Terapijsko jahanje i socijalni razvoj djece s teškoćama u razvoju rezultat je studentskih aktivnosti i istraživačkih projekata koje su ostvarili u udrugama za terapijsko jahanje „Mogu“ i „Idem“. Za potrebe ovog rada izdvojeni su, obrađeni i prikazani samo oni rezultati istraživanja koji se odnose na učinke terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece. Cilj je ovog rada ispitati utjecaj terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece, usporenog kognitivnog razvoja, u dobi od 7 do 8 godina (N=6), integriranih u redovne škole po prilagođenom programu, uzimajući u obzir prosudbe i mišljenja roditelja (N=40) i volontera (N=26). U tu svrhu, kroz igru s djetetom, inicijalno (prije uključivanja u terapijsko jahanje) i finalno (nakon završetka tromjesečnog ciklusa terapijskog jahanja) proveden je Test nedovršenih rečenica. Odgovori djeteta su bodovani, a obuhvatili su odnos djeteta prema sebi i svom okružju, roditeljima, učiteljima, školi i vršnjacima. Primjenom neparametrijske statistike (test predznaka) mjerio se trend socijalnog razvoja uključene djece na svim varijablama istraživanja (pozitivan, negativan, neutralan) te hi-kvadrat testom ispitala značajnost razlika u prosudbama roditelja i volontera o učincima terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece i kvalitetu prilagodbe. Rezultati istraživanja na individualnoj i grupnoj razini su pokazali da uključena djece nakon terapijskog jahanja pokazuju znatan napredak u ispitanim odrednicama socijalnog razvoja ,što potvrđuju i rezultati provedenog upitnika među roditeljima i volonterima.