Razvitak hrvatskog tržišta kapitala je dominantno regulatorno određen, pri čemu je najsnažniji utjecaj harmonizacije hrvatske regulative s europskom pravnom stečevinom. Za razliku od mnogih razvijenih zemalja u kojima su regulatorne promjene vezane uz tržište kapitala bile postepene, one su se u Hrvatskoj dogodile u nekoliko godina. Emisije vrijednosnih papira na hrvatskom tržištu kapitala kojima poduzeća prikupljaju sredstva su rijetke, bez obzira što je krovni regulatorni okvir prilagođen za prikupljanje kapitala na europskom tržištu. Iako je problematika emisija vrijednosnih papira višedimenzionalna, u ovome radu cilj je istražiti utjecaj troškova emisije vrijednosnih papira na odluke izdavatelja iz realnog sektora gospodarstva o prikupljanju kapitala emisijom vrijednosnih papira. Polazeći od pretpostavke da su troškovi emisije vrijednosnih papira izdavateljima visoki, u radu se analiziraju stavovi izdavatelja dionica i izdavatelja dužničkih vrijednosnih papira o izravnim i neizravnim troškovima emisije vrijednosnih papira. U radu je pokazano da su troškovi uvrštenja i održavanja uvrštenja vrijednosnih papira u Hrvatskoj razmjerno visoki, da izdavatelji veću transparentnost poslovanja ne doživljavaju kao prepreku emisiji vrijednosnih papira, te da se regulatornim putem može i treba djelovati na smanjenje nelikvidnosti tržišta.