U ovom će radu biti riječi o odnosu između novovjekovne ideje napretka i društvenih promjena. Premda je s negativnom kritikom čovjekovih intelektualnih i, značajnije, moralnih kapaciteta u kreaciji boljega društva i svijeta dovedena u pitanje utopijska ideja o svijetloj budućnosti, ideja napretka još uvijek egzistira u suvremeno doba. Ono što ostaje problematičnim, što se i dalje može s pravom smatrati podbačajem ideje napretka, nalazi se u odgovorima na tri pitanja: o subjektu napretka (tko se razvija?), o objektu napretka (što se razvija?) i o sredstvu napretka (kako se razvija, tj. na koji se način napredak ostvaruje?). U beskompromisnom suočavanju s odgovorima na njih i s posljedicama pronalaženja boljih alternativa davno zadanim premisama napretka leži rehabilitacijski potencijal ideje napret¬ka i terapijski potencijal društvenih promjena.