SAŽETAK: Temelj za primjenu potrebnih mjera zaštite od razbojstava i provala u novčarskim institucijama je prosudba ugroženosti. Prosudba ugroženosti koristi se za izgradnju i upravljanje cijelim ...sustavom sigurnosti poslovanja gotovim novcem i vrijednostima u novčarskim institucijama. Odabir svih potrebnih kriterija prosudbe ugroženosti i određivanje njihovog značaja osnovni su uvjeti za primjenu učinkovite metodologije prosudbe ugroženosti za određivanje optimalnih mjera zaštite. U članku su prikazani rezultati empirijskog istraživanja kriterija prosudbe ugroženosti i određivanja njihovog značaja. Poseban doprinos članka predstavlja definiranje značaja i težinske vrijednosti svakog pojedinog kriterija, čime se omogućava primjena kvantitativne metode prosudbe ugroženosti te pridonosi definiranju metodologije prosudbe ugroženosti poslovanja gotovim novcem i vrijednostima u novčarskim institucijama. Izgradnja sustava upravljanja sigurnošću poslovanja gotovim novcem i vrijednostima od ključnog je značaja za sigurno poslovanje novčarskih institucija.
Okruglim stolom Četrdeset godina časopisa »Sociologija sela«: prijeđeni put i perspektive i obljetničkirn dvobrojem časopisa 157-158
Uredništvo i izdavač - Institut za društvena istraživanja u ...Zagrebu obilježili su 40. godina kontinuiranog izlaženja Sociologije sela. Skup
je održan 24. rujna 2003. godine pod visokim pokroviteljstvom prof. dr. sc. Ante Simonića, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, te
supokroviteljstvom Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo,
Ministarstva prosvjete i športa, Ministarstva rada i socijalne skrbi, Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, te Ministarstva znanosti i tehnologije. Ovom pozivnom interdisciplinarnom skupu nazočila su 54 sudionika - urednici, članovi Uredništva i Savjeta časopisa, istaknuti suradnici časopisa, ostali prominentni znanstvenici,
istraživači IDIZ-a, predstavnici vlasti i organizacija koje se bave selom i poljoprivredom. U ovom broju objavljujemo integralna autorizirana izlaganja svih sudionika.
Skup je otvorio prof. dr. sc. Nikola Skledar, ravnatelj IDIZ-a. Pozdravnom besjedom sudionicima se obratio pokrovitelj - prof. dr. sc. Ante Simonić, potom Zlatko Uzelac, pomoćnik ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja. Nakon toga promoviran je obljetnički
dvobroj i održana rasprava o temi okrugloga stola. Uvodne
riječi o misiji časopisa izrekli su njegovi glavni i odgovorni urednici redoslijedom kojim su dužnost obnašali: Stipe Šuvar, Svetozar Livada, Vlado Puljiz, Maja Štambuk i Antun Petak. Spriječeni su bili
Vlado Cvjetićanin i Ruža First-Dilić. U raspravi su sudjelovali: Dušica Seferagić, Zvonimir Baletić, Josip Defilippis, Mirjana Randić i Bosiljka
Milinković, a svoje su priloge dostavili Hristo Kartalov, Vladimir Stipetić i Željko Mataga. Moderator je bio A. Petak, aktualni urednik.
Ante Simonić je istakao golemu vrijednost i ulogu časopisa Sociologija
sela, najstarijega hrvatskoga sociologijskog časopisa i jedne od malobrojnih ruralnosociologijskih periodičnih publikacija u svijetu.
Osim znanstvene vrijednosti (znanstveni profil i otvorenost; poticanje
istraživanja; sudjelovanje u razvoju matične discipline ruralne sociologije; citiranost), časopis je ostvario i značajnu društvenu misiju: on promiče interese sela i seljaštva i pruža relevantne podloge
nositeljima razvojne, osobito agrarne politike. Zlatko Uzelac drži sociologijska istraživanja obveznom sastavnicom planiranja prostora
ali je status sociologije u prostornom uređenju danas najniži u zadnjih
dvadesetak, tridesetak godina. Razlog vidi u institucionalnoj organizaciji financiranja znanosti, a može se ukloniti povezivanjem
sociologijskih znanstvenih ustanova i nositelja prostorno-planerskih
procesa. U izlaganju "Okrugli stol o prijeđenom putu i perspektivama
časopisa Sociologija sela« Antun Petak je objedinio riječ promotora
obljetničkog broja i uvod za okrugli stol. Tema okruglog stola - međuutjecaj znanosti i društva, prema Petaku, imala se obraditi u otvorenoj raspravi meritornih znanstvenika istručnjaka na primjeru
ruralnog sociologa i časopisa Sociologija sela, i to propitivanjem dviju
bitnih sastavnica misije časopisa: a) kako je on retlektirao probleme
sela i poljoprivrede (Hrvatske, druge Jugoslavije i svijeta) i pružao
racionalne podloge razvojne politike (i utjecao na razvoj) sela i
poljoprivrede? b) kako je on, i koliko, sudjelovao u razvitku vlastite
matične discipline u Hrvatskoj i drugim federalnim jedinicama bivše
Jugoslavije, te u razvitku ruralne sociologije uopće? Valorizacija uloge
časopisa u stvaranju i prijenosu znanja o selu poljoprivredi, ujedno je
trebala pružiti prijedloge za njegov budući profil. O misiji časopisa u
razvoju znanosti i društvenom razvoju svjedoči i obljetnički dvobroj
157-158 (3-4)/2002 »Četrdeset godina Sociologije sela«. On sadrži: uvodnik (A. Petak, V. Puljiz i M. Štambuk: Časopis Sociologija
sela, razvoj sela i poljoprivrede, razvoj ruralne sociologije); 17 izabranih istraživaćkih radova stvaralaca časopisa objavljenih u proteklih 40 godina, a koji su imali najveći odjek u znanstvenoj zajednici; obradu uloge časopisa u poticanju bibliografskih istraživanja; dvojezičnu, hrvatsko-englesku bibliografiju svih 1.551 priloga 481 autora u 158 redovitih te jednom međunarodnom broju i
jednom supplementu časopisa (82 sveska opsega 13.076 stranica).
Odabrani članci čine izvjesne medaše u razvoju sociologije sela i vrlo
dobro reprezentiraju teme kojima je časopis poklanjao pažnju, te vremensku dinamiku njihova pojavljivanja. Stvaraocima časopisa smatra se sedam glavnih i odgovornih urednika, te deset suradnika koji su stalnom suradnjom ili radovima iznimne vrsnoće znakovito pridonijeli razini časopisa. To su po kronološkom redu objavljivanja
radova: Rudolf Bićanić, Stipe Šuvar, Vlado Cvjetićanin, Svetozar Livada, Vlado Puljiz, Ruža First-Dilič, Maja Štambuk, Antun Petak, Milan Župančić, Ivan Cifrić, Edhem Dilić, Alija Hodžić, Ana Barbič, Josip Defilippis, Vojislav Đurić, Ivan Magdalenić i Dušica Seferagić. Obljetnički broj pruža uvid u način na koji Zagrebačka ruralnosociologijska škola prakticira znanost kao poziv i potvrđuje da
se bitan dio baštine ruralne sociologije s prostora bivše Jugoslavije
nalazi na stranicama Sociologije sela. Ponovno objavljivanje odabranih radova, i to bez »redizajniranja« ili »retuširanja« pristupa,
sadržaja i interpretacija, kazuje da časopis, zahvaljujući svojoj otvorenosti i okupljanju meritornih suradnika, kontinuirano: (a) promiče profesionalnu etiku znanstvenika; (b) ima u težištu svrhu
projekta i s nesentimentalnim kritičkim realizmom pristupa stvarnosti
angažirajući se za prava, interese i dobrobit seljaštva; (c) pronosi
predmetnu i teorijsko-metodologijsku upućenost u obradu reprodukcije života seljaka i seljačke ekonomije; (d) pokazuje svježinu ideja i dalekosežnost praktičnih implikacija znanstvenih spoznaja u pružanju racionalnih osnova agrarnoj i ruralnoj politici. Stipe Šuvar u prilogu »Otvorenošću časopisa Sociologija sela Zagreb
je postao važno središte ruralne sociologije« vezuje pojavu časopisa
uz napuštanje ortodoksnoga komandnog tipa socijalizma 60-ih godina
20. stoljeća u bivšoj Jugoslaviji, što je omogućilo da se sociologija i u
Hrvatskoj institucionalno i istraživački širi i osamostali. Naime, pojava
Sociologije sela vremenski se podudara s druga dva velika događaja
u razvoju sociologije u Hrvatskoj: školske godine 1963./1964. otpočeo
je sveučilišni studij sociologije kao struke na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu, a Savjet Sveučilišta u Zagrebu donio je odluku o osnutku
Instituta za sociološka društvena istraživanja - današnjega Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Šuvar se posebno zadržao na
prvoj godini izlaženja časopisa, pokazavši kako je njegova krajnja
otvorenost od početka izlaženja te praćenje dostignuća matične i
graničnih disciplina u Europi i svijetu, kao i otvorenost federalnim
jedinicama bivše Jugoslavije, te povezanost s istraživačkim radom,
razlogom što se časopis brzo afirmirao u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji,
pa i u svijetu, a Zagreb postao važnim ruralnosociologijskim središtem.
Svetozar Livada drži da je zagrebačka skupina prihvaćena centrom
zbog bitne uloge časopisa Sociologija sela u razvoju istraživanja i
konstituiranju sociologije sela. O Zagrebačkoj se ruralnosociologijskoj
školi opravdano govori jer ta grupa od osnutka prakticira sociologiju
sela kao primijenjenu i glavnu disciplinu u interdisciplinarnom istraživanju sela i agrara, zbog metodologijskog prinosa i presudne
uloge časopisa u uvođenju sociologije sela kao nastavne discipline na
fakultete. Livada je zadovoljan što se časopis, unatoč teškoćama,
održao, zadržao profil i što je postao referentan za promociju znanstvenika. Na kraju je izdvojio tranzicijske probleme koje sociolozi
sela ne istražuju: centralizaciju i voluntaristićku upravno-teritorijalnu
podjelu, razaranje zatvorenih ciklusa proizvodnje (PIK-ovi), civilnu
stranu rata i devastaciju ruralnog prostora, pretvorbu s pauperizacijom radnika-seljaka, siromašenje seljaštva i propadanje
sela, razaranje zadrugarstva i drugo.
Vlado Puljiz je u tekstu "Časopis Sociologija sela, širenje istraživanja
i kontakata« elaborirao tri pitanja. Prvo, krajem 1963. godine u Odjelu za sociologiju sela Agrarnog instituta i u redakciji časopisa vladala je kreativna, intelektualno-poduzetnička klima: skupina
entuzijasta pod vodstvom S. Šuvara smatrala je časopis prvorazrednom legitimacijom i časopis joj je omogućio kontakte sa
svijetom. Drugo, Puljiz je pokazao da je za razvoj časopisa bio bitan
paralelan razvoj ruralnosociologijskih istraživanja u Agrarnom institutu, a poslije u Centru za sociologiju sela, grada i prostora Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. S tim se istraživanjima širio i mijenjao sadržaj ni dijapazon časopisa. Treće,
uvjet održanja časopisa jest nova generacija Zagrebačke ruralnosociologijske škole. Izdvojio je tri planirana ali neizvedena projekta: istraživanje tzv. vitalnih individualnih gospodarstava, strukture zemljišnih vlasnika, te socijalnih posljedica izgradnje autoceste Zagreb - Split.
Maja Štambuk (Povodom 40. godišnjice Sociologije sela: struka, stvarnost i politika) smatra da je od ciljeva časopisa "Sociologija
sela« ostvaren onaj znanstveni: ustrajući na znanstvenom pristupu
seoskim problemima i fenomenima te potičući empirijska istraživanja,
časopis je postao nezaobilazan izvor za pisanje nenapisane povijesti
hrvatskoga sela. Međutim, o njegovu se utjecaju na ruralnu i agrarnu
politiku, teško može i govoriti. Prvo, ruralna se politika u Hrvatskoj
nije oblikovala. Glavna nadležna tijela za ruralni prostor svode selo na
poljoprivredu, pa razvoj sela drže razvojem poljoprivrede. Drugo, na
ruralni razvitak indirektno utječu različita intelektualna urbana zanimanja - urbani sociolozi, arhitekti, urbanisti, pravnici, ekonomisti,
za koje je seoski razvitak prije svega komplementaran urbanome te
koji u selu žele probrati ono najkvalitetnije i preseliti u grad. Kao kontrapunkt, zbog dobrobiti sela založila
Nakon što je autor Poslanice Hebrejima izložio uzvišenost Kristova svećeništva po redu Melkisedekovu, savršenog, efikasnog kad je u pitanju spasenje, prelazi na opomene i poticaje na vjernost Kristu. ...On ukratko nastavlja teme koje je već ranije razradio (Heb 10,19-31). Isus je Veliki svećenik nad Kućom Božjom. Svojom je krvlju svečano otvorio nebesko svetište. U svojoj je osobi Isus prvi otvorio novi i živi put prema nebu, omogućio pristup Bogu, i novi oblik zajedništva s Bogom. Tu Isusovu ulogu za ljude smije se usporediti s onom jednoga preteče: oni koja ga slijede moraju proći upravo tim i takvim putem. Ali da tu uopće postoji put, slobodni i izravni pristup Bogu, zahvaliti treba Njemu koji je podigao most. Isusov život i smrt su most čovjeka prema Bogu. Zbog svega toga potiču se vjernici da ostanu posve vjerni, čista srca, da gaje nepokolebivu nadu, da se nadmeću u ljubavi i da ne napuštaju liturgijske sastanke, na kojima se međusobno potiču i opominju. Tako se pripravljaju za Dan Gospodinov (Heb 10,22-15) i konačni susret s Bogom. Drugi veliki motiv za vjernost je opasnost da otpadnu od vjere, da izgube potrebite uvjete za Božje oproštenje i tako upadnu u njegove kazne (Heb 10,26-31). I u drugim se promatranim tekstovima otkriva mjesto koje vjernicima pripada u odnosu na Boga i njegovu Crkvu ali u tome je i njihova odgovornost. Veći i bolji Savez implicira i veću odgovornost. Zbog svoga duhovnog položaja vjernici mogu klicati od radosti (l Pt 1,8). Kao sugrađani svetih pripušteni su Kući Božjoj (Heb 2,19; 3,6), imaju pristup punini života. Istodobno su pozvani na veliku darežljivost i velikodušnost. U Heb 12,18-24 vidi se pak kako su se kršćani približili anđelima, građanima neba, Bogu i »posredniku novoga Saveza«, tj. Isusu s njegovom žrtvom. Sve su to uzvišene stvarnosti, koje ne užasavaju kao one staroga Saveza. Približili su se milosrđu i milosti, što ulijeva povjerenje i radost. A u Heb 13,20-21 se vidi kako kršćani prinose svoju žrtvu hvale Bogu po Isusu Kristu. Uz taj kult oni pridružuju dobrotvornost, zajedništvo dobara, koje su isto žrtva i voljna poslušnost. Oni pronalaze snagu da to sve čine i da još budu spremni »na svako dobro djelo« u Bogu, koji je Isusa podigao od mrtvih, Pastira koji je po vječnom Savezu prolio svoju krv.
Mlijeko je jedna od najstarijih namirnica u ishrani čoveka. Tvrde da kao takvo korišteno još od 15.000 godina prije naše ere. Ono spada u najplemenitiju i najsadržajniju hranu kao i jaja, jer služi ...za reprodukciju vrste. Čovjeku nije trebalo dugo da to uvidi i iskoristi mlijeko svekolike muzne stoke za svoju ishranu.
