Aktualna tema u hrvatskoj javnosti već je dulje vrijeme propitivanje (obaveznog) procjepljivanja djece. Informacije o nužnosti i (ne)opravdanosti cijepljenja djece plasirane su u javnost različitim kanalima iz oprečnih okulara, često samo fragmentarno, što za posljedicu ima to da su ideje o cijepljenju u znatnoj mjeri obavijene različitim predrasudama i pretpostavkama, ali i polarizaciju neistomišljenika. Oprečna mišljenja i stavovi generirali su suprotstavljene pozicije onih koji obavezu cijepljenja zagovaraju i onih koji se toj obavezi opiru. Pritom se i jedna i druga strana iz različitih razloga osjećaju ugroženo i zastrašeno te im je objema zajednički strah (bilo od posljedica cijepljenja ili posljedica necijepljenja) te briga za zdravlje djece. Analiza je usmjerena na predodžbe, strahove i prijeporne točke artikulirane u javnom prostoru te produkciju i percepciju (ne)formalnih znanja. U središtu pozornosti je heterogena skupina kritičara cijepljenja koja, osim što uznemiruje dominantni diskurs, akumulira različite strahove koji su posljedica sumnji, nepovjerenja, (ne)informiranosti. Ukazivanjem na vrlo konkretne probleme i propuste u sustavu cijepljenja, ta skupina dovodi u pitanje obavezu na preventivni postupak. Iako se nadležnost odlučivanja i raspravljanja o cijepljenju dodjeljuje prvenstveno medicinskom i tek dijelom pravnom području, tema se propituje i iz drugih očišta, posebno njezini etički, politički i ideološki aspekti s obzirom na to da ideja kontroverzne medicinske intervencije zadire u odluke o zdravlju i bolestima djece koje uključuju ljudska prava, slobode i odgovornosti. One of the most topical issues in Croatia over the last several years has been to question the (mandatory) vaccination of children. Information on child vaccination being necessary and/or (un)justified was released to the public using various channels and from various standpoints, often only fragmentarily, which resulted in the ideas about vaccination being largely related to various prejudices and preconceptions, leading to a polarization of the opposing sides. Contradictory opinions and attitudes generated opposing positions of those who advocate mandatory vaccination, and those who oppose it. Both sides feel threatened and scared for a variety of reasons; but what is common to both sides is fear (of consequences of vaccination or lack thereof) as well as concern for child health. The present analysis focuses on the images, fears and controversial points articulated in the public space and the production and perception of (in)formal knowledge. The paper centers on a heterogenous group of vaccination critics who, in addition to upsetting the dominant discourse, have various fears which are a result of doubts, distrust, (lack of) information. By pointing to specific problems and oversights in the system of vaccination, this group calls into question the mandatory preventive procedure. Although the competence to decide and discuss vaccination is primarily given to medical professionals and only in part to legal professionals, the topic is also examined from a different perspective, primarily in its ethical, political and ideological aspects, given that the idea of controversial medical intervention interferes with the such child health and illnesses choices which are related to human rights, freedoms and responsibilities.