U radu se problematizira čuvanje arhivske, muzejske i knjižnične građe kao dijela kulturnog nasljeđa (baštine) odnosno kulturnog dobra kao svjedočanstva kulture i identiteta. Problem se razmatra u širem i užem znanstvenom kontekstu. Arhivska, muzejska i knjižnična građa postavljene u kontekst svjedočenja identiteta - jedinka, zajednica, kraj, narod i kultura - mogu potaknuti nove teorijske rasprave i ponovnu (re)konceptualizaciju arhivistike, muzeologije i knjižničarstva kao znanosti. Rasprava također ima za cilj potaknuti arhivistiku, muzeologiju i knjižničarstvo, kao znanstvene i kao praktične discipline, na otklon od jednostranosti znanstvene paradigme i od dominirajućih teorija suvremenosti, te ponuditi svestraniji pristup arhivskoj, muzejskoj i knjižničnoj građi.