U ovom članku se analizira teorijski doprinos Jovana Mirića (19342015), profesora politologije na Fakultetu političkih nauka (znanosti) u Zagrebu, kritici političkog sistema jugoslavenskog socijalizma - u periodu od 1965. do 1990. Od 10 knjiga koje su objavljene za njegova života, u ovom članku analiziramo ih pet i jednu postumnu: Interesne grupe i politička moć (1973), Rad i politika (1978), Pluralizam interesa i samoupravna demokracija (1982), Sistem i kriza (1984) i Iskušenja demokracije (1990), te Sve se mijenja, kriza ostaje (2018). U tim knjigama, Mirić je najprije razvio marksističku politologiju, a potom dao izvoran i vrlo zapažen doprinos kritičkoj analizi političkog sistema tadašnje Jugoslavije. U kasnijim fazama, Mirić se pomiče prema liberalizmu, ali ostaje kritičan prema postojećoj stvarnosti. Kritičnost ostaje kontinuitet u njegovom djelovanju - uključujući i djelovanje kao javnog intelektualca, kroz intervjue i novinske članke koje takoðer ovdje analiziramo - bez obzira na njegov odmak od marksizma prema liberalizmu, kao i na promjene fokusa: od tema kao što su interesi, rad, pluralizam preko političkog sistema do srpskog pitanja u Hrvatskoj nakon 1990. Njegovi članci, intervjui i knjige pokazuju da je već početkom osamdesetih govorio o mogućnosti raspada Jugoslavije, a u drugoj polovici osamdesetih govori o mogućem ratu. U tom smislu, njegovo djelo postavlja pitanje: je li raspad i rat bilo moguće predvidjeti upravo kritičkom politološkom analizom stvarnosti?