U ovom teorijsko-istraživačkom radu analiziraju se mogućnosti upotrebe metodologije GPS-a u istraživanju na području društvenih znanosti. Rad karakteriziraju dva temeljna cilja. Prvi je cilj prikazati načine primjene tehnologije GPS-a u istraživačkoj praksi i na temelju toga predstaviti što se upotrebom te tehnologije i metode može postići. Drugi cilj usmjeren je na analizu praktične valjanosti teorije ubrzane modernosti. Teorije koje u fokusu imaju ubrzanu modernost iako su relativno apstraktne, mogu se potvrditi određenim empirijskim postupcima. Jedan od takvih postupaka jest i ovo istraživanje, kojim se upotrebom tehnologije GPS-a istražuje dinamika kretanja pojedinaca u urbanom prostoru Grada Zagreba. Uz upotrebu te tehnologije moguće je analizirati dinamiku kretanja ljudi s obzirom na prostorno-vremenski kontekst. Metoda ovoga istraživanja bilo je praćenje sudionika istraživanja njihovim pametnim mobilnim uređajima s ugrađenim sustavom GPS-a. Deset sudionika istraživanja pristalo je na praćenje njihova GPS-a 30 dana. Iz rezultata istraživanja proizlazi različita dinamika kretanja. Naime, sudionici su tijekom radnog dijela tjedna bilježili visoku razinu prostorne dinamike u zgusnutom vremenskom okviru (što ide u prilog teoriji ubrzane modernosti), dok su se tijekom vikenda u većoj mjeri zadržavali u svojim domovima. Istraživanjem se postavljaju četiri dimenzije, između ostalih, koje se tehnologijom GPS-a mogu obuhvatiti u okviru društvenih znanosti te se postavljaju metodološke smjernice za kombiniranje tehnologije GPS-a s drugim metodama.