cilj ove doktorske disertacije je razvoj i empirijsko testiranje modela koji integrira dvije suprotstavljene škole strateškog menadžmenta, interno orijentirani koncept dinamičnih sposobnosti i ...eksterno orijentirani Porterov model industrijske strukture, u objašnjavanju postizanja konkurentske prednosti i natprosječnih performansi poduzeća.
Teorijski dio rada istražuje i analizira literaturu o teorijama konkurentske prednosti te usporedbom stavova najznačajnijih autora nastoji razjasniti prirodu i karakteristike dinamičkih sposobnosti poduzeća. Na temelju zaključaka proizašlih iz analize relevantne literature, formiran je konceptualni model koji ujedinjuje pristup dinamičkih sposobnosti i Porterov pristup konkurentskih sila.
Koristeći uzorak 265 tvrtki koje djeluju u različitim industrijama, u radu je oblikovan i testiran višedimenzionalni konstrukt dinamičkih sposobnosti, koji se sastoji od procesnog aspekta dinamičkih sposobnosti, adaptivne sposobnosti, apsorpcijske sposobnosti i inovacijske sposobnosti te je oblikovan model strukturnih jednadžbi, s ciljem analize odnosa dinamičkih sposobnosti, industrije, strateški signifikantnih resursa i sposobnosti, konkurentske prednosti i performansi poduzeća.
Rezultati istraživanja ukazuju na opću prikladnost predloženog modela te postojanje konvergentne i diskriminacijske valjanosti i pouzdanosti mjernog modela, a potvrđivanjem svih postavljenih hipoteza dokazana je i valjanost teorije predložene modelom. Dakle, potvrđeno je da dinamičke sposobnosti stvaraju i oblikuju strateški signifikantne resurse i sposobnosti. S druge strane, strateški signifikantni resursi i sposobnosti, kao posrednička varijabla određuju održivu konkurentsku prednost poduzeća. Nadalje, dokazano je da održiva konkurentska prednost dovodi do postizanja dugoročnih natprosječnih performansi. Potvrđen je i utjecaj industrijskih sila na performanse poduzeća, dok je povezanost između dinamičkih sposobnosti i industrije djelomično potvrđena. Rezultati pokazuju da i dinamičke sposobnosti i industrijske sile utječu na performanse poduzeća, ali različitim intenzitetom. Naime, dinamičke sposobnosti imaju veći utjecaj na performanse poduzeća nego industrija. Na kraju rada, u zaključnim razmatranjima, prezentiran je doprinos disertacije, kao i ograničenja te smjernice za buduća istraživanja.
Ključne riječi: dinamičke sposobnosti, industrija, Porterove konkurentske sile, konkurentska prednost, performanse poduzeća, modeliranje strukturnih jednadžbi
The main goal of this dissertation is the development and empirical verification of the model that incorporates two opposing schools of strategic management; the internally oriented concept of dynamic capabilities, and the externally oriented, Porter's model of industrial structure, with the aim of explaining sources of sustainable competitive advantage and long-term above-average performance.
The theoretical part of the dissertation explores and reviews the literature dealing with theories of competition and competitive advantage and engages in conceptual development based on this literature. Given the fact that there is no consensus about the definition and nature of dynamic capabilities, this part of the dissertation attempts to clarify the nature and characteristics of dynamic capabilities by comparing attitudes of main dynamic capabilities researchers. After this, the model that encompasses dynamic capabilities approach and Porter's five forces perspective in an integrated framework is developed.
Using data from 265 firms that operate in a wide range of industries, the dissertation articulates and measures dynamic capabilities as a multi-dimensional construct with four underlying factors: underlying processes, adaptive capability, absorptive capability and innovative capability. Then, structural equation modeling is employed to explore the relationships between dynamic capabilities, industry, VRIN resources and capabilities, competitive advantage and firm performance.
The model provided an adequate fit of the data and indicated overall construct validity. Overall research results are consistent with the hypothesized relationships. It is confirmed that dynamic capabilities create and shape the firm's resources and capabilities. In turn, these mediating variables determine a firm's competitive advantage. It is proven that sustainable competitive advantage creates sustained superior performance. The influence of industry forces on firm performance is confirmed, while the hypothesized relationship between dynamic capabilities and industry is partially confirmed. Results suggest that dynamic capabilities and industry forces both influence firm performance, but in different magnitude. Dynamic capabilities have a greater impact on a firm performance than industry forces. In the dissertation synthesis, limitations and suggestions for future research are presented.
Key words: dynamic capabilities, industry, five forces framework, competitive advantage, firm performance, structural equation modeling
Iznesen je pregled problematike odnosa psihologije kao znanosti i medija koji psihologijske spoznaje promoviraju. Analizirana je realna zastupljenost psihologije u medijima, kod nas i u svijetu, te ...zapreke u komunikacijama znanstvenika i predstavnika medija (koje postavljaju sami znanstvenici, odnosno mediji). Zatim je razmotreno pitanje koji je medij pogodniji za komunikaciju znanstvenih spoznaja iz područja psihologije. Utvrđeno je da postoje važna etička pitanja u davanju psiholoških znanja na raspolaganje medijima te dileme koje treba sustavno razriješiti. U svijetu postoje mnogi pristupi i strategije interakcije između istraživača i medija, pa se analizira i stanje u Hrvatskoj u tome pogledu, za područje psihologije. Osmišljeni su i potencijalni budući koraci za sustavno usklađivanje komunikacije medija i psihologije. Dobar početak mogla bi biti i inicijativa s Drugoga kongresa hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva.
Ovaj rad preispituje neke od ponuđenih odgovora na pitanja o osnovnim polazištima i metodologiji filmske antropologije i, u okviru njih, o odnosu znanosti i umjetnosti u njezinim proizvodima. ...Antropolozi su, naime, ponudili kriterije po kojima bi se određeni film mogao smatrati etnografskim, no pitanje je ne ignoriraju li zapravo neki od tih kriterija psihologiju filmskog jezika i filmske dramaturgije, tj. suštinu samog filma. Može li uopće djelo čije je osnovno izražajno sredstvo iluzija u potpunosti zadovoljiti zahtjeve etnološkog istraživanja i izražavanja? Zaključak je rada kako film ne može zadovoljiti svim zahtjevima antropološke znanosti, a da pritom ne izgubi neke od svojih suštinskih kvaliteta. Stoga antropolozi moraju raščlaniti njegove mogućnosti, sa svrhom otkrivanja antropološke iskoristivosti svake od njih. Pritom bi se trebali poslužiti i suvremenim dostignućima svjetske tehnologije.
Otkad su računala ušla u masovnu uporabu, postojala su nastojanja da se osobe oštećena vida uvedu u svijet programiranja. Međutim, ubrzani razvoj grafičkih sučelja u ovom području doveo je programere ...oštećena vida do točke u kojoj se više nisu mogli nositi s vizualnim aspektima novih programskih koncepata. Analizirajući trenutno stanje, može se doći do zaključka da je upravo oblikovanje grafičkih sučelja jedan od dominantnih problema programera oštećena vida koji traži adekvatno rješenje. U okviru ovog doktorskog rada provedeno je istraživanje o potrebi i ključnim karakteristikama koncepta i sustava koji bi doveli do rješenja problema programera oštećena vida u području oblikovanja grafičkih sučelja u domeni klasičnog stolnog programiranja. Temeljem provedenog istraživanja izrađen je konceptualni model sustava za pomoć osobama oštećena vida u razvoju grafičkih sučelja. Uz konceptualni model, razvijen je i funkcionalni sustav s novim deskriptivnim jezikom GUIDL (Graphical User Interface Description Language) kao centralnim dijelom koji omogućava programerima oštećena vida jednostavan i prilagođen način opisa grafičkih sučelja tekstualnim putem. Opisana sučelja je moguće u okviru razvijenog sustava prevesti u neku od aktualnih programskih tehnologija što u konačnici omogućava programerima oštećena vida da se uključe sa svojim idejama i radom u aktualne projekte. Nad razvijenim sustavom je provedeno testiranje koje je pokazalo da razvijeni konceptualni model i sustav predstavljaju uporabljivo rješenje za problem razvoja grafičkih sučelja za potrebe osoba oštećena vida.
Since computers have entered into mass usage, there have been efforts to introduce visually impaired into the world of programming. These efforts have been successful and computers have brought a number of advantages for visually impaired, such as easier access to information, books and articles, easier communication, etc. Along with other advantages, computer usage has created new jobs for visually impaired. One of these jobs was programming and software design. Visually impaired programmers have been able to perform their jobs for years since all graphical user interfaces (GUIs) were based on text and developed assistive technology in the form of text to speech converters was sufficient for enabling visually impaired to produce computer code and develop programs. However, the rapid development of GUI in this area, has led the visually impaired programmers to the point where they could no longer cope with the visual aspects of new programming concepts. This transition did not come overnight, but is has soon become clear that existing assistive technology will not be able to cope with all of new graphical concepts. Analyzing current situation, it can be concluded that a visual programming and GUI design are the dominant problems for visually impaired programmers that need an adequate solution. In this doctoral thesis, several different approaches for solution of the problems mentioned are stated along with the discussion about the most effective solution that is proposed as the general solution. Existing efforts in solving the problems mentioned are also stated and described. The research about the need for this kind of solution and about its desired characteristics is also presented. Considering a review of existing efforts to solve this problem a new model is proposed, whose central part consists of a new description language GUIDL (Graphical User Interface Description Language) that enables visually impaired to create visual interfaces in a suitable and simple way using pure textual form. A graphic interface described in GUIDL language is translatable into a form supported by newer software development environments and programming languages in the field of classic desktop programming. In this way proposed solution enables visually impaired to be involved in the design part of the overall software design process.
Otkad su računala ušla u masovnu uporabu, postojala su nastojanja da se osobe oštećena vida uvedu u svijet programiranja. Međutim, ubrzani razvoj grafičkih sučelja u ovom području doveo je programere oštećena vida do točke u kojoj se više nisu mogli nositi s vizualnim aspektima novih programskih koncepata. Analizirajući trenutno stanje, može se doći do zaključka da je upravo oblikovanje grafičkih sučelja jedan od dominantnih problema programera oštećena vida koji traži adekvatno rješenje. U okviru ovog doktorskog rada provedeno je istraživanje o potrebi i ključnim karakteristikama koncepta i sustava koji bi doveli do rješenja problema programera oštećena vida u području oblikovanja grafičkih sučelja u domeni klasičnog stolnog programiranja. Temeljem provedenog istraživanja izrađen je konceptualni model sustava za pomoć osobama oštećena vida u razvoju grafičkih sučelja. Uz konceptualni model, razvijen je i funkcionalni sustav s novim deskriptivnim jezikom GUIDL (Graphical User Interface Description Language) kao centralnim dijelom koji omogućava programerima oštećena vida jednostavan i prilagođen način opisa grafičkih sučelja tekstualnim putem. Opisana sučelja je moguće u okviru razvijenog sustava prevesti u neku od aktualnih programskih tehnologija što u konačnici omogućava programerima oštećena vida da se uključe sa svojim idejama i radom u aktualne projekte. Nad razvijenim sustavom je provedeno testiranje koje je pokazalo da razvijeni konceptualni model i sustav predstavljaju uporabljivo rješenje za problem razvoja grafičkih sučelja za potrebe osoba oštećena vida.
Proturječnost stavova o položaju biologije unutar ili izvan područja znanosti može se podijeliti na nekoliko osnovnih pristupa. Prvi pristup smješta biologiju izvan znanstvenog područja zbog ...nedostatka univerzalnosti, nedostatka strogih generalizacija i nedostatka stroge kvantitativne strukture. Drugi pristup smatra biologiju znanošću koju treba svesti na fiziku. Treći pristup vidi značajne razlike između biologije s jedne, i fizike i kemije s druge strane, ali ipak tvrdi da je biologija prava znanost, no samostalna i s vlastitim pojmovnikom i metodologijom. Poredba načela prirodne znanosti s obilježjima biologije ukazuje na nedostatak determinizma, neprikladnost esencijalizma i manjkavosti redukcionističkog pristupa u području biološkog. S druge strane, biologija ima neka posebna obilježja. Biologija je znanost samostalna u određenju svoga područja i biranju prikladnog pojmovnika i metoda proučavanja. Njezino područje, pojmovnik, logika i metodologija ne podudaraju se potpuno s onima ostalih znanosti, ali se u potpunosti ni ne razilaze.
Moj rad u vezi s Vicovom misli polazi od stajališta da sveukupna zapadna filozofska misao – kao uostalom i religija i moderna znanost – predstavlja proizvod čovjekovog obrambenog mehanizma protiv ...straha od smrti kao sveopćeg ništavila, odnosno kao obrana od evidentnosti da stvari izlaze iz ničega u kojem se, na kraju egzistencijalnog ciklusa, neminovno i vraćaju. Riječ je o evidentnosti koju je starogrčka filozofija prva evocirala i prikazala.
U sklopu tog općeg filozofskog obrambenog mehanizma i Vicova »Nova znanost« promatrana je kao još jedan pokušaj da se u kaotičnost još neuređenih društvenih činjenica uvede određeni epistemski red, tako da se fenomenološka zbilja obuhvati u jednom racionalnom totalitetu koji će ljudskom biću pružati sigurnost.
U tom smislu, Vicova filozofija, a posebice njegovo glavno djelo Načela nove znanosti, zauzima posebno mjesto unutar zapadne filozofske tradicije, jer u sebi sadržava i ujedinjuje dvije važne komponente europske misli koje će se u moderno doba razvijati u različitim pravcima. Misli se, s jedne strane, na filozofsku misao koja će svoj vrhunac dostići u Hegelovoj sistematizaciji zapadne filozofske misli i, s druge strane, na modernu znanost koja će, u svojoj sve većoj specijalizaciji u sve partikularnije znanstvene discipline i parcijalizaciji same stvarnosti, istinu identificirati s djelotvornošću proučavanih činjenica, ostavljajući po strani apstraktnu, epistemsku istinu filozofije.
U članku se kroz višedisciplinarni pristup kognitivnih znanosti proučava osobito ljudsko iskustvo povezano s religioznim doživljajem stvarnosti, koje se u tradiciji discipline povijesti religija ...naziva ‘iskustvo svetoga’. U skladu s teorijom emergencije, predlaže se definicija iskustva svetoga kao stanja svijesti sa subjektivnom kvalitetom integracije, specifičnim neurološkim korelatom i funkcionalnim obilježjima. Emergentne teorije svijesti pružaju ontološki ujednačeno tumačenje iskustava svetoga nudeći »naravna« objašnjenja bez odricanja njihove fenomenološke subjektivnosti. Prijenos iskustva svetoga iz unitarnoga, svojevrsnog intencionalno neobojenoga stanja, u izrecivi jezični kôd intencionalno relevantnih pojmova sa sveprožimajućim utjecajima na opojmljivanje svijeta razmatra se pomoću kognitivne jezične teorije u tradiciji Johnsona i Lakoffa. Sposobnost izricanja značenja iskustva svetoga sagledava se kao emergentno svojstvo pojmovnog procesuiranja metaforičkoga razmišljanja uvjetovanoga utjelovljenošću uma i kulturalnim odrednicama. Predloženi pristup omogućuje tumačenje nastanka složenih mitoloških i kulturalnih modela temeljem iskustva svetoga, ali i ukazuje na njegovu kulturalnu neuvjetovanost zadanu nediskurzivnom naravi samog iskustva.
U posljednje vrijeme sve su izraženiji zahtjevi za “uporabljivom” znanosti s izravno primjenjivim rezultatima u praksi. Mnoge europske zemlje, tako i Srbija i Hrvatska, postavljaju slične zahtjeve. ...Postojeće strategije i zakoni koji se odnose na znanstvenoistraživačku djelatnost javnih instituta (Vlada RS 2010, Vlada RH 2006, Hrvatski sabor 2003, MZOS 2006, 2007, 2010) navode da se znanstvenoistraživačka djelatnost obavlja radi ostvarivanja državnih interesa, uskom suradnjom s praksom i aktivnim prijenosom znanstveno utemeljenih i pravodobnih informacija donositeljima odluka i ostalim zainteresiranim stranama. Na primjeru Instituta za nizinsko šumarstvo i okoliš iz Srbije, pokazat ćemo da li, kako i u kojoj mjeri javni znanstveni instituti u području šumarstva i okoliša “osluškuju” potrebe sudionika u političkim procesima, odnosno koliko je znanstvenoistraživačka djelatnost Instituta u skladu sa zahtjevom “uporabljive znanosti”. Pri tome ćemo se poslužiti modelom resornoga istraživanja (Böcher i Krott 2010), koji aktivnosti i rezultate Instituta promatra kroz sfere istraživanja, integracije, znanstvene i praktične primjene. Veze između tih sfera prikazane su proizvodnim linijama, koje predstavljaju tijek i rezultate proizvodnje, u našem slučaju projekata. Analiza obuhvaća 51 znanstveno-istraživački projekt u razdoblju od 2005. do 2010. godine. Rezultati pokazuju primjenjivost modela resornoga istraživanja na odabrani Institut te jaku vezu između Instituta i korisnika rezultata istraživanja. Korišteni model, analizom aktivnosti Instituta za nizinsko šumarstvo i okoliš naglašava upravo uporabljivost rezultata koja je pri uobičajenim metodama evaluacije Instituta teško vidljiva.
Autorica kritički razmatra shvaćanje komparativne politike u programskim dokumentima Fakulteta političkih znanosti, a koje počiva na temeljnoj postavci da je komparativna politika poddisciplina ...međunarodne politike. Nasuprot tome, autorica tvrdi: 1. da komparativna politika nije poddisciplina međunarodne politike nego samostalna disciplina političke znanosti koja se akademski etablirala uz političku teoriju, međunarodnu i unutarnju politiku; 2. da predmet komparativnih istraživanja može biti i međunarodna i unutarnja politika; 3. da za određenje komparativne politike nije bitan predmet nego metodologija istraživanja. Te se postavke nastoje izvesti iz prikaza teorijskoga i metodološkoga razvoja discipline i njezina sadašnjeg stanja te, na temelju toga, upozoriti na znanstvene, nastavne i organizacijske probleme komparativne politike u Hrvatskoj.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
U prilogu se raspravlja o pojavi zloupotrebe darovitih ljudi u povijesti,
a prije svega u današnjem ekološki razornom modelu razvoja. Navode se osnovni razlozi za raspravu te se otvara kompleksni ...problem odgovornosti darovitih i njihovih odgajatelja za promjenu postojeće razvojne paradigme u novu, koja bi se temeljila na humanističkim vrijednostima te stvarala ekološki povoljnije uvjete za opstanak života i čovjeka na Zemlji. Zatim se ukratko iznose osnovne pretpostavke drukčije podrške nadarenima tijekom njihova razvoja i školovanja. Propituju se zatim mogućnosti širokoga humanističkog obrazovanja kao osnove za odabir i usvajanje odgovarajućih vrijednosti, koje bi osiguravale prihvatljivu upotrebu znanosti, tehnologije i tehnike nego što je to bilo do sada.
