U radu se tematiziraju istarski primjeri predromaničkih pluteja ukrašeni specifičnom inačicom centrične kompozicijske sheme s dijagonalnim osima i kružnim petljama na krajevima. Nekolicini lokalnih primjera poznatih iz ranije objavljene literature u ovom su radu pridruženi i dijelovi pluteja koji zbog fragmentarne sačuvanosti dosad nisu bili prepoznati kao dio navedene skupine. Razmatrani istarski primjeri dovode se u vezu s cjelovitije sačuvanim istovrsnim reljefima u regiji i umjetničkim središtima iz kojih su na poluotok mogle biti donesene takve kompozicije. Analizom morfoloških i izvedbenih osobina ulomaka ukrašenih razmatranom inačicom centrične kompozicije te njihovim povezivanjem s preostalim dijelovima skulpture s istih lokaliteta upućuje se na postojanje jedne izrazito kvalitetne i dosad neimenovane klesarske radionice, koja je početkom 9. stoljeća kamenim liturgijskim namještajem opremala crkve Pulske, ali i susjednih biskupija. Nove i vrlo složene kompozicije, među kojima i ona centrične osnove s dijagonalama i kružnim petljama na krajevima, svjedoče o plodnoj razmjeni utjecaja između klesara Istre i Veneta te o uklopljenosti poluotoka u suvremena likovna kretanja u razdoblju predromanike.