Na tragu pojma "centripetalnih sila" Zdenka Lešića, te njegove nadogradnje u teorijskoj misli Envera Kazaza, ovaj rad je pokušaj daljnjeg izvođenja teza o mogućnosti prepoznavanja konkretnih točaka u povijesti bosanskohercegovačke književnosti kao trenutaka prevladavanja spomenutih sila. Metodologija se sastoji od analize znanstvenih i kritičkih tekstova na prvoj razini, te njihovog kontekstualiziranja unutar kulturnih, ali i društveno-političkih prilika. Takav pristup nam omogućava da ovu sinkretičku kulturu visokog stupnja heterogenosti sagledamo o dijakronijskoj perspektivi i učimo izmjene faza spajanja i razdvajanja. Pokazuje se kako su te točke također u velikoj mjeri determinirane političkim i društvenim kretanjima, kao i da su oko tih faza suglasni različiti znanstvenici i kritičari. Stoga je cilj rada najprije detektirati i izdvojiti faze književnog stvaranja koje bi mogle predstavljati čvrste točke spajanja, a zatim stečene uvide koristiti u proučavanju specifičnog suvremenog trenutka bosanskohercegovačke književnosti. U njemu, naime, nailazimo na mogućnosti uspostavljanja novih točaka čiju punu realizaciju priječi kontekst društveno-kulturnog razjedinjenja. Following the term “centripetal forces” created by Zdenko Lešić, which was further theoretically developed by Enver Kazaz, this paper is an attempt at a further derivation of the thesis on the possibility of recognizing specific points in the history of Bosnian-Herzegovinian literature as moments of overcoming these forces. The employed methodology combines the analysis of scientific and critical texts and their contextualization within cultural, but also social-political, conditions. This is what enabled us to identify that in the diachronic perspective of this syncretic culture with a high level of heterogeneity stages of connecting and separating alternate. It was also noticed that these points are largely determined by political and social trends, and that there is a consensus among scientists and critics about these stages. Therefore, the goal is to first detect and separate the stages of literary production that could represent firm connection points, and then to use those insights to analyze specific contemporary Bosnian-Herzegovinian literary moments in which we find possibilities of establishing new connection points. However, their full realization is prevented by the context of social-cultural disunion.