Okosnicu rada čini koncept krajobraznog identiteta promatran iz nove perspektive – perspektive pet osnovnih ljudskih osjetila: vida, sluha, njuha, opipa i okusa. Naime, krajobrazni (i općenito prostorni) identitet uglavnom se shvaća kao fenomen utemeljen na prepoznatljivim vizualnim karakteristikama. Međutim, sva je okolina multiosjetilni medij, bogat informacijama iz svih područja percepcije, a i čovjek je multiosjetilno biće i doživljava okolinu s više osjetila. U skladu s tim, ishodišna je pretpostavka rada ideja da se identifikacija čovjeka, odnosno društva, s prostorom ne odvija samo kroz interakciju s njezinim vizualnim nego i auditornim, olfaktornim, taktilnim, pa i gustatornim značajkama. Za područje istraživanja odabrana je dalmatinska regija. Primjenom metode analize sadržaja, na uzorcima lirskih pjesama te promotivnih (pretežno turističkih) materijala, cilj je bio ispitati na kojim se obilježjima, vizualnim i nevizualnim, temelji društvena predodžba dalmatinskoga krajobraza. Rezultati upućuju na to da je krajobrazni identitet Dalmacije u osjetilnom smislu raznolik. Spoznaja o krajobraznom identitetu kao osjetilno višedimenzionalnoj pojavi otvara mnoga nova pitanja i mogućnosti na području krajobrazne teorije i prakse.