Rad nastoji pružiti opširan kritički pregled sociološke dimenzije i socioloških značajki britanskih kulturalnih studija. U tom kontekstu, nudi nove teorijske poticaje za revalorizaciju i ponovno promišljanje uloge britanskih kulturalnih studija na području sociološke znanosti. Britanski kulturalni studiji su u svojoj multidisciplinarnosti uvijek bili izuzetno povezani sa sociologijom te su u velikom dijelu svoga habitusa, koji je načelno interdisciplinaran, neka vrsta eklektične sociologije. Bogatstvom i kvalitetom svojih pristupa ti studiji obogaćuju i osvjetljavaju sociološki pristup. Iako britanski kulturalni studiji zauzimaju svoje mjesto u sociologiji u vidu neomarksističke teorije kulture, još uvijek nije na sustavan i obuhvatan način iznesena niti dovoljno problematizirana sociološka dimenzija britanskih kulturalnih studija. Sociološka dimenzija britanskih kulturalnih studija u radu je najopsežnije prikazana u osvrtu na britansku birminghamsku školu kulturalnih studija u cjelini, s posebnom usredotočenošću na ideje Antonija Gramscija koje su najsnažniji teorijski oslonac britanskih kulturalnih studija. U sklopu zajedničkoga sociopolitološkog teorijskog okvira sociologije kulture i britanskih kulturalnih studija problematizira se uklopljenost kulturno-komunikacijskoga sklopa u mrežu ekonomske i političke moći.