“Istarski egzodus”, iseljavanje oko 250 tisuća ljudi, mahom Talijana, iz Istre, Rijeke i Dalmacije u Italiju (pretežno u Trst) nakon Drugoga svjetskog rata, od tada do danas u talijanskom je kulturnom prostoru prošao različite faze pamćenja. Do devedesetih godina XX. stoljeća postojao je u sjećanjima samih ezula, u pretežno lokalnoj historiografiji te u popularnom tisku. Nakon devedesetih postao je dijelom talijanskoga nacionalnog pamćenja i sveprisutnom temom na državnoj razini. Članak se bavi sadašnjim stanjem pamćenja egzodusa analizom odabranih mjesta pamćenja i kulturnih događaja u Trstu radi razumijevanja procesa konstrukcije identiteta utemeljenog na migracijskom iskustvu te razloga zbog kojih u ovom pograničnom području još uvijek nije ostvareno zajedničko pamćenje.