Sedativi, kao veterinarsko-medicinski proizvodi koji se koriste na životinjama za proizvodnju hrane netom prije samog klanja životinje, predstavljaju potencijalni rizik za zdravlje potrošača zbog povećane mogućnosti zaostajanja njihovih rezidua u proizvodima životinjskog podrijetla. Upravo je zbog zaštite javnog zdravstva bitno provoditi redovitu kontrolu prehrambenih proizvoda, uz korištenje adekvatnih i pouzdanih analitičkih metoda s kojima bi se otkrila eventualna odstupanja od propisanih vrijednosti. Zaostajanje rezidua sedativa u organizmu tretiranih životinja ovisi o mnogo čimbenika, kao što su vrsta primijenjenog sedativa, vrsta životinje na kojoj se sedativ primjenjuje, početna primijenjena doza, kao i način i mjesto primjene, zdravstveno stanje životinje itd. Da bi se rezidue mogle transparentno određivati, bitno je uspostaviti ciljni organ ili tkivo za njihovo određivanje. Na temelju literaturnih podataka, bubreg se ispostavio kao najčešće korišten ciljni organ koji daje pravu sliku o količini prisutnih rezidua. Analitičke metode koje se koriste za određivanje rezidua sedativa mogu biti orijentacijske (imunološki testovi –ELISA) i potvrdne (kromatografske metode poput plinske, tankoslojne, tekućinske kromatografije/tekućinske kromatografije povezane s masenom spektrometrijom). Ipak, standard za njihovo određivanje je tekućinska kromatografija povezana s masenom spektrometrijom. Ova metoda je već poznata kao najpouzdanija metoda za određivanje rezidua raznih kontaminanata u biološkim uzorcima, ne samo sedativa. U današnje vrijeme sve više se koristi tekućinska kromatografija ultra visoke djelotvornosti (UHPLC, engl. Ultra High Performance Liquid Chromatohraphy) koja naspram uobičajene tekućinske kromatografije ima veću osjetljivost, preciznost i razlučivost. Stoga UHPLC-MS/MS metoda sa svojom visokom osjetljivošću i selektivnošću prednjači naspram drugih dostupnih metoda. U ovom radu bit će opisani neki od najčešće korištenih sedativa na životinjama za proizvodnju hrane, zajedno s načinima određivanja njihovih rezidua. Sedatives, as veterinary medicinal products used on food-producing animals just before slaughter, pose a potential risk to consumer health due to the increased possibility of the presence of their residues in products of animal origin. For public health protection purposes, the regular control of food products, using adequate and reliable analytical methods to detect possible deviations from the prescribed values, is of high importance. The lag of sedative residues in the body of treated animals depends on many factors, such as the type of sedative used, type of animal receiving the sedative, initial dose, method and place of administration, and animal’s overall health, etc. It is essential to establish the target organ or tissue for their determination. Based on the literature data, the kidney is the most commonly examined target organ, and gives a true picture of the amount of residue present. Analytical methods used to determine sedative residues can be screening (immunoassays - ELISA) or confirmatory (chromatography methods such as gas, thin layer, liquid chromatography/ liquid chromatography coupled with mass spectrometry). Nevertheless, the standard for their determination is liquid chromatography coupled with mass spectrometry. This method is the most reliable for determining residues of various contaminants in biological samples, not only sedatives. Nowadays, ultra high performance liquid chromatography (UHPLC) is increasingly used, thanks to its higher sensitivity, precision and resolution compared to conventional liquid chromatography. Therefore, the UHPLC-MS/MS method with its high sensitivity and selectivity outperforms other available methods. This paper describes some of the most commonly used sedatives in food-producing animals, and ways to determine their residues.