Elementi financijskih izvještaja trebali bi iskazivati ekonomski, odnosno, stvarni tijek poslovnih događaja nekog poduzeća, što u konačnici treba rezultirati njihovim fer i objektivnim prezentiranjem. Na taj način financijski izvještaji ostvaruju svoj osnovni cilj - pružanje informacija različitim korisnicima o financijskom položaju, uspješnosti poslovanja i promjenama financijskog položaja poduzeća. „Donositelje poslovnih odluka na financijskim tržištima diljem svijeta zanimaju informacije iz financijskih izvještaja koje fer i realno prikazuju uspješnost poslovanja, te financijsku snagu i položaj kotirajućeg poduzeća. Činjenica je da samo takve informacije pridonose osnovnoj namjeri financijskih izvještaja u procesu donošenja odluka.“ (Ramljak, Anić-Antić 2009.) Međutim, primjena različitih računovodstvenih standarda u svijetu uvelike umanjuje navedene koristi koje pružaju informacije sadržane u financijskim izvještajima. Iako se u početku, pedesetih godina 20. stoljeća, ovaj problem nastojao riješiti harmonizacijom računovodstvenih standarda, krajem osamdesetih godina ta je ideja zamijenjena idejom konvergencije, odnosno stvaranjem jedinstvenog skupa visokokvalitetnih i globalnih računovodstvenih standarda.