Proturječnost stavova o položaju biologije unutar ili izvan područja znanosti može se podijeliti na nekoliko osnovnih pristupa. Prvi pristup smješta biologiju izvan znanstvenog područja zbog ...nedostatka univerzalnosti, nedostatka strogih generalizacija i nedostatka stroge kvantitativne strukture. Drugi pristup smatra biologiju znanošću koju treba svesti na fiziku. Treći pristup vidi značajne razlike između biologije s jedne, i fizike i kemije s druge strane, ali ipak tvrdi da je biologija prava znanost, no samostalna i s vlastitim pojmovnikom i metodologijom. Poredba načela prirodne znanosti s obilježjima biologije ukazuje na nedostatak determinizma, neprikladnost esencijalizma i manjkavosti redukcionističkog pristupa u području biološkog. S druge strane, biologija ima neka posebna obilježja. Biologija je znanost samostalna u određenju svoga područja i biranju prikladnog pojmovnika i metoda proučavanja. Njezino područje, pojmovnik, logika i metodologija ne podudaraju se potpuno s onima ostalih znanosti, ali se u potpunosti ni ne razilaze.
Moj rad u vezi s Vicovom misli polazi od stajališta da sveukupna zapadna filozofska misao – kao uostalom i religija i moderna znanost – predstavlja proizvod čovjekovog obrambenog mehanizma protiv ...straha od smrti kao sveopćeg ništavila, odnosno kao obrana od evidentnosti da stvari izlaze iz ničega u kojem se, na kraju egzistencijalnog ciklusa, neminovno i vraćaju. Riječ je o evidentnosti koju je starogrčka filozofija prva evocirala i prikazala.
U sklopu tog općeg filozofskog obrambenog mehanizma i Vicova »Nova znanost« promatrana je kao još jedan pokušaj da se u kaotičnost još neuređenih društvenih činjenica uvede određeni epistemski red, tako da se fenomenološka zbilja obuhvati u jednom racionalnom totalitetu koji će ljudskom biću pružati sigurnost.
U tom smislu, Vicova filozofija, a posebice njegovo glavno djelo Načela nove znanosti, zauzima posebno mjesto unutar zapadne filozofske tradicije, jer u sebi sadržava i ujedinjuje dvije važne komponente europske misli koje će se u moderno doba razvijati u različitim pravcima. Misli se, s jedne strane, na filozofsku misao koja će svoj vrhunac dostići u Hegelovoj sistematizaciji zapadne filozofske misli i, s druge strane, na modernu znanost koja će, u svojoj sve većoj specijalizaciji u sve partikularnije znanstvene discipline i parcijalizaciji same stvarnosti, istinu identificirati s djelotvornošću proučavanih činjenica, ostavljajući po strani apstraktnu, epistemsku istinu filozofije.
U članku se kroz višedisciplinarni pristup kognitivnih znanosti proučava osobito ljudsko iskustvo povezano s religioznim doživljajem stvarnosti, koje se u tradiciji discipline povijesti religija ...naziva ‘iskustvo svetoga’. U skladu s teorijom emergencije, predlaže se definicija iskustva svetoga kao stanja svijesti sa subjektivnom kvalitetom integracije, specifičnim neurološkim korelatom i funkcionalnim obilježjima. Emergentne teorije svijesti pružaju ontološki ujednačeno tumačenje iskustava svetoga nudeći »naravna« objašnjenja bez odricanja njihove fenomenološke subjektivnosti. Prijenos iskustva svetoga iz unitarnoga, svojevrsnog intencionalno neobojenoga stanja, u izrecivi jezični kôd intencionalno relevantnih pojmova sa sveprožimajućim utjecajima na opojmljivanje svijeta razmatra se pomoću kognitivne jezične teorije u tradiciji Johnsona i Lakoffa. Sposobnost izricanja značenja iskustva svetoga sagledava se kao emergentno svojstvo pojmovnog procesuiranja metaforičkoga razmišljanja uvjetovanoga utjelovljenošću uma i kulturalnim odrednicama. Predloženi pristup omogućuje tumačenje nastanka složenih mitoloških i kulturalnih modela temeljem iskustva svetoga, ali i ukazuje na njegovu kulturalnu neuvjetovanost zadanu nediskurzivnom naravi samog iskustva.
U posljednje vrijeme sve su izraženiji zahtjevi za “uporabljivom” znanosti s izravno primjenjivim rezultatima u praksi. Mnoge europske zemlje, tako i Srbija i Hrvatska, postavljaju slične zahtjeve. ...Postojeće strategije i zakoni koji se odnose na znanstvenoistraživačku djelatnost javnih instituta (Vlada RS 2010, Vlada RH 2006, Hrvatski sabor 2003, MZOS 2006, 2007, 2010) navode da se znanstvenoistraživačka djelatnost obavlja radi ostvarivanja državnih interesa, uskom suradnjom s praksom i aktivnim prijenosom znanstveno utemeljenih i pravodobnih informacija donositeljima odluka i ostalim zainteresiranim stranama. Na primjeru Instituta za nizinsko šumarstvo i okoliš iz Srbije, pokazat ćemo da li, kako i u kojoj mjeri javni znanstveni instituti u području šumarstva i okoliša “osluškuju” potrebe sudionika u političkim procesima, odnosno koliko je znanstvenoistraživačka djelatnost Instituta u skladu sa zahtjevom “uporabljive znanosti”. Pri tome ćemo se poslužiti modelom resornoga istraživanja (Böcher i Krott 2010), koji aktivnosti i rezultate Instituta promatra kroz sfere istraživanja, integracije, znanstvene i praktične primjene. Veze između tih sfera prikazane su proizvodnim linijama, koje predstavljaju tijek i rezultate proizvodnje, u našem slučaju projekata. Analiza obuhvaća 51 znanstveno-istraživački projekt u razdoblju od 2005. do 2010. godine. Rezultati pokazuju primjenjivost modela resornoga istraživanja na odabrani Institut te jaku vezu između Instituta i korisnika rezultata istraživanja. Korišteni model, analizom aktivnosti Instituta za nizinsko šumarstvo i okoliš naglašava upravo uporabljivost rezultata koja je pri uobičajenim metodama evaluacije Instituta teško vidljiva.
Autorica kritički razmatra shvaćanje komparativne politike u programskim dokumentima Fakulteta političkih znanosti, a koje počiva na temeljnoj postavci da je komparativna politika poddisciplina ...međunarodne politike. Nasuprot tome, autorica tvrdi: 1. da komparativna politika nije poddisciplina međunarodne politike nego samostalna disciplina političke znanosti koja se akademski etablirala uz političku teoriju, međunarodnu i unutarnju politiku; 2. da predmet komparativnih istraživanja može biti i međunarodna i unutarnja politika; 3. da za određenje komparativne politike nije bitan predmet nego metodologija istraživanja. Te se postavke nastoje izvesti iz prikaza teorijskoga i metodološkoga razvoja discipline i njezina sadašnjeg stanja te, na temelju toga, upozoriti na znanstvene, nastavne i organizacijske probleme komparativne politike u Hrvatskoj.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
U prilogu se raspravlja o pojavi zloupotrebe darovitih ljudi u povijesti,
a prije svega u današnjem ekološki razornom modelu razvoja. Navode se osnovni razlozi za raspravu te se otvara kompleksni ...problem odgovornosti darovitih i njihovih odgajatelja za promjenu postojeće razvojne paradigme u novu, koja bi se temeljila na humanističkim vrijednostima te stvarala ekološki povoljnije uvjete za opstanak života i čovjeka na Zemlji. Zatim se ukratko iznose osnovne pretpostavke drukčije podrške nadarenima tijekom njihova razvoja i školovanja. Propituju se zatim mogućnosti širokoga humanističkog obrazovanja kao osnove za odabir i usvajanje odgovarajućih vrijednosti, koje bi osiguravale prihvatljivu upotrebu znanosti, tehnologije i tehnike nego što je to bilo do sada.
Morske su luke i lučko okruženje ključni podsustavi pomorskoga i prometnoga sustava države te sudjeluju u razvoju lučkih i brojnih pratećih gospodarskih djelatnosti, čime utječu na razvoj lokalnoga, ...regionalnoga i nacionalnoga gospodarstva. U uvjetima procesa globalizacije, liberalizacije, privatizacije, restrukturiranja, informatizacije te, zbog monopolnoga položaja u prijevozu masovnih tereta, morske se luke kontinuirano moraju prilagođavati suvremenim uvjetima poslovanja da bi ostale konkurentne na svjetskome globalnom tržištu. Danas su najveće i najefikasnije luke u svijetu i dalje javne luke, ali samo nekolicinom upravlja javni sektor. Upravo u nemogućnosti ostvarivanja svojih razvojnih ciljeva, luke su se okrenule privatnome sektoru kao partneru u financiranju i upravljanju iz nekoliko razloga: kontinuirane potrebe za unapređenjem operativne efikasnosti, povećanja uslužnoga kapaciteta, modernizacije i unaprjeđenja nivoa pružanja lučkih usluga, te zahtjeva investiranja koji se nalaze izvan financijskih i upravljačkih mogućnosti javnih lučkih vlasti.
Aktualno se stanje u morskim lukama Republike Hrvatske može ocijeniti nezadovoljavajućim. Ograničeni pristup izvorima dugoročnoga financiranja, uz vlastita sredstva nedostatna za financiranje većih kapitalnih ulaganja, rezultira zastojem u razvoju pojedinih luka. Pravni okvir ne rješava složena pitanja ulaganja kapitala na pomorskome dobru te i dalje nije uspostavljen cjeloviti, jasan i transparentan integralni model upravljanja pomorskim dobrom. Neodržive državne subvencije te netransparentnost u utvrđivanju prioriteta razvoja pojedinih luka rezultiraju stihijskim upravljanjem, bez teorijske i znanstvene potpore, kao i praktične primjene relevantnih čimbenika rasta i razvoja. Održivost pristupa financiranja javno-privatnoga partnerstva u sustavu morskih luka, nije samome sebi svrha. Potreba za boljim poslovanjem, nužno traži partnera koji će moći ispuniti tri ključna uvjeta: postizanje efikasnosti (ekonomičnost, profitabilnost) lučkih operacija na svjetskome nivou, konkurentnost cijena spram sjevernojadranskih i mediteranskih luka te kvalitetu lučkih usluga na svjetskoj razini.
Iz navedenih se razloga nužno javlja potreba promišljanja o razvoju lučkih sustava Republike Hrvatske prema načelu javno – privatnoga partnerstva. Takav je opći model razvoja temeljen na sustavnome pristupu, generiranju mogućih scenarija razvoja, ovisno o stupnju uključenosti privatnoga partnera (status quo, minimalna i maksimalna participacija privatnoga partnera), odabiru onih kriterija evaluacije koji doprinose razvoju te vrjednovanju pojedinih interesnih skupina: državnoga sektora, privatnoga sektora i civilnoga društva. U doktorskoj je disertaciji primijenjena višeučesničko-višekriterijska analize na primjeru Riječke luke temeljena na optimizaciji i rangiranju scenarija sukladno zadanome cilju, problemu istraživanja, kriterijima i mišljenjima interesnih skupina. Odabir primjerenoga scenarija razvoja i implementacije javno-privatnoga partnerstva je temeljen na određenim pretpostavkama, a obuhvaća brojne aktivnosti vezane za pripremu, provedbu i kontrolu modela. Uspješnost provedbe javno – privatnoga partnerstva se može mjeriti ostvarenim ekonomskim učincima, primjerice stvaranjem boljih preduvjeta razvoja lučke djelatnosti, većom dostupnosti dugoročnih izvora financiranja, rasterećenjem proračuna javnih (lokalnih) institucija, razvojem lokalnoga, regionalnoga i nacionalnoga gospodarstva i slično.
Sea ports and the port environment are a key subsystem of the maritime and state transport system. They participate in the development of the port activities and in the other supporting economic activities that affect on the development of local, regional and national economy. In terms of globalization, liberalization, privatization, restructuring, information technology, and the port`s monopolist position in the mass transport of cargo, seaports need to adapt to the modern business conditions to remain competitive in the global market. Today, the largest and the most efficient seaports in the world are still a public, but only a few of them are still managed by public sector. In inability to achieve the higher stage of development process ports are turned to the private sector as partners in financing and management for several reasons; need to improve operational efficiency and increase service capacity, to modernize and improve the level of port services, and finally to insure investment requirements that are outside financial and managerial capabilities of public port authorities.
The current situation in the Croatian seaports is unsatisfactory. The limited accesses to sources of long-term financing and insufficient own resources for finance major capital investments are resulting in delayed development of certain Croatian ports. The legal framework still does not resolve the complex issues of the capital investment in the public maritime domain and still has not established a comprehensive, clear and transparent governance integrated model for managing issues in the public maritime domain. Government subsidies, that are unsustainable and lack of transparency in setting priorities for the seaports development, results in impulsive control without the theoretical and scientific support, as well as practical application of the relevant factors of growth and the development. The sustainability of access to finance public-private partnership in the system of seaports is not purpose by itself. The need for better business operation requires a partner who will be able to meet three key conditions: the achievement of port operations efficiency at the world level, price competition against the Northern and Mediterranean ports and the quality of port services on the global level.
For these reasons, need for deliberation on the development of the Croatian seaport system on the principals of public - private partnerships is neccesery. General model of development is based on systematic approach, generation of possible scenarios depending on the degree of private partner involvement (the status quo, minimal and maximum participation), the selection criteria for evaluating those who contribute to the development and evaluation of certain stakeholders: government sector, private sector and civil society. In doctoral dissertation The Multi-Act Multi-Criteria Analysis (MAMCA) in the case of the port of Rijeka was applied, that is based on the optimization and ranking of scenarios according to specific goals, research problem, criteria and opinions of stakeholders. Select the appropriate scenario development and implementation of the public-private partnership is based on certain assumptions and includes numerous activities related to the preparation, implementation and control models. The success of the implementation of public - private partnerships can be measured by the actual economic effects, such as creating better conditions for development of port activities, greater availability of long-term sources of finance, budget relieving the public (local) institutions, development of local, regional and national economy.
Morske su luke i lučko okruženje ključni podsustavi pomorskoga i prometnoga sustava države te sudjeluju u razvoju lučkih i brojnih pratećih gospodarskih djelatnosti, čime utječu na razvoj lokalnoga, regionalnoga i nacionalnoga gospodarstva. U uvjetima procesa globalizacije, liberalizacije, privatizacije, restrukturiranja, informatizacije te, zbog monopolnoga položaja u prijevozu masovnih tereta, morske se luke kontinuirano moraju prilagođavati suvremenim uvjetima poslovanja da bi ostale konkurentne na svjetskome globalnom tržištu. Danas su najveće i najefikasnije luke u svijetu i dalje javne luke, ali samo nekolicinom upravlja javni sektor. Upravo u nemogućnosti ostvarivanja svojih razvojnih ciljeva, luke su se okrenule privatnome sektoru kao partneru u financiranju i upravljanju iz nekoliko razloga: kontinuirane potrebe za unapređenjem operativne efikasnosti, povećanja uslužnoga kapaciteta, modernizacije i unaprjeđenja nivoa pružanja lučkih usluga, te zahtjeva investiranja koji se nalaze izvan financijskih i upravljačkih mogućnosti javnih lučkih vlasti.
Aktualno se stanje u morskim lukama Republike Hrvatske može ocijeniti nezadovoljavajućim. Ograničeni pristup izvorima dugoročnoga financiranja, uz vlastita sredstva nedostatna za financiranje većih kapitalnih ulaganja, rezultira zastojem u razvoju pojedinih luka. Pravni okvir ne rješava složena pitanja ulaganja kapitala na pomorskome dobru te i dalje nije uspostavljen cjeloviti, jasan i transparentan integralni model upravljanja pomorskim dobrom. Neodržive državne subvencije te netransparentnost u utvrđivanju prioriteta razvoja pojedinih luka rezultiraju stihijskim upravljanjem, bez teorijske i znanstvene potpore, kao i praktične primjene relevantnih čimbenika rasta i razvoja. Održivost pristupa financiranja javno-privatnoga partnerstva u sustavu morskih luka, nije samome sebi svrha. Potreba za boljim poslovanjem, nužno traži partnera koji će moći ispuniti tri ključna uvjeta: postizanje efikasnosti (ekonomičnost, profitabilnost) lučkih operacija na svjetskome nivou, konkurentnost cijena spram sjevernojadranskih i mediteranskih luka te kvalitetu lučkih usluga na svjetskoj razini.
Iz navedenih se razloga nužno javlja potreba promišljanja o razvoju lučkih sustava Republike Hrvatske prema načelu javno – privatnoga partnerstva. Takav je opći model razvoja temeljen na sustavnome pristupu, generiranju mogućih scenarija razvoja, ovisno o stupnju uključenosti privatnoga partnera (status quo, minimalna i maksimalna participacija privatnoga partnera), odabiru onih kriterija evaluacije koji doprinose razvoju te vrjednovanju pojedinih interesnih skupina: državnoga sektora, privatnoga sektora i civilnoga društva. U doktorskoj je disertaciji primijenjena višeučesničko-višekriterijska analize na primjeru Riječke luke temeljena na optimizaciji i rang
Istaknuta je važnost godišnje državne nagrade za znanost, te je dan pregled svih geodeta koji su do sada dobili godišnje državne nagrade za znanost. Dan je životopis prof. dr. sc. Tomislava Bašića, ...te iscrpan pregled objavljenih radova i projekata na kojima je sudjelovao.
Autor polemizira s kvaziznanstvenim ideološkim manifestom koji je politološkoj
zajednici izložila M. Kasapović u svojem, u samorazumijevanju, “revizionističkom
tekstu” “Izlazak iz množine? Kraj ...unutarnje kolonizacije hrvatske
politologije?” (2007). Riječ je o uvodnom i temeljnom tekstu zbornika
skupine politologa, u kojemu se nudi osebujno viđenje “povijesti i stanja hrvatske
političke znanosti”. U prvom nastavku ovog teksta, objavljenom u časopisu
Anali (2009), autor je podrobnom analizom nedvosmisleno pokazao da
taj bojovni manifest ne zadovoljava minimalne profesionalne standarde, da
je arogantni amalgam nekorektnosti i nerazumijevanja te bezobziran napad
na Fakultet političkih znanosti, njegove nastavnike i cijelu njegovu povijest.
U ovome drugom dijelu autor najprije sažeto prikazuje tekst iz novije znanstvene
produkcije M. Kasapović, na temelju čega zaključuje da pad ispod
standardnog politološkog diskursa u “Izlasku iz množine?” nije bio eksces.
U završnoj točki autor se osvrće na smisao i funkciju optužbi i osobnih objeda
iskazanih u klevetničkom tekstu M. Kasapović “Dvojac bez kormilara”
(2008), ocjenjujući da je riječ o kršenju elementarnih pravila akademske komunikacije
i barbarizaciji naše politologije.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Poslovna funkcija informacijske sigurnosti u malim i srednjim poduzećima je zanemarena od strane rukovoditelja i vlasnika, ali i zakonodavca, strukovnih organizacija koje određuju mjere najbolje ...prakse te dobavljača softverskih i hardverskih rješenja kojima se otklanjaju rizici informacijske sigurnosti. Ovaj problem je prisutan usprkos činjenici kako većinu obujma hrvatske, europske i svjetske privrede predstavlja upravo poslovna aktivnost malih i srednjih poduzeća. Razlozi za ovu činjenicu su raznoliki, a moguće ih je uglavnom locirati u nedostatku znanja rukovoditelja i vlasnika, nedovoljnoj raspoloživosti financijskih sredstava za implementaciju mjera informacijske sigurnosti te nepostojanju zakonske legislative i najbolje prakse koja bi bila osobito prilagođena specifičnostima malih i srednjih poduzeća. Osim toga, čak niti postojeći alati poput sustava upravljanja kvalitetom ne koriste se adekvatno kao potpora postizanju ciljeva informacijske sigurnosti poduzeća, a to je osiguravanje informacijskog kapitala. U disertaciji se analiziraju mogućnosti korištenja metoda financijskog odlučivanja u kontekstu primjene na informacijsku sigurnost u malim i srednjim poduzećima u Republici Hrvatskoj te metode analitičkih hijerarhijskih procesa pri odlučivanju o investiranju u rješenja informacijske sigurnosti.
Po provedenom istraživanju korištenjem statistički relevantnog uzorka promatrane populacije poduzeća postavljen je model za ocjenu dostignute razine funkcionalnosti poslovne funkcije informacijske sigurnosti u malim i srednjim poduzećima u Republici Hrvatskoj, procijenjena je dostignuta razina zrelosti (funkcionalnosti) informacijske sigurnosti, te su identificirane varijable koje su ključne u postizanju te zrelosti, kao i u podizanju navedene funkcije na stratešku razinu.
U perspektivnom dijelu disertacije, u fokus interesa je stavljen prijedlog koraka uvođenja modela upravljanja informacijskom sigurnošću u malim i srednjim poduzećima korištenjem ARIS BPM metodologije modeliranja poslovnih procesa. Identificirane su i pojašnjene glavna i podržavajuća vertikala tog procesa, te u okviru obje vertikale, glavni i podržavajući makro-procesi poslovne funkcije informacijske sigurnosti u malim i srednjim poduzećima, kao i potencijalni efekti uvođenja opisanog modela.
Poslovna funkcija informacijske sigurnosti u malim i srednjim poduzećima je zanemarena od strane rukovoditelja i vlasnika, ali i zakonodavca, strukovnih organizacija koje određuju mjere najbolje prakse te dobavljača softverskih i hardverskih rješenja kojima se otklanjaju rizici informacijske sigurnosti. Ovaj problem je prisutan usprkos činjenici kako većinu obujma hrvatske, europske i svjetske privrede predstavlja upravo poslovna aktivnost malih i srednjih poduzeća. Razlozi za ovu činjenicu su raznoliki, a moguće ih je uglavnom locirati u nedostatku znanja rukovoditelja i vlasnika, nedovoljnoj raspoloživosti financijskih sredstava za implementaciju mjera informacijske sigurnosti te nepostojanju zakonske legislative i najbolje prakse koja bi bila osobito prilagođena specifičnostima malih i srednjih poduzeća. Osim toga, čak niti postojeći alati poput sustava upravljanja kvalitetom ne koriste se adekvatno kao potpora postizanju ciljeva informacijske sigurnosti poduzeća, a to je osiguravanje informacijskog kapitala. U disertaciji se analiziraju mogućnosti korištenja metoda financijskog odlučivanja u kontekstu primjene na informacijsku sigurnost u malim i srednjim poduzećima u Republici Hrvatskoj te metode analitičkih hijerarhijskih procesa pri odlučivanju o investiranju u rješenja informacijske sigurnosti.
Po provedenom istraživanju korištenjem statistički relevantnog uzorka promatrane populacije poduzeća postavljen je model za ocjenu dostignute razine funkcionalnosti poslovne funkcije informacijske sigurnosti u malim i srednjim poduzećima u Republici Hrvatskoj, procijenjena je dostignuta razina zrelosti (funkcionalnosti) informacijske sigurnosti, te su identificirane varijable koje su ključne u postizanju te zrelosti, kao i u podizanju navedene funkcije na stratešku razinu.
U perspektivnom dijelu disertacije, u fokus interesa je stavljen prijedlog koraka uvođenja modela upravljanja informacijskom sigurnošću u malim i srednjim poduzećima korištenjem ARIS BPM metodologije modeliranja poslovnih procesa. Identificirane su i pojašnjene glavna i podržavajuća vertikala tog procesa, te u okviru obje vertikale, glavni i podržavajući makro-procesi poslovne funkcije informacijske sigurnosti u malim i srednjim poduzećima, kao i potencijalni efekti uvođenja opisanog modela.
Information security in SMEs is a neglected business function, both by management, the owners, but also the lawmaker and best practice organizations and vendors of software and hardware solutions used to mitigate information security risks. This problem is omnipresent despite the fact that majority of Croatian, European and world economy consists of SMEs' activities. There are many contributing factors to this issue, and most important of them are lack of funds, knowledge and related best practice. Even existing tools, like quality assurance used by SMEs are not adequately utilized in order to enhance information security. In this dissertation, possibilities of usage of financial analysis and AHP method during decision-making related to information security in SMEs is being evaluated.
A research using statistically significant sample of the total population of SMEs in the Republic of Croatia has been undertaken and a model to evaluate current state of achieved functionality of information security across Croatian SMEs has been established. Main contributing variables to the level of functionality are identified, and so are those variables that are contributing to information security being a strategic business function.
In the final part of the dissertation, steps to introduce a new model of information security in SMEs have been proposed using ARIS BPM business process modelling methodology. Primary and supporting process hierarchy have been identified and explained, including expected potential effects of its introduction.
