Mjerenje plućne funkcije kod predškolske djece predstavlja jedno od najdinamičnijih i najizazovnijih područja istraživanja fiziologije dišnog sustava te integralnu komponentu kliničkog praćenja i liječenja. Cilj ovoga preglednog članka jest pružiti uvid o metodi i primjeni najčešćih testova plućne funkcije u djece predškolske dobi koji su nam dostupni (spirometrija, impulsna oscilometrija, tjelesna pletizmografija), kao i potencijalne probleme ispitivanja plućne funkcije u toj dobi. Spirometrija je najčešće primjenjivani test plućne funkcije koji se izvodi u pedijatrijskoj populaciji na standardiziran način kao i kod odraslih. U predškolskoj dobi primjena spirometrije ima nekoliko izazova poput dobi ispitanika, osiguravanja maksimalnog napora kod izvođenja, duljine izdisaja tijekom spirometrijskog manevra, pouzdanosti dobivenih parametra. Mjerenje specifičnog otpora dišnih putova putem tjelesne pletizmografije kao i impulsna oscilometrija također daju uvid u plućnu funkciju, a glavna im je prednost što se izvode tijekom mirnog disanja te zahtijevaju samo minimalnu suradnju. Kod odabira metode procjene plućne funkcije važno je odrediti moguću kliničku dijagnozu, a ne da se izbor pretrage temelji na dostupnoj opremi. Važno je i primijeniti odgovarajuće dostupne referentne intervale za pojedine pretrage. Potrebna su dodatna istraživanja koja će odrediti ulogu pojedinih testova, standardizirati postupak i odrediti prikladne referentne vrijednosti što bi olakšalo praćenje bolesnika, ali i omogućilo uspoređivanje različitih metoda u cilju dobivanja kompletnije kliničke slike.