Trideseta godišnjica pada Berlinskog zida samo po sebi nameće temu retrospektive tranzicijskog procesa. Povrh toga 30 godina empirijskih podataka o putu u tržište nudi jedinstvenu istraživačku priliku za propitivanje čitavog skupa teorija koje su oblikovale način razmišljanja nosioca ekonomske politike i javne rasprave tijekom cijeloga procesa. Cilj istraživanja je prvenstveno pokrenuti raspravu o čimbenicima relativnog zaostajanja (rasta), ali isto tako i o empirijskoj utemeljenosti hipoteza, odnosno "vjerovanja" koja su oblikovala rasprave o ekonomskom (ne)uspjehu hrvatskog gospodarstva tijekom tranzicije. Analizirani su podaci za preko 40 makroekonomskih indikatora u 31 tranzicijskoj zemlji u razdoblju nakon 1989. godine. Uključeni su podaci i za Daleki istok, a među potencijalnim čimbenicima rasta analizirani su klasični čimbenici rasta i čitav niz makroekonomskih pokazatelja iz sfere fiskalne, monetarne i međunarodne ekonomije. Rezultati istraživanja ukazuju kako možemo uočiti samo manji broj tranzicijskih specifičnosti u odnosu na klasične čimbenike rasta. Međutim, u analizi strukture čimbenika rasta jako teško pronalazimo empirijska uporišta za uobičajena teoretska predviđanja.