Autorice u radu analiziraju postojeći pravni i institucionalni okvir za suzbijanje trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj. Iako je Republika Hrvatska započela s izgradnjom pravnog sustava suzbijanja trgovanja ljudima 2002. godine, zakonska regulacija ove materije još uvijek je nedostatna, zbog čega su važna pitanja prepuštena protokolima. Autorice upućuju na neadekvatnu pravnu prirodu protokola kojima se ureðuje ova materija te predlažu više mogućih rješenja. Analizirana je i nedavna presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. M. protiv Hrvatske, koja jasno ilustrira probleme pri progonu počinitelja. Posljednji dio rada analizira novi Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima te upozorava na očigledne propuste u području mjera i aktivnosti za identifikaciju žrtava, prevenciju trgovanja djecom migrantima te zaštitu žrtava od ponovnog trgovanja ili progona po povratku u zemlju podrijetla.