U radu je pregled obiteljskih nadimaka potvrđenih u selu Bertoki kraj Kopra popraćen analizom njihova podrijetla. Govor Bertoka dio je rižanskoga poddijalekta koji sa šavrinskom varijantom tvori slovensku istarsku dijalektnu skupinu. Starosjedioci u Bertokima – Istrani s romanskim i slavenskim korijenima – govore istarskim dijalektom talijanskoga i slovenskoga podrijetla. Dakle, u Bertokima postoji suživot slovenskoga jezika – bertošanskoga, kako ga zovu mještani, i istarskovenecijanskoga zvanoga bertosano. Istraživanjem je utvrđeno da je u Bertokima i u drugim dvodijalektnim naseljima prijelaz iz slavenske jezične i kulturne tradicije u romansku većega intenziteta nego u naseljima čiji stanovnici govore samo jednim dijalektom. Bertošanci koji govore romanski uglavnom su receptivno dvojezični, dok su stanovnici slovenskoga podrijetla aktivno dvojezični. Taj se fenomen može pripisati sociolingvističkomu položaju Istrana u prošlosti. Građa je prikupljena u razgovorima sa starosjediocima slovenskoga podrijetla. Obiteljski nadimci zapisivani su tijekom razgovora te tijekom (kasnijega) preslušavanja snimaka. Zabilježeno je i analizirano trideset šest obiteljskih nadimaka. Oni su nastali od: osobnih imena (npr. pri Drejčkih), prezimena (npr. pri Marticih), toponima (npr. pri Papečih), naziva zanimanja (npr. pri Tonetu šuštarju), naziva biljaka (npr. pri Panankuli), naziva životinja (npr. pri Čuketih) te od osobnih nadimaka (npr. pri Trakajih). Etimološka analiza pokazala je da većina obiteljskih nadimaka potječe iz istarskovenecijanskoga, stoljećima prisutnoga u Bertokima.