Austrijski slikari tijekom 19. stoljeća putuju Dalmacijom i bilježe za njih egzotične krajolike s ostacima antičkoga graditeljstva, mediteranskim raslinjem i neobičnom kulturom. Pritom se u njihovim prikazima isprepliću žanrovi, od dokumentarno-topografskog bilježenja veduta do slobodnije interpretacije doživljaja krajolika, što se uklapa u stilsku raznolikost epohe. Emil Jakob Schindler (1842. – 1892.) prvi put dolazi u Dalmaciju 1874. na poticaj bečkog industrijalca baruna Friedricha von Lichtenberga, za kojega je trebao naslikati dvije slike s motivima mediteranskog krajolika. Tijekom njegova dužeg putovanja zimi 1887./1888. godine nastaju brojni crteži i skice uglavnom s motivima Dubrovnika i njegove okolice, koje je poslije prenio na platna velikog formata u svom bečkom atelijeru. Treći put Schindler dolazi u Dalmaciju 1890. godine kada nastaju brojni motivi kao svojevrsni predlošci za ilustracije enciklopedijskog izdanja Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, koje je pokrenuo kraljević Rudolf, te se po njemu kolokvijalno naziva Kronprinzenwerk. Schindler je obišao gotovo cijelu jadransku obalu od Brijuna i Kvarnerskih otoka do Boke kotorske, a njegovi brojni crteži, akvarelne i uljane skice, ulja na platnu i dnevničke zabilješke, dragocjeno su svjedočanstvo doživljaja krajolika koji ga je inspirirao svojim motivima i potaknuo na nove slikarske izazove.