Na temelju popisa dobara Osorske biskupije i izvještaja poslijetridentskih vizitacija, u tekstu se raspravlja o katedrali Sv. Nikole u Osoru, istaknutom spomeniku renesansnog graditeljstva čija unutrašnjost nije bila predmetom cjelovitog istraživanja. U radu se stoga iznose neobjavljeni podatci o stupnju opremljenosti crkve od posvećenja 1498. godine do početka 17. stoljeća te se rekonstruira položaj oltara u lađama prostrane trobrodne bazilike. Podatci o uređenju katedrale otkrivaju pojačani intenzitet opremanja tijekom prvih desetljeća 16. stoljeća, no taj će početni zanos slabjeti usporedno sa sve većim odumiranjem grada. U drugoj polovici stoljeća, međutim, dolazi do prenošenja tijela lokalnog patrona, sv. Gaudencija, iz njemu posvećene crkve na središnji oltar katedrale, čime je potvrđen primat katedrale Sv. Nikole u Osorskoj biskupiji, zbog povijesnih i društvenih okolnosti de facto predan kolegijalnoj crkvi u Cresu. Raspravlja se, zaključno, o krstionici, sakristiji i stanju crkvene unutrašnjosti tijekom 16. stoljeća, te se upućuje na nekoliko faza kasnijih obnova kojima treba posvetiti pozornost u budućim istraživanjima.