Prikaz je posvećen osebujnome hrvatskom psihijatru dr. Stanislavu Župiću (1897.–1973.) koji je cjelokupan radni vijek (1920.–1962.) proveo u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Ostao je zapamćen po inovacijama u psihoterapiji psihoza, kao začetnik psihodrame (1938. objavio je dramsku igru Vraćanje u život), po primjeni biblio-, muziko- i art-terapije te primjeni homeopatije u liječenju duševnih bolesnika. Njegovom su se inicijativom u bolnici vrlo rano počele primjenjivati i terapija inzulinskim komama i konvulzivna terapija te prvi Largactil i najnoviji psihofarmaci. Profesionalno se bavio i forenzikom, dok je u slobodno vrijeme izučavao patografije umjetnika i pisaca i bavio se pisanjem književnih kritika. Godine 1924. utemeljio je Jugoslavensko antropozofsko društvo koje kao Marija Sofija djeluje i danas u Zagrebu. Od 1935. intenzivno je skupljao materijal koji je poslužio kao osnova za osebujan bolnički muzej.