Predmet rada je ured strok signenje državljanstva na hrvatsko-slavonskom području u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca u razdoblju od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine pa sve do stupanja na snagu Zakona o državljanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1. studenoga 1928. godine. Autor je u radu propitao dosege i ograničenja temeljne postavke o ured strok signenju državljanstva na hrvatsko-slavonskom području prema kojoj je državljanstvo na tom području bilo ured strok signeno propisima donesenim do 1918. godine te novim propisima kojima su prethodni propisi u odred strok signenoj mjeri mijenjani i stavljani izvan snage. Na temelju analize više slučajeva iz upravne prakse autor je pokazao da bi temeljnu postavku o važećem pravu trebalo shvatiti tek kao relativno simplificiran prikaz dominantnih praksi. Naime, u upravnoj praksi dolazili su do izražaja i drugi konkurentni normativni sklopovi koji su značajno usložnjavali uredstroksignenje državljanstva.