U članku se raspravlja o atributivnoj problematici iluminacija u glagoljskim kodeksima koje je tijekom prve četvrtine 15. stoljeća ispisao Bartol iz Krbave. Uvodno se predstavljaju četiri kodeksa – Berlinski, Ročki i Ljubljanski (Beramski) misal, Humski brevijar – te se predočava historijat njihova istraživanja s osobitim osvrtom na ranije atribucije iluminacija. Izabrani primjeri minijatura podvrgnuti su komparativnoj formalno-stilskoj analizi kojom se razgraničava djelovanje više iluminatora unutar skriptorija te se donose atributivni prijedlozi za nekoliko kodeksa i dva fragmenta koja se ovim radom prvi put pripisuju opusu Bartolova skriptorija. Detaljnom analizom dosadašnjih spoznaja nanovo se verificiraju raniji zaključci o Bartolovu kretanju od južnokrbavskoga do istarskoga područja koji su u novije vrijeme bili predmetom osporavanja. U prilogu članka donose se novi, revidirani i ispravljeni popisi minijatura svih kodeksa.