Ortopedija se u Sloveniji počela razvijati nakon Prvoga svjetskog rata s pojavom velikog broja ratnih invalida. Dr. Anton Brecelj, koji je 1919. postavio temelje invalidskoj skrbi, motivirao je češkog liječnika dr. Franca Minařa da specializira ortopediju te je po povratku sa specijalizacije 1923., u okviru Kirurškog odjela ljubljanske bolnice otvorio ortopedski pododjel. Poslije mu se pridružio dr. Brecelj koji je 1937. preuzeo vodstvo odjela. Nakon 1945., kada je bio ostvaren kompletan Medicinski fakultet u Ljubljani, ortopedija je postala samostalna specijalizacija. Osnovane su Katedra za ortopediju i fizikalnu medicinu te Ortopedska klinika. Uz razvoj struke i klinike, liječnici Ortopedske klinike sudjelovali su i u otvaranju drugih slovenskih ortopedskih ustanova: Bolnice za koštanu tuberkulozu u Valdoltri 1946., koja će postati najveća ortopedska bolnica u Sloveniji, te brojnih specijaliziranih ambulanti i ortopedskih odjela u drugim slovenskim gradovima. Uz to, nastali su i Škola za fizioterapeute i Zavod za rehabilitaciju invalida u Ljubljani, Dom za invalidnu mladež u Kamniku te Lječilište i rehabilitacijski centar u Laškom. Godine 2011. ortopedija u Sloveniji raspolaže s oko 600 postelja i brojnim ambulantama. Ortopedijom se bavi oko 75 specijalista koji godišnje liječe oko 50.000 pacijenata