Ovaj rad analizira učinke nekonvencionalnih mjera monetarne politike Europske centralne banke (ECB) na nejednakost i (re)distribuciju dohotka u odabranim zemljama članicama eurozone. Pritom je rad fokusiran na empirijsko utvrðivanje učinaka nekonvencionalnih mjera monetarne politike ECB-a na odabrani skup makroekonomskih i financijskih indikatora za koje se smatra da imaju implikacije na (re)distribuciju dohotka, te na Gini koeficijent kao temeljnu mjeru ekonomske nejednakosti. Empirijska analiza provedena je u dva koraka. U prvom koraku se na razini eurozone identificira šok monetarne politike ECB-a primjenom strukturnog vektorskog autoregresijskog modela (SVAR) s restrikcijama predznaka. U drugom koraku se identificirani šok monetarne politike ECB-a integrira u VAR modele pojedinačnih zemalja. Na temelju provedene analize zaključuje se da nekonvencionalne mjere monetarne politike ECB-a više povećavaju cijene dionica nego plaće u svim analiziranim zemljama. Uz pretpostavku da nadnice čine relativno veći udio u raspoloživom dohotku stanovništva slabijeg imovinskog stanja u odnosu na imućnije stanovništvo, temeljem ovih rezultata bi se moglo zaključiti da nekonvencionalne mjere ECB-a povećavaju nejednakosti unutar zemalja. Meðutim, analiza učinaka monetarne politike ECB-a na nejednakosti mjerene Gini koeficijentom ne potvrðuje ovaj zaključak, ali ga ni ne opovrgava. Pritom je pozitivan efekt ekspanzivnog monetarnog šoka na dohotke od rada i kapitala kvantitativno veći u periferiji eurozone u odnosu na odabrane zemlje centra. Iako bi ovakav rezultat implicirao da nekonvencionalne mjere ECB-a doprinose smanjenju nejednakosti meðu analiziranim zemljama centra i periferije, u analizi se nailazi i na oprečne rezultate.