Veliki infrastrukturni projekti su preteče gospodarskih kretanja, mijenjaju strukturu društva, utječu na ekonomski rast, a istovremeno su izloženi burnim kritikama i negativnoj percepciji. Složene okolnosti čine gotovo neizbježnim prekoračenja troškova koja se kreću od nekoliko postotaka pa do golemih vrijednosti 200 % ili 300 %. Javnost ne prepoznaje složenost problematike, što prisutnu negativnu percepciju često čini neopravdanom i stvara pritisak na donositelje odluka. Ujednačavanjem metoda izračunavanja prekoračenja, standardizacija pojmova i evidencija potiču se javne institucije na sustavno ograničavanje nedostupnosti, netransparentnosti i neujednačenosti podataka o realizaciji projekata. Time se otvara prostor za mogućnost uspoređivanja iskustava i umanjivanje negativne percepcije infrastrukturnih ulaganja.