozd, ravnina, ranjenec, pomoč Rdečega križa, ekipa prve pomoči, ranjenec v avtu, cesta pri Bregani, oklepna vozila, ljudje na cesti.- Information:- Krakovski gozd: A fierce conflict and an air raid by the Yugoslav Army; medical care for the wounded.- Original language summary:
Krakovski gozd: hud spopad z letalskim napadom zvezne armade; oskrba ranjencev.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U Velikoj Britaniji postoji mnogo dokaza koji pokazuju kako palijativna skrb zadobiva važno priznavanje unutar političke arene krećući se postupno od marginalne aktivnosti rezervirane uglavnom za ...lokalne i neovisne dobrotvorne organizacije prema važnijoj ulozi u strukturi ustanova za zdravstvenu i socijalnu skrb. Ovaj članak nudi širi pregled faktora koji utječu na palijativnu skrb u Velikoj Britaniji u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata pa sve do danas. Identificiraju se i opisuju u nekim detaljima tri razdoblja: 1. Razdoblje centralizirane kontrole: 1945.–1989.; 2. Razdoblje marketizacije: 1989.–1997. i 3. Razdoblje “trećeg puta”: 1997.–2002. Na početku 21. stoljeća palijativna skrb u Velikoj Britaniji zadobila je šire priznanje, poboljšano je financiranje i povećana radna snaga, više nego ikada u prošlosti. Dakako, predstoji još mnogo napora prije nego se svima omogući jednaka dostupnost specijalističke palijativne skrbi na temelju potrebe, a ne dijagnoze.
Austrijska je vlast Dubrovniku i Dalmaciji u drugoj polovici 19. stoljeća donijela neke važne promjene. Usprkos općem siromaštvu, izgrađene su tri nove i moderne bolnice – u Šibeniku (1883.), Zadru ...(1887.) i u Dubrovniku (1888.) Budući da je u Habsburškoj Monarhiji Dalmacija 1861. ustavom dobila status pokrajine, dobila je i svoju Zemaljsku vladu. Sabor je upravljao pokrajinskim bolnicama i nadzirao ih putem Zemaljskog odbora. Bolnice su se pak rukovodile dvorskim propisima iz Beča.
Uz ostale, ove su bolnice imale odjele za novorođenčad i siročad, koja su imala i vlastite dojilje. Kada bi djeca ojačala, dana su na čuvanje u neku obitelj uz financijsku potporu države do svoje desete godine. Nakon toga bolnice nisu imale obvezu brinuti se za siročad.
U Dubrovniku su postojale dvije bolnice: civilna (Domus Christi) i vojna (Collegium ragusinum). Ustanovljeno je i pet zaraznih bolnica (lazareta) na terenu radi sprječavanja epidemija. Od 1821. u Zadru djeluje Škola za babice. Bolnice, gradovi i općine imali su stalne licencirane liječnike i babice.
Dalmatinske su bolnice 1867. imale 391 krevet, 80 liječnika, 10 kirurga i 165 babica. Svaka općina veća od 6000 stanovnika imala je vlastitog liječnika i babicu. Isto tako, svaka je općina imala liječnički odbor kojemu je predsjedavao liječnik. Svi su liječnici imali privatnu praksu.
Ovakav je oblik organizacije zdravstvenih usluga ostao do pada Austrije.
PDF
