Rad problematizira kulturno-obrazovnu ulogu knjižnice kao mjesnog, obavijesnog, obrazovnog i kulturnog središta lokalne zajednice u suvremenom informacijskom društvu te prikazuje promjene njezine kulturno-obrazovne paradigme uslijed pandemije bolesti COVID-19, globalne zdravstvene i društvene krize uzrokovane širenjem koronavirusa. Ukazuje na ulogu informacijsko-komunikacijske tehnologije u prevladavanju komunikacijskog jaza s korisnicima knjižnica koji je nastupio uvođenjem epidemioloških mjera, odnosno zatvaranjem njihovih fizičkih prostora. Metodološki pristup temelji se na dostupnoj relevantnoj literaturi, prvenstveno iz područja bibliotekarstva i informacijskih znanosti, ali i drugih znanosti. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom i uvidom u službene statističke podatke knjižnica Bjelovarsko-bilogorske županije radi dobivanja podataka o utjecajima epidemioloških mjera na njihovo poslovanje (promjena radnog vremena, zabranjen/ograničen boravak korisnika u prostoru knjižnice) te na kvantitativnu i kvalitativnu razinu kulturno-obrazovnih usluga koju pružaju zajednici. Uvidom u rezultate empirijskog istraživanja uočeno je da narodne knjižnice mogu uspješno provoditi različite kulturno-obrazovne usluge prilagođene funkcioniranju u kriznim situacijama (kao što je doba pandemije bolesti COVID-19) te pomoću informacijsko-komunikacijske tehnologije zadržati svoju važnu kulturno-obrazovnu ulogu u lokalnoj zajednici I društvu.