Rad je pokušaj doprinosa istraživanjima transformacije političkih pojmova na primjeru pojma tranzicije. Razdoblje unutar kojeg se istražuje ovaj politički pojam odnosi se na tzv. povijesni lom 1989./1991. u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, odnosno Republici Hrvatskoj. Postavljanjem metodološkog okvira na temelju koncepcija Michaela Freedena i Reinharta Kosellecka, u radu se pokušava odgovoriti na pitanja kako se odvijala transformacija političko-ekonomskog pojma tranzicije, koji su njegovi konstitutivni elementi, u kakvu su međusobnom odnosu te na koji su način izražavali tadašnju stvarnost. Osnova rada su analize tjednika Danas i mjesečnika Banka, uz različite druge znanstvene članke, intervjue i knjige. Pokazalo se da su tadašnji akteri svojim djelovanjem u pravcu razvoja političkog pojma tranzicije, kao krajnji rezultat pridonijeli kontekstu obnavljanja kapitalizma. Pritom su tadašnju stvarnost dijelili na dvije glavne sfere, na političku i ekonomsku, te su vlastite perspektive smještali unutar svake od spomenutih sfera. Njihove težnje u političkoj sferi bile su demokratizacija i pluralizam političkih stranaka, a njihove težnje u ekonomskoj sferi privatno vlasništvo i povećanje efikasnosti. Posljedica tog djelovanja jest formuliranje tadašnjih korjenitih promjena (povijesnog loma) kroz politički pojam tranzicije koji danas uvelike određuje našu koncepciju o nedavnoj prošlosti. This paper aims to contribute to the research on the transformation of political concepts using a case study of transition. This political concept is examined within the period of the so-called historical rupture of 1989/91 in the then Socialist Republic of Croatia, that is, the Republic of Croatia. Setting up a methodological framework based on the work of Michael Freeden and Reinhart Koselleck, the paper attempts to answer the questions regarding the transformation of the political concept of transition, its constituent elements, how they relate to each other and how they reflected the reality of that time. The paper is based on the analysis of the weekly Danas and the monthly journal Banka, along with various other scientific articles, interviews and books. It suggests that by the very development of the political concept of transition at the time, the actors contributed to the context of restoration of capitalism. In the process, these actors divided reality into two main spheres, political and economic, and placed their own perspectives within each of these spheres. In the political sphere, they aspired to democratisation and pluralism of political parties, while in the economic sphere their aspirations were private ownership and greater economic efficiency. As a consequence, the radical changes of that time (historical fracture) were formulated through the political concept of transition, which today largely defines our conception of the recent past.